 |
|||
Plačljivo djete
Nisam znala kak bi stavila naslov.
E sad ne znam jel postoje plačljive bebe i manje plačljive ali mi smo vrlo pšlačljivi. Odnosno imamo 2 mjeseca i ako ne spava i ne jede uglavnom stalno plače.
Što god mi napravili a izmišljamo svašta i nosimo svakako on plače.
Pa sad više ne znam šta bi i onda smo skužili kad ga pustimo na miru malo otplače i smiri se.
E sad ne znam koliko je to ok
Ajde mame sa malim bebama ponudite neki savjet i ispričajte svoju priču
Ja bih te uputila na ovu temu, tu je jako puno govoreno o tome.
http://forum.roda.hr/threads/52785-Skacete-li-bas-na-svaki-glas-vaseg-djeteta
Definitivno postoje plačljivija i manje plačljiva djeca, kao što su i odrasli različiti i definitivno ne plaču bez razloga ili iz puste dosade, eto pročitaj, ima puno.
kao i odrasli i bebe imaju različite temperamente. neki plaču više, neki manje, a neki uopće ne. moja beba isto spada u ove koji plače više iako se nakon 3. mjeseca malo smirio. i sama primječuješ da kad ga pustite se smiri. možda zvuči čudno jer je u pitanju beba, ali čitala sam da i oni katkad samo žele da ih mi veliki ostavimo na miru. pa balansiraj između toga kad on hoće nošenje i kad neće. i imaj na umu da je svaka beba priča za sebe pa ga ne uspoređuj s drugima
ako budem imala drugo dijete i ako bude kao Veliki Dečko (znači vrlo plačljivo dijete koje sam stalno, stalno i stalno trebala nositi...) onda ću prvo gledati na dvije stvari (ako nije gladno, punih pelena i sl):domy prvotno napisa
1. Je li možda bolesno, boli li što (kod nas su u 2 navrata bili uši u pitanju, upala ušiju) i
2. Jesam li ja nervozna, prenosi li se nešto loše iz kućne atmosfere na to dijete.
POjasnit ću potonje..
Klinci ma koliko god bili mali primaju svaku vibru od roditelja, primaju sve ono što roditelji i nisu izgovorili, primaju ono što je u zraku, atmosferu u kući. Ako su roditelji pod stresom, ako ima nekh razmirica među roditeljima, zabrinutosti, (ne)potisnute boli...sve i još mnogo više bebe jednostavno primaju. Na svoj način naravno.
A način može biti - refleksija osjećaja koji su kod roditelja (tuga, bol). I umjesto da odrasli plaču, da izbace svoju bol, plače dijete. I ne prestaje plakati. I mama (obično bude mama jer uglavnom su one najviše s njima u danima nakon rođenja) se pita "pa zašto ovoliko plače".
Također, ne mora ni to plakanje vječno trajati. Ili ga uopće ne mora biti. To može biti i smanjen imunitet kod djeteta. Pa će dijete stalno bit po bolnicama (viroze, bakterija, sva čuda...) i to ne zato jer je eto "normalno da su mali klinci bolesni..jača se imunitet" i ta priča, već zato što dijete troši svoju energiju na stabilizaciju negativnosti koje ga okružuju i kad se tijelo susretne s virusom, bakterijom, jednostavno nije sposobno boriti se još i s time. Pa onda kažemo da je dijete smanjnog imuniteta. Pa ga kljukamo svim čudima da ojačamo imunitet. A zapravo bi trebalo doći do izvora problema...koji je obično u roditeljima.
Ovo je samo jedna od mogućih priča pod temom "Plačljiva djeca" i naravno ne mora uopće biti slučaj kod vas.
Što je uzrok vašeg plakanja to će te sami trebat otkrit...odnosno, eventualno pedijatar i sl.
i moj je miš plačljiv
do 3,5 mj je non stop "kenjkao", imao je valjda 101 razlog, grčevi, nadutost, tko zna što još.
nakon toga, puno nam se smanjuje plakanje, ali svejedno, kad on zaplače stakla pucaju.
ima nevjerojatno jak glas, druge bebe koje sam čula da plaču vise mekeću ko male mace naspram njega
da ne pričam da kad je prestimuliran dovoljan je jedan krivi pogled ili zvuk i gotovo, prolomi se takav krik da ljudi koji nisu navikli na njega se smrznu.
uglavnom, sada kada plače plače isključivo zato jer je umoran i pospan.
ne zna sam zaspati (tu i tamo ajde može), i ako ga se ne uspava na vrijeme i kako njemu paše onda je pod dojmovima i nemre se opustit.
