Kavofob, to stoji, ali i mimo toga postoje zahtjevna djeca. Na primjer, moja M. isto traži dosta pažnje, nije beba koja će baš ležati na podu s igračkicama i tako sat vremena dok ja skuham ručak. Traži da je se nosi , da se s njom igra, da se s njom izlazi. Ali ako joj pružiš što treba, ona je prezadovoljna beba i kod nje plača gotovo nema. Tu bi se moglo dogoditi ovo o čemu ti pričaš: nekome bi možda bilo strašno da ne može sastaviti sat vremena za nešto u komadu i smatrao bi je zahtjevnom.
Međutim, ako imaš dijete kojem daješ svo svoje vrijeme pa ga nosiš, dojiš, igraš se, šetaš s njim...a ono i dalje plače, e onda je to ipak savim druga priča. U prvom slučaju daješ puno i imaš zadovoljnu bebu, u drugom daješ puno, a beba i dalje nezadovoljna. E to je teško.

Inače, domy i Mammanova, ne znam koliko ste vani, u šetnji? Mom najstarijem šetnja je bila čarobni lijek za sva nezadovoljstva. To otpada ako je dijete osjetljivi tip kojem treba smanjiti stimulaciju preko dana, ali možete probati. Nama je šetnja liječila čak i grčeve. Ali samo prava šetnja, vožnja u krug po dvorištu nije pomagala. Jedanput sam se zabavljala pa sam s njim prelazila unutra i van preko praga. Bilo je ko na prekidač: unutra - plač, vani - prestanak plača. Ovo je počelo od njegovog 15. dana života.