Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
Bit će bolje
Eh, bit će bolje, a onda i gore u pubertetu - znam iz iskustva... Odahnula sam kad su krenuli u srednju školu, tada su se stvari popravile.

I da - kad sam htjela kritizirati djecu, često mi je kroz glavu prozujalo da u njima vidim sebe, odnosno vlastite mane kao u iskrivljenom ogledalu. Nisam dala da sa mnom vitlaju, ali to je često imalo cijenu... Morali smo nalaziti kompromise. Osim toga, nisu sva djeca jednako lako odgojiva. S nekima ima puno više muke nego s drugima. Iz iskustva - taj trud se često isplati, ali rezultati dolaze puuuuno kasnije. Uopće se ne radi o tome kakva su djeca tebi, nego kakvi su sami sebi. Kad se počnu dobro osjećati u svojoj koži, stvari su u pravilu riješene. Dakle, treba istražiti što ih u sadašnjoj situaciji nervira (a možda nisu toga ni svjesni) i to polako rješavati. Ako štajaznam mrzi ići na gimnastiku, nađeš nešto drugo. Problem su aktivnosti koje moraju raditi (vrtić, škola) a ne sviđaju im se.

Ja sam odahnula kad je moj mlađi krenuo u srednju, jer je u OŠ imao vrlo naporan razred pun ometača nastave, a bome i zlostavljača. Mi smo mogli napraviti jako malo da mu olakšamo. To smo i radili, znao je da ima našu podršku, ali ta frustracija iz škole se često prelijevala i na obitelj. Dodaj tu teškoće čitanja i eto veselja... Psihoterapija mu je bila glazbena škola gdje se osjećao bolje, ali sve je to nekako prošlo. Pozitivna posljedica - život ga je naučio uklapanju i u sredine u kojima se ne osjeća 100% ugodno, pa mu je bilo lakše u srednjoj, na faksu i odnedavno na poslu