 |
|||
meni je sestra ispralatanja_b prvotno napisa
Moje iskustvo (ne-medicinsko) je da kod takvih začepljenja treba kapati hidrogen peroksid u uho 2-3 dana da cerumen omekša, zatim otići LOMu na ispiranje uha.
Problem je, ipak, i u tome što mladi LOMovi danas često ne znaju dobro isprati uho
kapala sam par dana ranije, pokušavala sama odštopati (i u tim pokušajima cerumen nagurala još dublje) , pa na kraju otišla u ambulantu
Upravo tako!Moje iskustvo (ne-medicinsko) je da kod takvih začepljenja treba kapati hidrogen peroksid u uho 2-3 dana da cerumen omekša, zatim otići LOMu na ispiranje uha.
Problem je, ipak, i u tome što mladi LOMovi danas često ne znaju dobro isprati uho
I zbog tog sistema je došlo na kraju i do upale, jake boli, antobiotika i hitne.
Rado bih da ju mogu odvesti u privatnu kliniku/ordinaciju otorine i da joj stručno očiste uho i oslobode od ušnog voska.
Uzdam se da će netko ovdje imati preporuku.
Kod nas.je stara.sestra radila.kod LOMa bez problema. Promijenila se sestra i sad korisnik nije zadovoljan. Kaze da ne radi to dobro.
Moj ide bar 1-2x godisnje na ispiranje.
Ja idem jednom u dvije godine na ispiranje, kod svoje LOM; para dana ranije ukapavam hidrogen.
Ako je uputa za djecu 10 ml fluimukan juniora (20mg/ml), onda mogu otopiti četvrtinu tablete od 600 mg fluimukana u 1dcl vode i dat klincu da popije, jelda?
Ne bih se ja s tim zezala. Mislim da se obični Fluimukan ne smije koristiti ispod 15. godine. Možda nije razlika samo u količini aktivne tvari. Ako su različiti udjeli, ne možeš običnim razmjerom to napraviti. Možda je tako, a što ako nije?
Osim toga, Fluimukan se ne smije uzimati zajedno s nekim drugim lijekovima (npr. lijekovima za astmu), a ne znam više kakva je situacija s antibioticima. To je davno izletjelo iz moje kuće i nije više ušlo. Ima pametnijih stvari protiv kašlja - sljez, islandski lišaj (sirup i pastile), Bronchostop (sirup i pastile na bazi timijana i sljeza), kao i razni pripravci na bazi bršljana (Prospan, Hederan...). Pišem iz glave jer mi dugo nije trebalo.
Nisam se baš naspavala, nadam se da dobro računam, ali po ovom tvom, ako je 20 mg/ml, u 10 ml ide 200 mg, a to je trećina tablete od 600 mg. I ne znam je l se smije, samo računam.
Moj je pio otopljene praške fluimukana za cerumen u ušima. Nije mu to baš nešto pomoglo. Rekla bih ništa nije pomoglo, al eto možda nešto nisam primijetila.
Posljednje uređivanje od Jelena : 21.02.2024. at 11:39
Da dam probiotike tek kad završi antibiotik ili za vrijeme?
Sljez i ovo ostalo im nikad nije pomoglo, samo bačeni novci, kašlje mali već tri tjedna, starija koja je na antibiotiku ne kašlje.
u većini slučajeva isti učinak ima pijenje puno puno tekućine i kapanje nosa fiziološkom (boca od pola litre s iglom i špricom, na to djecu odmah nauči dok su mali, nek si sami nalijevaju)
ako doc nije čula ništa na plućima, onda kreni ovom metodom i ne troši novac i nemoj djeci davati različite preparate
Ne mogu ih dobit da piju, čaj non stop nudim, za nos imam sinomar pa ni to ništa, od dr dobivam upute za sirup sa sljezom al sam dobila i zeleno svjetlo za fluimukan, međutim potrošili bocu (pola pola po djetetu) prošli tj i jedino ostale tablete koje nisam spretna pretrć na trećine, samo na četvrtine.
Mogu i vodu piti (pa i sok, ali naravno ne previše zbog šećera). Kombiniraj različite vrste napitaka.
U ljekarni kupi fiziološku u boci, iglu i šprice. Napravi to kao igru (naravno,pazi da iglu ne izvlače).