čitala sam da takva djeca imaju trom sustav za uspavljivanje (kao što neka imaju trom sustav za razbuđuvanje pa ne mogu doći k sebi do podneva).
neću pričat da nemremo nikam s njim jer se nemre umirit sam, čak i u kolicima je zadnje vrijeme počeo plakati ali to još uvijek rješavamo tako da mu (ili si on sam dok vrti glavicu) navučemo kapicu preko očiju, i onda se može isključiti.
inače - teško.
da bi stvar bila gora, toliko se neki dan plakao bez obzira na nunanje da je promukao, i evo nikako mu ne prolazi unatoč kapima koje pije, jer nema dana da ne otplače svoje, najčešće popodne kad ga jednostavno odustanemo uspavljivati i stalno nosimo i bavimo se njime da bi ga održavali dobre volje do večernjeg spavanja.
uglavnom, veselo. mali mi ima 5,5 mj i ne znam dok kad bi ovo moglo dalje tako...
mislim da u tim situacijama treba biti maksimalno smiren. ja sam znala duboko disati, brojati do 100 i nazad, spustiti glas, pričati tiho i smireno. tako beba stječe povjernje,mir i sigurnost. nanaosila sam se malene do iznemoglosti, a sve mi se to tako lijepo vratilo da kad ona plače znam da ili je umorna ili je bolesna. inače, kad bi imala tešku sitaciju, a imala sam ih kad sam prvih 6 mjeseci sama s njom bila doma, nju bi spustila u krevetić, uzela bi jastuk i izašla na hodnik pa bi se malo izderavala u jastuk da me nitko ne čuje. i tako bi iskanalizirala tu lošu energiju pa bi joj smirena i znala pomoći. naravno, ima djece koja su jednostavno takva i tu ništa ne pomaže osim brdo strpljenja ali treba sve pokušati kako bi pomogli sebi i tom djetetu.
Posto tvoja beba ima 2 mjeseca vrlo vjerovatno se radi o tzv kolikama , grcevima koji pocnu s nekih 2 tjedna i traju uglavnom do 3 mjeseca starosti....moja beba ih je imala toliko intezivno da smo ju konstantno nosali, pustali muziku (iskljucivo veselu- billy idol nas je sto puta spasil) i najbolje rjesenje su nam bili ventilator, napa, pustanje vode (pale i fen i usisavac ali ovo prethodno nam je bilo prakticnije...satima smo boravili u kuhinji) ...takvi zvukovi podsjecaju bebu na zvukove koje je slusala jos u trbuhu pa ju smiruju...svakako se treba naoruzati celicnim zivcima.
Potpisujem sve sto su cure rekle. Nas deckec isto ima faze neutjesnog placa, iako ne stalno. Ali mi prakticiramo da ukoliko vidimo da nije gladan, presvucen je, ne zeli na ruke, pustimo ga samog da se smiri. Onda pronadje prstic i skulira se. Ponekad pomogne ljuljuskanje u sjedalici (viper) ili ukljucimo aplikator za nos, fen...bilo sto sto zuji...stvarno ga to skroz umiri. Fen je najbolji. Isto voli skroz sasavu stvar, mm se krene igrat s njim tako da mu pljuska rukice lagano, ne znam kako da to opisem...sa svojim rukama lagano lupka njegove sakice...poludi od srece, smije se, guguta, i odma zaboravi na plac...meni je to skroz nevjerovatno ali eto, pali.
E upravo to.
Sve isprobam položaje i nosanja i ljuljuškanja i sjedalicu i mobil, em nije gladan nije popišan i pokakan.
Čak smo probali i raskomotiti i obuči i onda jednostavno pustimo ga na miru i on se stvarno kroz pola minute sam smiri i bude ok.
Valjda jednostavno hoće da ga pustimo i to je to, a ko će njih znati kaj se zbiva u njihovim malim glavicama.
i nasa je cendravica. ponekad pali sve ovo sto su cure napisale, a ponekad nista. jednostavno ju nosam, ona cendra i onda u jednom trenu zaspi...jucer recimo. cijeli cjelcati dan. od silnog cendranja nije uspjevala ni zaspati, sto je bila pospanija to je vise cendrala pa je bilo sve gore. i kad sam ju konacno uspjela uspavati u marami na dvoristu uz probu rock banda u garazi (ajd, bar bu mala rokerica) sat i nesto sam tako stajala i ljuljala se samo da konacno nesto odspava...(mislim da bude mi skoro trebala fizioterapija).
i vise to nije povezano nuzno s grcevima, nego jednostavno je valjda takva...da se utjesim zovem to snazno izrazenim karakterom
ja sam svog maloprije uspjela uspavati tek nakon sto sam ga pustila da se isplace u kreveticu, kratko 2 min (sto mi je bila muka) a onda sam ga ponovno uzela u ruke, ljuljala ga i tiho mu pjevusila. prije toga je bez prestanka plakao. i tako svako malo.
i mi spadamo u kategoriju "cendravaca" i iskreno, polako mi ponestaje snage. em je stalno prikvacen na sisu, em ne moze biti u jednom polozaju dulje od 5 min jer mu dosadi, em zahtjeva nosenje bez presedana, em ga muce grcevi, em je pospan, a nikako ne moze zaspati, em su se dogodile male promjene u svakodnevnoj rutini pa je razdrazljiv, nervozan, em, em... za 5 dana ce imati tocno 3 mjeseca i vise ne znam sto bih. naglasavam, bolestan nije srecom, tako da je to iskljuceno. vjerujem da mnogo utjece i raspolozenje roditelja, odnosi u obitelji, da osjeca kako se mama osjeca..
