Koliko info od cura pa to ti je poticaj i snaga da uspiješ sa dojenjem!
A sad pogled iz mog kutka.
Najvažnije je da porod prođe u redu, da ste ti i dijete u redu, e to je iza tebe i dalje se odmah bacaš na posao dojenja!
Dijete na cicu i to ti je to. Malo na jednu, malo na drugu.
Tehnike obavezno nauči napamet ili si isprintaj slikice i tekstić kao šalabahter da ti služi kao potvrda da su položaji pravilni.
Možda ne uspiješ iz prve, ne očajavaj, probaj dalje, dijete nek cica efikasno i hrani se sa kolostrumom koji mu je dovoljan do pojave mlijeka. Ukoliko nešto ne štima, hvata te panika ili položaj ne valja,
moraš obavezno tražiti sestru da ti obajsni, jer ne nude se baš ako ih jasno ne tražiš.
Nisu sve sklone dobrom objašnjavanju, ali ima ih (dvije iz mog iskustva).

Kod mene kod prvog djeteta, poslije carskog, samo jedna starija sestra došla i prva me pitala da li želim dijete pored sebe (ja sam pod općom anestezijom završila) i ista ta ženica mi je mogu reći prva u nizu koja mi je pomogla kod dojenja.
Vidjela žena da se mučim (ja sve to nježno nekako u rukavicama, bojiš se, prvo dijete itd.) pa kad eto nje, ona stisnula bebu uz mene, složila čvrst oslonac i položaj, uzela cmoju cicu i stavila doslovce bebi u usta i odmah sam osjetila da je to to! Moje dijete cica!
Memorirala sam položaj skoro u centimetrima i stalno ga na isti način ponavljala i to je bilo to. Sljedeće na tapeti je bilo izdajanje ručno dok je došlo mlijeko nakon par dana, tek nakon proplakane noći i sa bolnim cicama smilovala se jedna sestra pa mi u pet minuta objasnila kako stvari idu. i gle čuda uspjela sam od prve.
Hoću reći nemoj niti slučajno čekati da ti netko pomogne već samo traži pomoć od svake sestre, dok ne naiđeš na pravu. Izbori se za sebe i svoje dijete.

Ne nije med i mlijeko i svako od nas nosi sa sobom svoje iskustvo, jedinstveno, bilo po teškoćama i ljepoti.
Sretno ti bilo!