Ovo je ustvari najvažnije.
MM i ja smo taj savjet shvatili tako rigorozno da smo do 2. godine (do izbacivanja popodnevnog spavanja) svako njegovo spavanje i mi s djetetom hrkali (naravno onaj koji je bio doma).
Kad se čovjek navikne, teško je mijenjati fine navike.
Ali to nam je definitivno puno značilo.
I dok je dijete poraslo (tako i danas) za mene nema nikakvog rada kad dijete zaspi na večer. Prvo njega spremim za spavanje, ja se tuširam dok se on uspavljuje i gotovo - nema više radova - samo surfanje i/ili.






Odgovori s citatom