Zasto je tako tesko prihvatiti da je necije dijete u nekom razdoblju ili periodu dana gladno.

Moja naprosto nije imala zivaca polako sisati da bi se najela i to se desavalo onih dana kad su grcevi bili najdugotrajniji i ona cijeli dan nije mogla da se na miru napapa a podvecer kad bebe jedu vise nego tokom dana da bi unaprijed nadoknadile nocni period kada spavaju po 4, 5 sati ili cak i vise., ona je vec bila na rubu zivaca i snage.
Kad je dobila bocicu , najela se i zadovoljno uzdahnula...casna mi rijec, uzdahnula bi tako zadovoljno, onako s olaksanjem, kao da je htjela reci, napokon sam sita.

Uvijek bi joj prvo ponudila sisu i bila sam uporna ali zasto da dijete pati ako joj mogu pomoci s AD....to razdoblje je sad iza nas i sad ako bi joj ponudili bocicu ona nece i gotovo.

Sto se tice provjeravanja dal je dijete gladno, pa necu valjda cekati da vidim dal je nakon mjesec dana nabrala xy grama, a i to nabiranje na tezini je ionako individualno. nista bolja metoda mi nije da vidim kolko put je u toku dana piskila ili kakila, pa i to je individualno, i nije svaki dan identicno, to kao da ti ne dobijes veceru a ja ti kazem pa danas si tolko put piskila i kakila pa sigurno nisi gladna....sorry ako je neprimjerena usporedba ali ne znam kako da ti drugacije dokazem

osim toga, moja bebolina je pojela iz bocice kolko joj je bilo potrebno, hocu reci, nije uvijek pojela sve i nije uvijek pojela jednako.

Nije sve crno bijelo.