neki me savjetuju da pustim, da ce se s vremenom smanjiti, kako je jos premala beba, neki, ovi starije generacije, smatraju da bih trebala preci na AD, da je stvar u mlijeku.. nisam za to, jer znam sve prednosti dojenja, procitala sam hrpu tekstova i o dojenju, i o placu, i o svemu ostalom i vecinom sam upucena, ali eto, u stvarnosti, kad si tako izmoren i uplasen jer vidis da kontantno place, a ne mozes ga smiriti, ponestane ti snage i samopouzdanja.. ali evo, citam vase komentare i u neku ruku mi je lakse, jer vidim da nismo jedini i da se druge mame hrabro drze, pa cu nekako i ja..
ima dijece koja su hipersenzibilna pa im brzo podrazaji zasmetaju mozda je to i kod tvog malenog pa ako se moze sam smiriti to je super,moj mladji mali je toliko plakao do godine dana da sam pamet gubila slusajuci ga jer bi se smirio unatoc svemu tek kad bi se iscrpio od plakanja...kad se toga sijetim najezim se
Ja potpisujem ovo, i iako se čini da je uzrok ovakvog plakanja minimalno stresan, ponekad zaista ništa ne može pomoći. U zadnje vrijeme mi se mali jedino smiri kad ga stavim u kolica, pustim glasno tetu Beyonce i dam mu svoju ruku da ju navlači....e onda eventualno zaspi. Ali onda teta Beyonce mora pjevati sve dok on spava, jer ako ju smanjim ili ne dao bog ugasim, gotovo spavanje i nastavak plakanja. A ponekad pomaže i zvuk usisavača. Užas, znam da to sve zvuči agresivno, ali kad ništa drugo ne pomaže
, nošenje pogotovo!
pogotovo preko mlijeka beba dobiva sve negativne mamine hormone to nije ništa novo i to se zna. tako da ukoliko se moguće kod tebe radi o tome prestani dojiti i prijeđi na AD. nikakav grijeh niti za ikakvu osudu jer od majke koja je pod stresom ili bilo kakvim negativnim emocijama (tuga, nezadovovoljstvo, unutarnji nemir itd..) niti mlijeko više nije što bi trebalo biti, dapače čak je i loše i to se također zna i svi ti plus negativni hormoni koje majka luči prelaze kroz mlijeko na bebu i vrlo često su te ne radi o nikakvom tipa - beba je jednostavna takava, ima ih takvih- nego se radi upravo o tome da je beba pod snažnim utjecajem majčinih hormona.
dakle ne forsirati dojenje pod svaku cijenu, moram, moram i moram jer to tako kažu ovi, oni, simo tamo, jer je majčino mlijeko zakon. samo uz jedan detaljčić koji se rijetko i prerijetko spominje, a to je da majčino mlijeko niti prilibližno nije zakon ukoliko se majka loše hrani (premasno, prezačinjeno, previše udijela masnoća i šećera, ukoliko puši i ukoliko je muče neki unutarnji nemiri.
naravno ukoliko to kod tebe nije slučaj, a svako za sebe intimno to zna najbolje, treba nastaviti svakako dojiti.
o bože svašta.
mame koje doje su inače sve u nekoj nirvani, ništa ih ne dira, sačuvaj bože stresa, tuge, nezadovoljstva i unutarnjih nemira.
mamanova, beba je mala, ima tri mjeseca, i plače.
nije to niš čudno za bebe, oće one to.
ako si u nekim problemima, moguće da to beba osjeti. osjetila bi i preko bočice, ne brigaj. moji npr. nikad nisu mogli zaspati ako bih ja legla u krevet s njima, s namjerom da se čim prije dignem jer me npr. čekaju gosti. ili neki posao. ko da su znali, često sam govorila. a u stvari su znali. možda i je češće na cici jer pojačano traži sigurnost. a vjerojatno se tebi sve to skupa čini gore nego što je, upravo radi situacije u kojoj se nalaziš.
Ja za tako nesto ne znam. Kakvi su to negativni hormoni?
Ako se radi o znanstvenim cinjenicama, molim te da mi das neku referencu, literaturu...
Ako se ne radi o znanstvenim cinjenicama, molim te nemoj siriti dezinformacije.
Sto se neprekidnog placa tice, ja imam srecu da nosenje pomaze, tako da druge metode nisam ni isprobavala... mogu poslati samo zagrljaj i zelje da brzo prodje
Ajme ajme koliko loših savjeta u tako jednom kratkom postu napisanom od strane moie... strašno. Ne postoje nervozni hormoni, ne postoji loše mlijeko.. i zbog čega bi to mlijeko bilo lošije od mlijeka krave koja je u staji provela cijeli život? Brkamo pojmove. Samo jedan u nizu mnogih mitova => dojenje je krivo za sve po običaju.
Da su ljudi predodređeni za hranjenje s kravljim mlijekom, vjerojatno bi se priroda potrudila da nam ono bude bliže i lakše za konzumaciju a ne da ga moramo poprilično kemijski modificirati da bi ga bebe mogle konzumirati.