Nek si sami špricaju nos.
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 21.02.2024. at 17:41
Ni moj ne pije. Sad kad su ti doma, pokusaj predloziti da na svaki parni sat nesto popiju. Ja nabavljam prirodne sokove od jabuke bez dodanog secera, pa je to kao fora mijesati s mineralnom. Znam kako ti je, ja stalno pokusavam natjerati. Stavim čaj u vesele male salice, uvodim neke rituale koje zaboravim drugi dan. Prije spavanja i prije skole se sjetim naganjati s vodom u 99% slucajeva, popije jedva 1 dl. Uz svako jelo ide voda. Sok s mineralnom smije poslije rucka, inace se najede soka pa ne moze rucati i onda je brzo gladan.
Nesto se pokaze kao totalna fora, al prestane biti za neko vrijeme. Trenutno mu je fora sirutka od veronike. Ja ju pijem i nisam mu nudila, jer ljudi to bas i ne vole, al je onda bas htio i bas mu je fino.
Uglavnom i ja se mucim s tim. Ali nedavno sam bila bolesna i samoj mi se nije vise caj pio. Tako da pokusaj s necim drugim, ako nece caj. Ja jedino sto stvarno ne dam su gazirani sokovi i oni neki nektari 50%. Srecom, velim, barem te sokove imam kvalitetne za prihvatljivu cijenu.
Posljednje uređivanje od Jelena : 21.02.2024. at 22:53
Najmanja je izrazito tvrdoglavo, svadljivo dijete i ne mogu je dobiti da inhalira, pije čaj, vodu, štogod, spreja nos špricom. Jedva je nagovorim uz duge rasprave da pospreja sinomarinom. Čaj ni čut. Vodu, sok samo dok joj se pije, dok je baš žedna. Nemam ni živce nakon čitave zime prehlada i ostalih viroza da bdijem cijeli dan tko će što popiti posebno jer ni po samoj sebi nisam vidjela da je išta pomagalo. Prije tri tjedna sam se nacijevala čajem i kašalj nije posustao do pred evo neki dan i sad se još znam ružno zakašljat. Sokove uopće ne nudim, to nam je strano osim eventualno cedevita, ali to nije nešto čega se puno pije. Malom se još i smirio kašalj, al najmanja neće ispuhat nos. Uporno neće i neće.
Čini mi se da imaš komunikacijski problem. Podsjetilo me na mene dok su djeca bila te dobi (početak škole i predškolski uzrast). Kako sam se šokirala kad sam u njihovom ponašanju počela prepoznavati vlastite mane.... ajoj....
Malo osluhni djecu. Možda pomogne glupi jeftini trik - NE natezati se s njima, nego obrnuti pitanje i zagurati im ga u danevelim koju rupu. Evo primjera. Mala viče da neće čaj, a ti se oteliš uvjeravanjem... Probaj pitati ZAŠTO nećeš, da ju primoraš da razmisli i objasni i (još važnije) da joj pokažeš da si ju saslušala i čula njezino mišljenje.
Naravno, kod nekih stvari (uzimanje lijekova, pranje ruku i sl.) zadržat ćeš pravo veta, ali to ne smije biti u 90% situacija. Tako se gradi nekakva normalna komunikacija. Ako djeca osjete da pokušavaš s njima razgovarati kao s odraslima, obično brzo postane lakše. Ako to ne obaviš do puberteta, ode sve u čušpajz.
Druga stvar - probaj primjerom bez puno govorancije: popij više vode, jedi zdravu hranu, izbjegavaj izležavanje na kauču pred tv-om, stavljaj stvari na mjesto i slične banalne stvari (to ja nabrajam prema svojim navikama koje sam nekako uspjela korigirati). Osim toga, uključi djecu u pripremu - ako sami skuhaju/pripreme ušljivi čaj, radije će ga popiti nego da im ti staviš sve na zlatnom pladnju. Ako budu sudjelovali u kuhanju, pojest će obrok. Nisu više bebe. Moraju se osposobiti da razlikuju bitno od nebitnog, a briga o zdravlju je sastavni dio toga. Ponekad ćeš morati prihvatiti neke stvari koje ti se ne sviđaju, ali biraj bitke da se ne potrošiš borbom s vjetrenjačama. Primjer: ja sam popustila nakon puno uvjeravanja - moj mlađi nikad ne suši kosu fenom nego izleti s mokrom glavom iz kuće, iako to za njega nije dobro... Nakon što se dovoljno puta nasadio, počeo je ustajati ranije, tako da mu se kosa stigne osušiti dok je još doma.
