I Andrej je svojedobno sa "samo" ogromnim krajnicima zapravo slabije čuo, a da to nije primjećivao nitko osim mene.
Kad bih nekome pričala o tome kako me ne čuje, obično bih dobila komentar: "Ah, to su ti rastreseni dečki."
Kad smo se napokon dokopali uputnice za otorinca (napominjem da uopće nije ni bio često bolestan, upalu uha je dotad imao samo jednom, ali je grozno hrkao i teško disao), i kad nas je poslao na provjeru sluha, pokazalo se da su moje sumnje bile opravdane - timpanogram nije bio katastrofa, ali nije bio ni dobar. Otorinac nam je objasnio da on čuje "kao kroz vodu", ponekad bolje, a ponekad lošije.
Nakon vađenja sva tri krajnika situacija je bitno bolja.