Mammanova, postoje različita djeca. Rijetka su ona o kojima se priča, koja nikad ne plaču i koja uvijek zaspu bez problema, i pritom sisaju svaka 3 sata. To su bajke.. nažalost većina djece je poput tvog. To je najnormalnije. Samo je problem kada mi očekujemo da će to biti drugačije, e to je onda najveći problem.. onda sami sebe ubijamo s tim očekivanjima. Vrlo je vjerojatno da je tvoje dijete malo zahtjevnije, i što ga ti prije prihvatiš kao takvog lakši će ti život biti. Nema tu tog mlijeka na ovom svijetu koje bi zahtjevnije dijete učinilo manje zahtjevnim. To je jednostavno tako, i to je činjenica kojoj se treba prilagoditi i prihvatiti kako je. Kad je prihvatiš, odmah će ti postati lakše nositi se sa tim izazovima pred tobom.
Ovo nije istina. Dokazane su neke stvari, tako da bih voljela znati otkud tebi ove informacije. Majčina prehrana utječe na njeno mlijeko, ali ne toliko koliko ti misliš da utječe. Ako se majka loše hrani, tada će tijelo uzeti sve dobre stvari iz njenog tijela da bi ih bilo u mlijeku (i u konačnici će majčino tijelo stradati ukoliko se ona nastavi nekvalitetno hraniti), zato što dijete ima prioritet. Također je puno bolje pušiti i dojiti nego uopće ne dojiti. Idealno je ne pušiti i dojiti, al znamo da svijet nije idealan. Dakle, ukoliko postoji dvojba, adaptirano je kud i kamo štetnije za dijete nego majčino mlijeko s dodatkom cigarete. A ovo o unutarnjim nemirima stvarno mislim da ni ne treba spominjati... zar su krave sve u nirvani, vječno na zelenim pašnjacima (umjesto recimo ležanja na vlastitom izmetu), one su izvan ove planete od nekud gdje je sve idealno i vječno smireno, pa je zato bolje uzeti kemiju tog mlijeka nego majčino mlijeko?samo uz jedan detaljčić koji se rijetko i prerijetko spominje, a to je da majčino mlijeko niti prilibližno nije zakon ukoliko se majka loše hrani (premasno, prezačinjeno, previše udijela masnoća i šećera, ukoliko puši i ukoliko je muče neki unutarnji nemiri.
Puno se tu pojmova brka.
krave u nirvani
anchie76
mozda hrvatske nisu, al njemacke ziher jesu
inace, na temu, potpisujem cvijetu
Bravo, anchie.
zaista, nema te bočice koja će od zahtevnog deteta "napraviti" nezahtevno. ali, bogu hvala na činu sisanja i majčinom mleku. kad ništa drugo ne smiruje, oni su lek - protiv plača, umora, bola, neraspoloženja...majčino mleko je mnooogo više od hrane, tu je mama par kopalja ispred u odnosu na kravu (sem kad nisu telad u pitanju-)
i, tačno je, treba se pomiriti sa tim da nam deca nisu baš uvek kao sa reklame za pelene, vesela i nasmejana. ovaj moj malac je zahtevniji nego što su mu obe sestre bile. pa šta? ništa, na porodiljskom sam, uživam u tome. fućkaš i sudove i nered, ja se bavim njim i njegovim raspoloženjima, kao i dvema starijim devojčicama.
a smirujem ga nosanjem, pevanjem, sisanjem, raspovijanjem, zvukom fena za kosu, dodirom telo-na telo....srodila sam se sa tim da je on jednostavno-takav. i znam da je to zalog za njegove buduće osmehe...
Malo strpljenja do 4. mjeseca, tad najčešće prestaju kolike, ako se o tome radi.
curke, hvala na svim savjetima.
svjesna sam svega sto pisete. mnogo sam citala o dojenju i velim, upucena jesam. ali svima nam dodje neka kriza, vidis ga da neutjesno place, svako malo, i ne znas vise sta bi. naravno, tu su jos i egzistencijalne brige i drugi problemi, a svatko ih ima, pa to takodjer utjece. ali ohrabrili su me neki komentari na ovu temu. i idemo dalje.
niti su bebe a bome ni mame, savrsene kao sto ih prikazuju u reklamama. otpocetka sam znala da nece biti lako, ali sto se dojenja tice ne namjeravam odustati. znam da mi treba mnogo strpljenja i vjere u sebe i u svoje dijete. a sto se pak, placa tice, zadnjih nekoliko dana otkada sam se oglasila na ovu temu, zaista puno manje place, jedino sto ga i dalje muce grcevi. no, i to ce proci.