Sretno!
Pa čemu samo čaj?
Limunada se lako napravi a fina je.
Voda, neki fini prir.sok, smoothie...
Klinka neće limunade bljak su joj smudije ne radim, evo tražila je naranče pa idem po to, al pojede jednu dvije maks.
Pričam s njom dosta zato i je sva u raspravljanju. Neki dan je ona kuhala ne znam sad što i odmah najavila da ona to neće jesti. Da, pohanu piletinu. Da će jest samo juhu.
Morate me razumjet dijete je jednostavno vrlo tvrdoglavo vrlo brbljavo i zna što želi što ne želi.
ovo je odlično!
jednu dnevno ili svaki drugi dan je super
Ok al ona je dijete a ti roditelj.
Ne može dijete provodit samo ono što ono želi.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 22.02.2024. at 13:28
Nekad nemam osjećaj da je tako.
Bit će bolje
Eh, bit će bolje, a onda i gore u pubertetu - znam iz iskustva... Odahnula sam kad su krenuli u srednju školu, tada su se stvari popravile.Bit će bolje
I da - kad sam htjela kritizirati djecu, često mi je kroz glavu prozujalo da u njima vidim sebe, odnosno vlastite mane kao u iskrivljenom ogledalu. Nisam dala da sa mnom vitlaju, ali to je često imalo cijenu... Morali smo nalaziti kompromise. Osim toga, nisu sva djeca jednako lako odgojiva. S nekima ima puno više muke nego s drugima. Iz iskustva - taj trud se često isplati, ali rezultati dolaze puuuuno kasnije. Uopće se ne radi o tome kakva su djeca tebi, nego kakvi su sami sebi. Kad se počnu dobro osjećati u svojoj koži, stvari su u pravilu riješene. Dakle, treba istražiti što ih u sadašnjoj situaciji nervira (a možda nisu toga ni svjesni) i to polako rješavati. Ako štajaznam mrzi ići na gimnastiku, nađeš nešto drugo. Problem su aktivnosti koje moraju raditi (vrtić, škola) a ne sviđaju im se.
Ja sam odahnula kad je moj mlađi krenuo u srednju, jer je u OŠ imao vrlo naporan razred pun ometača nastave, a bome i zlostavljača. Mi smo mogli napraviti jako malo da mu olakšamo. To smo i radili, znao je da ima našu podršku, ali ta frustracija iz škole se često prelijevala i na obitelj. Dodaj tu teškoće čitanja i eto veselja... Psihoterapija mu je bila glazbena škola gdje se osjećao bolje, ali sve je to nekako prošlo. Pozitivna posljedica - život ga je naučio uklapanju i u sredine u kojima se ne osjeća 100% ugodno, pa mu je bilo lakše u srednjoj, na faksu i odnedavno na poslu
Žutaminuta, nemam savjet samo podršku. Iskusila sam na svojoj koži koliko djeca mogu biti tvrdoglava i samo mogu reći blago onima koji to ne razumiju i misle da smo mi nesposobne i ne znamo izići na kraj s njima. Ja sam odustala od bilo kakvih natjeravanja koja nisu od životne važnosti. Npr. prisilit ću ih već nekako da uzmu lijek ako je stvarno bitan, ali sigurno ih ne bi tjerala da piju čaj. Pa ni ja ne volim piti čaj i ne vidim smisao u pijenju čaja. Ne tjeram ih ni da obuku jaknu, da nose papuče i slično, obući će se kada im bude hladno.
Žuta
Nego koliko dugo treba čuvati CD od magneta, ima ih podosta
Eto sad počeli izdavati uz nalaz qr kod
Mislim da je smeta kaj je najmanja isključena iz svega, oni idu u školu, ona ne, itd.
Može biti, ali nema tu pomoći. Vrijeme će ionako proći brže nego si mislimo. Izdrži i nemoj sve ovo previše uzimati srcu. Sretno!
