Moja J ima skoro 3, 5 godine a naš pesek Tara će uskoro 5 godina.
njihov odnos je nešto što ja ne bi mijenjala ni za što na ovom svijetu. A kakav je bio na početku? Meni su naime svi pričali da se pas "zalijepi" za dijete, čuva ga, spava ispod kinderbeta, ne da nikome ni blizu, osim roditeljima dakako...
Kod mene apsolutno ništa od toga, treba uzeti u obzir da moj pas ima preko 30 kg, dakle, nije baš mali. neke prevelike ljubavi nije bilo, bila je ljubomorna, ali je to držala za sebe, beba je uopće nije zanimala, iako smo je po povratku iz rodilišta odmah upoznali sa smotuljkom.
Ali ne, ona je naprosto nije doživljavala, barem ne u stanu, tu je jana bila uljez koji joj je zauzeo životni prostor.
Mm i ja smo puno vremena i truda potrošili na to upoznavanje, uvažavajući pseću želju kada ona to hoće a kada bome baš i nije raspoložena.
rezultat toga, veeeelikoga truda, je nevjerojatna veza između njih dvije, ja ne smijem ni glasnije razgovarati sa kćeri a da ova ne počne sumanuto lajati na mene, prati je u stopu, kad je Jani dosadno doma ode se s Tarom igrati navlačenja igračke, pa koja pobijedi, malo nepravedno jer Tara je ipak i više no duplo teža od male. Jana je hrani, za moje dijete nas je doma uvijek četvero, niakda,a ma baš nikada ne izostavi Taru kada spominje nas kao obitelj, svi idemo zajedno na more a prije toga se istelimo tražeći apartmani koji je dog friendly...
Suma sumarum, želim reći da je odnos psa i čovjeka uvijek uistinu nešto posebno, ali za to treba puno, puno truda koji se na kraju stvarno isplati.
http://tinypic.com/r/mlntw2/6