Bravo Mammanova, super vam ide
je je njemačke krave ziher
nego kaj ste se odmah uzvrpoljile
i sama sam za jedno veliko da dojenju, ali niš nije uklesano u kamen, pa ako se netko doista muči bože moj, nebu kraj svijeta
domy, i meni je tako bilo. ok, možda ipak u malo blažem obliku. jednostavno će doći dan kad će prestati i grčevi i plač. činit će se da je to slučajno taj dan, ali onda prođe još jedan, pa još jedan i shvatiš da i nije bilo toliko strašno.
očito je da se ovdje ne radi o mukama s dojenjem nego je beba kao i većina drugih zahtjevna. bit će ok, glavno da je zdrav!
negdje sam pročitala da ne postoje "lake" i "teške" bebe, već samo bebe čije ponašanje susreće roditeljska očekivanja i one čije ponašanje izlazi iz roditeljskih okvira. u biti, sve bebe su manje ili više zahtjevne, ali očekivanja roditelja se jako razlikuju.
već mi se više puta dogodilo, kad se ponosno hvalim da imam divnu i dobru bebicu, da pljušte izjave u stilu: "joj, blago tebi, znači ne budi se noću" ili "joj, moja je zločesta i hoće se nositi"...pa se jako iznenade kad im kažem da se i moja mrva hoće nositi i da ju nosim po cijele dane i da se budi u prosjeku svakih sat - sat i pol po noći...
poanta je, kao što je netko već napisao, čim prihvatiš da je to tako, da je normalno i da će proći, odmah će ti biti lakše
Kavofob, to stoji, ali i mimo toga postoje zahtjevna djeca. Na primjer, moja M. isto traži dosta pažnje, nije beba koja će baš ležati na podu s igračkicama i tako sat vremena dok ja skuham ručak. Traži da je se nosi , da se s njom igra, da se s njom izlazi. Ali ako joj pružiš što treba, ona je prezadovoljna beba i kod nje plača gotovo nema. Tu bi se moglo dogoditi ovo o čemu ti pričaš: nekome bi možda bilo strašno da ne može sastaviti sat vremena za nešto u komadu i smatrao bi je zahtjevnom.
Međutim, ako imaš dijete kojem daješ svo svoje vrijeme pa ga nosiš, dojiš, igraš se, šetaš s njim...a ono i dalje plače, e onda je to ipak savim druga priča. U prvom slučaju daješ puno i imaš zadovoljnu bebu, u drugom daješ puno, a beba i dalje nezadovoljna. E to je teško.
Inače, domy i Mammanova, ne znam koliko ste vani, u šetnji? Mom najstarijem šetnja je bila čarobni lijek za sva nezadovoljstva. To otpada ako je dijete osjetljivi tip kojem treba smanjiti stimulaciju preko dana, ali možete probati. Nama je šetnja liječila čak i grčeve. Ali samo prava šetnja, vožnja u krug po dvorištu nije pomagala. Jedanput sam se zabavljala pa sam s njim prelazila unutra i van preko praga. Bilo je ko na prekidač: unutra - plač, vani - prestanak plača. Ovo je počelo od njegovog 15. dana života.
nevjerojatno kako su smješni. kad gledaš ovako unazad, iz druge perspektive. i kako u principu već tako mali znaju što žele. i što im smeta.
i stvarno ima tih beba koje samo jedu i dugo spavaju. a poslije se zabavljaju sami sa sobom. onako, lijepo, zadovoljno, u svom miru. mene su zaobišlaJ dan danas kad je sam se muči zabavljati (to je on sam rekao)
domy, suosjećam s tobom. moj mlađi malac je drugi i treći mjesec života doslovce proplakao. ne zbog grčeva nego od dosade... jednostavno nije znao što bi sa sobom, i ako mu ne bismo uspjeli na vrijeme pronaći odgovarajuću zabavu počelo bi urlikanje.
nije mu falilo pažnje, nošenja, dojenja... nije imao grčeve... nikakvog očiglednog razloga za nezadovoljstvo nije imao, pa ipak nije bio zadovoljan. u tom periodu ga je najviše veselio mobil iznad kinderbeta, obuzimalo ga je potpuno oduševljenje tih desetak minuta 2-3 puta dnevno.
no, nakon trećeg mjeseca počelo ga je svašta interesirati, mogao se ponešto igrati, pratiti brata u igri ili mene kako nešto radim... i postao je vesela beba. da se razumijemo, on je i danas "težak" u smislu da burno reagira, koliko se intenzivno veseli toliko intenzivno šizi kad nije po njegovom, ali nije cendrav.
i meni je to bio šok nakon smirenog i dogovorljivog starijeg djeteta koje prva tri mjeseca skoro da i nije zaplakalo... iako je imao 1001 potrebu, znao je to mirno iskomunicirati.
proći će... izdrži još samo malo
joj katastrofa moia, aj vjerovat cu da nisi nis lose mislila, ali realno gledajuci, ak ti ovakve savjete dajes po vani i ostalima, koje mozda imaju nekih problema s dojenjem s placljivim djetetom te vjerojatno prestnu dojit..... uf....
nisam se htjela javljat na ovu temu jer sam mislila da bi bilo " bezobrazno " ili nesto... jer evo moja beba mala 4,5 mj, od kad se rodila mirna,mirna, draga, samo se smjeska, place jedino tu i tamo kad joj oblacim majcu - 5 sekundi, malo je bila placljiva kad joj je curio nosic, i svega 2 puta je imala " napad " placa kad su joj se unosili u lice nepoznati - a vidi, nije za pohvalu al zna mi se dosta dic zivac na mm, na hrvatsku nasu dragu, jedva da zbog nje nesto na brzinu strpam u usta kad smo sami doma bez tate, i zapalim koju, a malena najmirnije dijete koje sam vidla.
a braco u njenoj dobi, cendravko, 24 sata na rukama i cici - tak da nije plakao bas. hranjen sa mojim izdojenim, a ja mirna, opustena, kvalitetno se hranila, cigarete ni blizu....
tak da tvoja teorija, eto nije bas.
