Evo da zaključim i svoj slučaj, da ga konačno zatvorim, nažalost ne s dobrim krajem kojemu se svi nadamo. Od početka trudnoće sam imala hrpu problema, o kojima sam ponešto i navela u postovima u sklopu ove teme, i taman kada je krvarenje stalo, a znaci trudnoće su se ponovno vratili (mučnina i mlijeko), na ultrazvuku je utvrđeno da je dijete mrtvo, malo srce je zauvjiek prestalo kucati. Ne mogu Vam opisati taj strašan osjećaj, po prvi puta sam na pregled otišla bez straha, samo s upitom što ću ovaj puta vidjeti koliko je moj maleni, jer sam mu već samoinicijativno odredila spol i dala ime, narastao. Jedino što mogu reći da je sreća u nesreći što sam kraj sebe imala divne ginekologinju dr. Klaić iz poliklinike Harni čija je ljudskost olakšala mi jedne od težih tenutaka u mom životu. Isto tako sam imala sreću s dr. Dubovečakom iz Sisačke bolnice i njegovim osobljem koje je učinilo sve da me utješi i pomogne koliko je to moguće. To je kraj moje priče, zapalila sam svijeću za moju dušicu koja više nije sa mnom i zbog čega se osjećam užasno usamljeno i beskrano tužno. Sretna sam utoliko što sam naišla na ljudsku toplinu i stručnost koja mi je olakšala prve teške trenutke. Eto to je kraj moje priče s mojim malim Georgom....