Koliko kod je to teško osvijestiti, djeca osjete našu bespomoć. Kada ih nutkam, npr. sa čajem, čišćenjem nosa i sl. onda je to njihova volja žele li surađivati ili ne, kada im odlučno nametnem da se moraju inhalirati ili piti dovoljno tekućine ili nešto treće onda to i naprave, bez pogovora.
Trebaš vidjet moju najmanju kad joj kažem obući ćeš toplu jaknu i onda ona odlučno ne i ne i krene urlati i argumentirati kako neće jaknu jer stariji nemaju debelu jaknu, a i ako imaju opet neće jer nije hladno ili ovo ili ono.
Vidim ja to svaki dan, i za sve te “nebitne” stvari ili pustim ili se raspravljam ili nešto treće… I sama sam magarac a djeca mi nisu daleko od toga, što trenutno poprilično “živim” sa najmanjim.
Ali kada je stvarno bitno da čisti redovno nos jer ne može disati ili da se inhalira jer ima upalu pluća, i sl. onda nema rasprave i napravi se što se mora, bez rasprava i razgovora.
Ali na prvom mjestu meni mora biti jasno što je podložno raspravi a što se mora. Sama sebe uhvatim ponekad u tom osjećaju bespomoći i beskrajnih rasprava oko nekih stvari (a lako zapadneš u to zbog umora, nedostatka vremena i općenito proždiranja sve energije i koncentracije koju imaš od strane klinaca) i kada osvijestim to lakše se odreže takvo ponašanje.
Da zanimljivo je kak doma ne žele, a kad ih dohvati medicinsko osoblje uz malo otpora ili nimalo i odmah naprave , a zapravo medicinski postupak je puno grublji nego u kućnim uvjetima. Bar što je tiče mojih, a prošli su gro medicinskih i osoblja i ustanova
Ona je jedva popila lijek kad joj je teta u vrtiću dala. Jedvice.
Pričam o medicinskom osoblju i medicinskim ustanovama!!!
Od kad se u vrtiću daju lijekovi?
Porasla joj je temp baš kad sam je trebala pokupiti i teta je predložila lupocet u sirupu jer je imala oko 39. Nemam pojma kako jer je ujutro bilo sve u redu, uredno razigrano dijete. Kako god, mahala je da neće drugu žličicu, nekako je teta uspjela s molim te. Moj molim te nikad ne bi poslušala.
Nadam se da je sad ok!
Ma dobro je, to je bilo prije 2tj. Ostal je ružni kašalj jer neće ništa. Ni šmrkljat ni inhalirat, itd.
Daj joj neke pastile koje liče na bombone. Moji su voljeli islandski lišaj. Samo pazi da ih ne pojede previše, jer mogu imati laksativni učinak.
Voli li tjelesni dodir? Probaj napraviti posturalnu drenažu. Nama je pedijatrica dala upute kako se to radi, a moj mlađi je godinama bio na Srebrnjaku, pa smo to savladali jer smo morali: https://www.bolnica-srebrnjak.hr/ind...erapija-kaslja
Daklem, prebaciš klinku preko koljena tako da joj glava bude na nižem položaju od zadnjice (staviš ispod ručnik ili nešto što se može prati) i lupkaš po leđima šakom skupljenom u oblik šalice od struka prema vratu ritmičkim pokretima. To odvaja gustu sluz i omogućava lakše iskašljavanje. Masaža isto djeluje. Bitno je da se ni lupkanje ni masaža ne radi nakon jela, jer može izazvati povraćanje.
Od hrane - napravi salatu od povrtnice (s grahom, lukom i bučinim uljem). Umjesto povrtnice može i daikon ili obična rotkvica.
Moji su godinama išli i u slanu sobu. To nam je bilo super, ali nemam pojma kako je sada - gdje su lokacije i koliko to košta.
Kak me jutros prešla, kao može može ako stavim u mlijeko sirup, i dok sam nekaj obavljala, i odvela ih u vrtić školu, vratim se vidim nije ni takla mlijeko. Đizs. Mogla bih je kao u igri okrenut naopako možda i lupkat, al ne znam, tvrdoglavo je dijete.
Ako dijete treba uzeti lijek nema pregovaranja niti muljanja.