Problem je samo u tome što bi taj netko ako posluša tvoj savjet možda mogao imati i većih problema, pa da žali zbog prestanka dojenja.je je njemačke krave ziher
nego kaj ste se odmah uzvrpoljile
i sama sam za jedno veliko da dojenju, ali niš nije uklesano u kamen, pa ako se netko doista muči bože moj, nebu kraj svijeta
Inače potpis na vertex, kod nas je isto pomagalo izaći van, po mogućnosti u šumu ili miran park.
Tamo nas nitko nije čuo niti zapitkivao zašto plače, niti je bilo komentara o nervoznom ili pokvarenom mlijeku. Pa je i meni bilo lakše. A čini mi se i da je maloj pažnju privlačila igra svijetla među granama drveća. Tako bi zaspala i kad bi se konačno naspavala bila bi puno bolje volje.
Sve to na kraju prođe, a za utjehu, čini mi se da plačljive bebe kasnije budu mirnija djeca
Da znaš. Uvek se setim mog komšije Mađara koji je, onako sa jakim naglaskom , umeo da kaže:" ako prvo dere, onda posle ne dere"-)
Sve to na kraju prođe, a za utjehu, čini mi se da plačljive bebe kasnije budu mirnija djeca
ne, istisnki problem je u tome što ništa nije uklesano u kamen.
pa dvije naše prijateljice i jesu poslušala takav savjet (ne od mene neboj se
a inače što se tiče savjeta, prije svega je svatko je dovoljno pametan sam za sebe i svak prije svega najbolje poznaje svoju osobnu situaciju da bi mogao odvagnuti što i kakoje posrijedi. uopće si ne umišljam (ko neki ovdje
ja čitam postove i primjećujem da je žena gore pojasnila o čemu se točno radi razumno i razborito, i uopće ne vidim potrebe dalje razvlačiti temu u smjeru koji ovdje uopće nije tema.
a sad ljudi koji nisu u stanju akceptirati različito mišljenje od prevladavajuće struje u nekoj grupaciji također su tema za sebe, kao i sama grupacija, a u svijetu imaju i svoje ime.
Nemojte da i ova rasprava krene u krivom smjeru...
Ja sam dosla komentirati ovo:
mene je ovo mimoislo, prvijenac je bio i ostao glasan, cesto i grintav.Sve to na kraju prođe, a za utjehu, čini mi se da plačljive bebe kasnije budu mirnija djeca
Posljednje uređivanje od Bubica : 21.04.2010. at 15:50
Ovo je definitivno slučaj s mojom najmlađom curicom. Kao beba je stalno visila na meni, danju i noću, najviše na cici. Čim bih je nekamo stavila, odmah plač i lelek. Prva dva mjeseca nije htjela ni u kolica, samo u marami. Zapravo ne znam kako sam preživjela njezinih prvih osam mjeseci, tog razdoblja se jedva i sjećam.
Sve to na kraju prođe, a za utjehu, čini mi se da plačljive bebe kasnije budu mirnija djeca
Sad je divna djevojčica, sve se dogovorimo, prilično je mirna i poslušna. Divno je s njom i velika je maza. Jedino i dalje navečer ne može zaspati bez mene.
niti su bebe a bome ni mame, savrsene kao sto ih prikazuju u reklamama. otpocetka sam znala da nece biti lako, ali sto se dojenja tice ne namjeravam odustati. znam da mi treba mnogo strpljenja i vjere u sebe i u svoje dijete. a sto se pak, placa tice, zadnjih nekoliko dana otkada sam se oglasila na ovu temu, zaista puno manje place, jedino sto ga i dalje muce grcevi. no, i to ce proci.
da, krize samopouzdanja su grozne i ja se s njima borim ponavljajuci "nece trajati beskonacno, sve ima pocetak i kraj" (cak sam i pjesmicu smislila pa si to pjevusim...)
Moja iako ima samo mjesec dana plače ako se ne nosi, ili ako ne ležim s njom. Stalno mi je na rukama, a komentara okoline mi je dosta. kao tako si je naučila da ti bude stalno na rukama. A što da radim s djetom koje plače i plače, a kad ga uzmem u ruke prestane? Mir je jedino u kolicima u šetnji, čim kolica stanu krene plač. Znam da se puno nosi ali ja zaista ne znam drugačije...
Posljednje uređivanje od Žabica : 21.04.2010. at 16:28
Moje mišljenje je da ni ne trebaš drugačije. Druga stvar je kad dijete ne traži toliko nosanje ali češće će tražiti. Kasnije to nije toliko nosanje koliko poklanjanje pažnje na neki drugi način.
