Ok, tvoje iskustvo je takvo. Ja ću ti i dalje reći da se po plaču ne može znati da li je dijete gladno. Po plaču se eventualno može zaključiti jel zahtjevno ili nije (pa to onda treba i prihvatiti i živjeti s tim).

Nerijetko gladna djeca vrlo malo plaču ili ne uopće - suprotno uvjerenjima u našoj kulturi, gladna djeca imaju tendenciju samo spavati - opet kontra uvjerenjima u našoj kulturi "ako spava, znači da je sito".

Da li je dijete gladno se može vidjeti na par načina
1) da li dijete dobiva na kilaži - ako dobiva, nema govora o gladi, gladna djeca ne dobivaju na kilaži
2) ukoliko se ne zna da li dijete dobiva na kilaži - onda se može po mokrim i pokakanim pelenama (ako ne jede dovoljno, nema što niti izaći)

Tako da ću ja i dalje na osnovu svog dugogodišnjeg educiranja o dojenju odgovorno tvrditi da je u pitanju bila večernja nervoza, roditeljska nervoza, zahtjevnost djeteta, dijete koje je prestimulirano tijekom dana pa se rješavalo stresa plakanjem, dijete koje ne zna kako bi zaspalo, prejaki ili preslabi let down kod mame, loš položaj ili sasvim nešto osamdeset i osmo. Samo je problem što se kod nas u kulturi često plač poistovjećuje s glađu, i još kad se djetetu da adaptirano a dijete ga popije i zaspe - tada se zaista čini da je to bio problem, a u velikom broju slučajeva to uopće nije slučaj. Vjeruj mi