Mi smo isto nabavljali kutije po dućanima, jer smo zaključili da je kupovina kutija za selidbu nepotrebna stavka. Uzela sam si dosta vremena za pakiranje, jer je to veliki posao. Kutije smo donosili sukcesivno, pakirali prvo one stvari koje ne trebaju svaki dan i odlagali gdje smo mogli. Na taj način mi nije sve ostalo za posljednje dane prije selidbe. Za većinu stvari važno je da kutije budu manje, pogotovo za knjige, jer su u protivnom preteške. Odjeću smo isto prenosili u koferima i vrećama. Staklene i porculanske stvari i sve što se može razbiti pakirala sam u bijeli papir - obavezno bijeli da se poslije ne mora prati. Slike sam zamotala u pak-papir. Osjetljivije stvari smo sami prenosili.