Moj M je prvu noć u bolnici plakao i nosala sam ga do 2 ujutro, kad to kažem okolini onda nemaju više tih glupih komentara tipa šta si ga naučila. Glavno da stigneš jesti i riješiti osnovno, iz iskustva ti kažem da će ići pomalo na bolje. Iako je i dalje željan pažnje zna se koji tren zaigrati i sam i to je velika promjena u odnosu na ono prije.
Djeca su individualci isto kao i mi, a mi smo ti koji im se moramo prilagoditi. Ionako brzo rastu!
Najgori su mi komentari pa pusti neka plače, nek razvije pluća. Ili što joj opet daješ sisu, gurni joj prst nek se malo zavara.
Još mi MM digne tlak kad se prikloni ovima što su za opciju pusti neka plače
I ja sam svoju nosala u bolnici i od prvog dana doslovce visi na meni. Mene jedino muči to dal griješim s tim nosanjem, ali imam osjećaj da njoj jednostavno treba mamina blzina
mah, nosanje jos nije naskodilo nijednom dijtetu ja sam svog gabriela od prvog dana do skoro godine nosala kad god je zatrazio i jedino sto je tako stekao samopouzdanje tj.sigurnost da ga volim i da cu uvijek biti uz njega pa tako nikada nije bio ljubomoran iako smo i dan danas kad ima 7god vezani kao i pri rodjenju.ja vjerujem da od nosanja dijetetu stvarno nista nemoze biti po pitanju razmazenosti itd,sto inace "pametni"ljudi tvrde samo ces izbijeci strah kod dijeteta ...i naravno dodatno plakanje koje strah izazove
i kod mene sve isto ovako, od riječi do riječi
hahah, nasmijala si me
to su navike.
koliko god oni trubili o tome da ih treba nunati i nosati jer su bili noseni u tbuhu - oni se na to nauce!
moj barem je.
evo zadnje vrijeme mu je glava fora da moram juriti po vani s kolicima, ne daj bpzeda sjednem popit kavu, on se budi... ili ako promjenim rutu kojom idemo - recimo u parkicu smo, pa izadjemo na bucnu ulicu - gotovo, budan je.
eto, meni dodje mama pa joj velim kak ga mora setat u kolicima vani da bi gospodnin odspavao a ona ne vjeruje, misli, kaj je meni, pa sjest ce ona naklupicu kad zaspje - je je kak da ne. bome uvjerila se sama
htjedoh kvotat Paio
samo bi nadodala da smo mi svojoj malenoj u najgoroj fazi grceva , kada je imala 2 mjeseca povremeno dali AD, samo zato jer smo je cijeli bozji dan nosali i smirivali , i naprosto se nije mogla najesti jer je ili plakala ili izmorena spavala tako da je podvecer znala plakat od gladi...
moj mali ima 5,5 mj i place samo i iskljucivo kad je umoran.
a to je cesto, jer imamo problema sa spavanjem.
Mi isto. Ali kad ne plače se smije pa se to skompenzira nekako
Ako dijete dobro napreduje, onda tu nema govora o plaču zbog gladi.. samo što roditelji imaju tendenciju plač tumačiti kao glad, a adaptirano je toliko teško (osjećaj kao kad se mi najedemo graha) pa beba ima potrebu spavati, i roditeljima se to onda čini kao logično rješenje problema - "sigurno je bila gladna, gle kako sad spava", iako realnost je vrlo vjerojatno drugačija.
Vjerujem da je vaš problem bio oko ovog dolje navedenog.. pogotovo taj popodnevni plač, tipična stvar.
Moj post s druge teme:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...t=6715&start=0
Saradadevii prvotno napisa
To je super razlog: fali im maternica!
Upravo tako!!! Nema tih kapi koje ce im olaksati prelazak na ovaj svijet, ako njima fali maternica.....
Moje osobno misljenje: ako dijete place bilo kada, mozda mu smeta nesto iz mamine prehrane tipa kravlje mlijeko, ALI ako je to u odredjeno vrijeme dana (najcesce navecer) i traje odredjeni period, onda su to kolike.... Dakle govorimo o dvije razlicite stvari..
Nazalost, ni jedan doktor ti nece reci recept za lijek protiv kolika, svi nude kapi ili odmahuju rukom - "proci ce" - a tebi dani traju k'o vjecnost , osim pedijatra M.D. Karp koji je napisao knjigu "The happiest baby on the block". On je super dobro objasnio zasto druge teorije nastanka kolika "ne piju vodu", i zasto je jedino logicno to da djetetu jos nije zrel zivcani sistem i nije se u stanju nositi sa svim podrazajima iz okoline (znaci prerano rodjene bebe imaju jaaaako velike sanse da imaju kolike) - a rijesenje je oponasanje situacije u maternici da bi se olaksao prelazak na ovaj svijet... S tim da je apsolutna tocka na "i" sisanje, koje je prirodni smirujuci refleks - za koji na zalost mnogi ne znaju...
Ma mislim, knjiga mi je bas bila prekrasna (na nekim dijelovima se ponavlja, i tako, ali u totalu, svima kojima sam posudila su se ugodno iznenadili)... i sto je najbolje, promijeni ti nacin razmisljanja i natjera da se malo zamislis... recimo jedna stvar koju je on spomenuo je da u nekim (za nas) "primitivnim" zemljama tipa Afrike ili Balija, gdje su zene u 24h kontaktu s bebom, s njom spavaju, nose je konstantno, doje 100x na dan - tamo KOLIKE NE POSTOJE... zar to nije fascinantno? Oni za to neznaju!! A u zapadnom svijetu, gdje dijete treba od rodjenja biti u drugoj sobi, ne nositi ga da se ne navikne na ruke, obavezno dojiti max svaka 3 sata da se valjda ne bi navikao - gle cuda, dijete ima kolike... Da se razumijemo, neka djeca ne bi imala kolike ni u ovim uvjetima, a neka bi i da sve napravimo - svi smo razliciti..... Ali natjera to covjeka da se malo zamisli...
Sto je najbolje, on u ovoj knjizi daje rijesenje za dijete koje vristi... Znaci, da se ne mora cekati da dijete prodje "tu fazu", nego sto se moze konkretno napraviti... Opisuje tocno korak po korak sto raditi, a zadnji korak na listi je sisanje... Eto za nas je bilo dovoljno samo sisanje da bi sve bilo OK, ali za drugu djecu je mozda potrebno tih par koraka prije sisanja da bi se primirila...
Kome god sam do sada posudila ovu knjigu - dijete mu nije imalo kolike Sto da kazem nego ni moje nije imalo kolike (ali JE kod nas bilo dana da je bio prikopcan na siku od 16 do 22h!, mozda da mu nisam dala da toliko dugo bude pristekan, vrlo vjerojatno bi vristao i vro vjerojatno bih danas rekla da je imao kolike.. ovako se samo sjecam da je bilo predvecerja da se on nije htio skinuti sa sike.. )
Toplo preporucam kao materijal za citanje
I jos o toj knjizi s jednog drugog topica
anchie76 prvotno napisa
Ovako to objasnjava pedijatar M.D. Karp sto je napisao knjigu "the happiest baby on the block":
Djeca kad se rode, vrlo je velika razlika u razvitku mozga u odnosu na djecu od 3 mjeseca. Npr. kad se rode, neznaju se smijati niti mnogo drugih stvari sto mogu s tri mjeseca.
Kad je tako nerazvijen mozak, postoji mogucnost da se beba ne uspjeva nositi sa podrazajima koje prima iz okoline, i onda dijete taj problem, frustraciju, ispoljava placem. Taj problem najcesce pocinje oko 2 tjedna poslije poroda (jer prva 2 tjedna vecinom samo spavaju i ne obracaju paznju na okolinu), i prestaje vecinom s 3 mj.
Po tom pedijatru, trebalo bi ta tri mjeseca pokusati stvoriti uvjete sto slicnije onima u majcinom stomaku, jer to smiruje djecu i olaksava im tranziciju u vanjski svijet.
Ovo on nudi kao rjesenja:
1. Bebu vrlo cvrsto umotati - "Swaddle" - pogledaj na internetu kako se radi to motanje - tako da beba ne moze mlatiti rukama, jer ako su uplakani i nervozni i jos onda mlate rukama, cesto se lupe sami i to ih jos vise iziritira i tako u krug. Kad je beba cvrsto umotana onda joj je slicno kao u maminom stomaku. Ovaj korak je bitan, jer se beba mora primiriti da bi se sljedeci koraci mogli primjenjivati.
2. Bebu nositi u polozaju da je na stomaku ili na stranu - lezati na ledjima im je neprirodno i stvara im dodatni stres jer (koliko se sjecam ) bebaci onda imaju osjecaj da padaju -(pazi da ne ostavljas bebu na krevetu na stomaku zbog SIDS-a!)
3. Vrlo glasno govoriti "Shhhhhhh" - i to ako beba place treba biti iste glasnoce kao i bebin plac da bi ga uopce beba primjetila Moguce je da ce je primiriti i neki drugi zvukovi poput fena, ventilatora, usisavaca, ves masine itd., jer u maternici nikad nije tisina nego je vrlo bucno. Shhhhh treba biti prakticki bebi na uho, ako beba vristi.
4. Swinging - ljuljanje - i to ne blago, nego dosta jako (no nikako ne tresti bebu!!! Velika razlika izmedju ljuljanja i tresenja!!! ). Jedan od polozaja koji je dosta zgodan je da beba lezi na tvojim nogama (butinama) dok sjedis, i onda dosta zustro mrdas koljenja lijevo-desno (neznam jel kuzis ) i na taj nacin je ljuljas.
5. Sisanje - tocka na i. Moze i duda, ali idealno bi bilo da je to dojka.
Ovi koraci bi trebali biti izvodjeni bas tim redosljedom, bas iz tog razloga da se beba primiri i da je u stanju uzeti dojku u usta, a ne da od placa ni ne skuzi da joj se nudi dojka.
Vrlo je bitno da je ta prva 3 mjeseca beba u ako je moguce 24h kontaktu s majkom, da je sto vise nosena (npr. prakticno je za mamu da je beba u marami), da je dojena na svaki plac, da dijete spava s majkom. Sve te stvari ublazavaju prelazak iz maternice u vanjski svijet.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