Lijek se stavi u spricu , sprica se stavi djetetu uz obraz iznutra i to je to.
Bas tako. Čitam i ne vjerujem.
Kakvi pregovori i čudesa za lijek.
Ako treba onesposobiš je i uštrcaš i bok.
Koliko god grubo zvučalo, to je za njeno zdravlje.
Ona se jako baca, baš jako jako snažno, i onda plače i vrišti idućih pola sata dok ne omoća. Imala je jake izljeve bijesa kao beba. Nije se nešto popravilo sad kad je vrtićarac, osim što se ne baca po podu. Mala je snažna, iako ne jede baš sve. Mogu je samo ucjenjivati i igrati mentalne igre.
Nema ti toga kod mene. Nije da sam imala suradljivo dijete . I jos jedno koje je pilo hrpu lijekova uz vadenja krvi skoro svaki dan do 8 godine zivota. I jos na radnom mjestu vadim krv djeci. Kad se nesto mkra nema pregovaranja i mentalnih igara. Raditelj odlucuje i to je to.
To je sirup za kašalj, nisam ni sama uvjerena u učinkovitost. Nakon dana korištenja, kašlja još samo gore. Pokušat ću je natjerat na inhalacije danas.
Sad sam tek skužila da je stavila sinomarin dolje ispod sudopera. Triput sam je pitala gdje ga je stavila, je li ga bacila. Ne, ne nije. Sakrila ga je da si ne mora špricat nos. Pa ja ne mogu vjerovat!
ako imate malu kupaonicu s kadom i ako se voli kupati, onda ju stavi u kadu da se igra u toploj vodi (naravno, pod nadzorom!!!)
pusti nek curi vruća voda u lavabou i nek se kupaonica zapari.
možda to malo pomogne i olakša joj iskašljavanje
Mene je to baš nadraživalo kod zadnjeg kašlja. Nikako mi nije pasalo. Premda naravno može probati.
Žuta, ne kažem da treba na silu sirup za kašalj, ali se nadam da imaš strategiju za antipiretike, antibiotike i sl. Nekako mi se čine sirup i špricanje nosa značajno jednostavnijim opcijama od inhalacija, budući da puno kraće traje, ali ako joj je draže, neka inhalira. A moram priznati da me deranje (i bacanje) ne bi pretjerano fasciniralo i ne bi bilo sredstvo za postizanje ciljeva djeteta.
Ne daj se, žuta! Voli i sebe. Ne smiješ toliko energije trošiti na takve stvari. Riješi i šibaj dalje. Nema smisla da tu na ovoj temi lamentiramo što bi tko napravio.
Tako je. Vodice u stilu sirupa za kasalj ili vitamina mogu se preskociti. Ali ozbiljne terapije i postupci nisu su pregovor i dogovor .
Taj dan me teta spasila. Srećom rijetko ima 39. Zapravo mislim da je ovo prvi put. Za 38 i ne dajem osim ako se ne žale na glavobolju. Danas je bila izrazito razdražljiva nakon vrtića. Pola sata doslovno nije prestajala plakat. Sad se svađa. Al da ne spamam temu, našli smo evo sinomarin, od fluimukana sam odustala.
Sin kaže da ga boli glava nakon pečene piletine, i to ne kaže prvi put. Naravno gugl svašta izbacuje. Alergije na pesticide, ovo ono. Obično pile kupljeno u peradarni, ni vegetu nemam naviku koristit. Samo maslac začini i to je sve. Full pečeno nije trovanje ničime. Naravno samo pile ne izgleda kao da je uzgojeno lijepo nego ono klasično brzi industrijski uzgoj. Jel moguće da pilićima daju neke smjese pa mali to osjeća iz hrane koju pojede? I nije ni pojeo puno, jedva dva krila.
A možda je salmonela.... Nisam uvjerena, jer bi simptomi vjerojatno bili žešći (proljev, povraćanje) ali glavobolja je jedan od simptoma.
Ne može bit, pile je svježe, i takvo pečeno, dulje nego kaj mora, jer volim sve više pečeno. I boljelo ga isti tren kak je pojeo. Navodno. Do navečer još više. Ko... da, ne znam, da je alergičan.
Imam tikove jednog kapka kad se nasmijem. Što je to?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom