Doktori u našim životima...život od pregleda do pregleda

[kate]

Imam osjećaj da bi non-stop mogli "hodati po doktorima". Pregledaj ovo, pregledaj ono (zubi, oči, uzv, gin..), a kad završiš (ako imaš sreće da ne idu svi u isto vrijeme) onda dođu djeca na red, pa muž, pa ti opet, sve ispočetka... uzduž i poprjeko.
Jel vas to uopće muči ili samo odradite i to je to? Meni je fakat ZLO od pomisli da moramo ići na bilo koji pregled. O strahu od rezultata da ne pričam.
Od kuknjave nema ništa, što se mora - mora se, ali ima li neki način kako si pomažete? Kako se nosite sa strahom od neke nove dijagnoze?

[rena7]

Rijetko idem kod doktora, mm isto. Nije da me ništa ne štreca, nego eto. Redovni ginekoliški sam obavila, čekala sam na rezultate papa testa 2,5 mj. Eto, to me je silno zanimalo kako će se završiti, budući da mi je ovo drugi papa test nakon poroda. No dobro jeee! Trebala bi na uzv grudi, trebala bi, ehhhh. MM nije bio kod doktora ne sjećam se kada.
Najviše me je panika kada dijete vodim na pregled, bilo redovan ili ne. Uh... to mi je stresno, prestrašno. Za njegovo zdravlje se najviše bojim.
Nego, u trudnoći sam često išla na pregled. Imala sam nekakvih poteškoća i to mi se je zamjerilo prestrašno. Pretrpila sam straha, isplakala suza....

I da odgovorim na tvoja pitanja, ne mogu si pomoći kada je dijete u pitanju. U ostalim situacijama nastojim zadržati emocije pod kontrolom.

[marta]

Ja odbijem ili odgodim sve preglede koje ne zelim raditi u tom trenutku.

[Tashunica]

na žalost vidim da sam se u zadnjih godinu dana dosta promijenila počevši sa svojom bolesti pa non-stop nešto s malim pa mi je još sada i brat bolestan.
nisam depresivna, ali češće tužna, zabrinuta i u strahu svakako.
tapkam na mjestu u svakom smislu, od društvenog života do poslovnog i to me opterećuje.
fali mi moj osjećaj bezbrižnosti i pozitive.

[RozaGroza]

Ne volim doktore i izbjegavam ih.

[maria71]

glumim noja glede naslova teme , a tak i tak ako i krenem na neki pregled dočekat ću red za godinu dana pa mi je svejedno .

ako krepam, krepam.... u takvoj sam fazi

[Cheerilee]

Ja sam zadnje četiri godine stalno u doticaju s doktorima, naime trudna 2006, pa 2007/2008 i eto sad 2010 opet trudna....
Odem pregledati madeže s vremena na vrijeme....
Okulistu poslije svake T,
Stomatologu na redovite kontrole,
sad imam i fiksni aparatić pa jednom mjesečno moram do ortodonta,
s 30 ću valjda i na mamografiju (imam još dvije fore...)

S klincima na redovite kontrole.......

Sad se možda čini puno, ali kad se raporedi kroz godinu dana i nije pretjerano, već samo briga za vlastito zdravlje..........

[čokolada]

Mene uhvati strah od stanja u zdravstvu i nedajbože potrebe da dospiješ na neku od lista čekanja

[Kaae]

A meni nedostaje hrvatsko zdravstvo i sva jednostavnost i lakoca koja uz njega dolazi. Sa mnom se slaze i moj novcanik.

[(maša)]

Jedanput godišnje obavimo redovne preglede (ja papa test, ginekoliški pregled i KKS, MM napravi KKS, i oboje provjerimo zube)
Inače skoro pa ni ne idemo doktorima....zasad hvala bogu

[boškarin]

I ja sam se počela bojati doktora otkad sam prošla s mamom liječenje karcinoma. Skužila sam da me jeza hvata od bijelih kuta, počinjem se znojiti , srce mi lupa kao ludo. Onda sam bila inventar u bolnicama u prošloj T, pa svi silni pregledi koje nedonoščad ima, pa pretrage hormona mojeg staijeg djeteta, pa kontrole mame... Uglavnom u utorak vadim umnjak i zubar kaže najvjerojatnije operativno, a ja gotova! Scenarij poznat. A nikada mi nije bo problem otići zubaru. Promijenila sam se. Jako.

[iva_luca]

Ja sam izgleda rijetka biljčica: meni odlazak kod liječnika nije trauma već samo novi problem kojeg moram riješiti. Ako se radi o nekoj novoj dijagnozi onda neumorno tražim informacije i na kontrolni pregled dolazim sa konkretnim pitanjima. A ako mi dr. izbjegne odgovoriti na pitanja, idem drugome. Srećom, do sada nisam imala neku ozbiljnu boleštinu (ono, neizlječivo, s teškim posljedicama i sl). Valjda sam trebala studirati medicinu.....
Al me zato odlazak stomatologu može preznojiti!

[Lutonjica]

zadnji put sam kod doktora što se mog tijela tiče bila prije 3 godine : /

[Peterlin]

Sve je dobro dok čovjek ne mora ležati u bolnici...

Nikad u životu nisam bila teže bolesna, ali sam pola druge trudnoće preležala na infuzijama prepara. Bila sam strpljiva (a što sam drugo mogla?) ali nije ugodno.

Trenutno mi je rođak u bolnici već nekoliko tjedana - ne bih to nikome poželjela... Dugotrajna dijagnostika, odvojenost od obitelji i svog ambijenta, pa onda terapije, kojekakvi zahvati itd. Grdo. ALi kad se mora - mora se.... Kad to pogledam s druge strane plota, hvalim BOgu na svim onim ljudima koji su se ipak odlučili raditi doslovce bilo koji posao u zdravstvu. Bolje da imaju što manje posla, ali kad ih trebamo - nek ga odrade najbolje što mogu...

Inače, mi smo se nahodali s djecom po terapijama ali to su sve bile sitnice (naočale, logoped, otorinac...) i još nije gotovo. Upravo se sutra spremamo kampirati na orl. Mora se - nema veze, odradit ćemo i to.

A ja idem kad moram (stomatolog rutinski, ginekolog 1xgodišnje do nedavno, sad nešto češće jer moram, ali opet - idem bez neke drame... ). MM isto tako - ide kad mora, bez drame, a češće prati mamu po doktorima. Jednostavno, dođe trenutak kad nas djeca/stariji članovi obitelji trebaju i to se mora odraditi. Nema tu neke velike filozofije. Jest da ne idemo za svaku tricu, da imamo i pristup homeopatiji ali to se koristi kao DOPUNA klasičnoj medicini i znamo o čemu se radi. Sve s mjerom i po potrebi.

[Trina]

Da nije trudnoća, ne znam kad bi me doktori vidjeli. Ne bojim se, ne ustručavam se, nemam otpor...ništa od toga nego sam lijena i neda mi se

[petarpan]

I ja sam bome neodgovorna spram sebe..Idem kad moram...Jer me, odkako sam mama, hvata neki paranoični strah od boleština i dijagnoza...
Evo, obavila sam prije mjesec dana sistematski, još uvijek! nisam otišla po nalaze

[pomikaki]

Ja lično kao Trina.
kate, a čega se bojiš, imaš li zaista problema sa zdravljem ili je strah iracionalan?

[ana.m]

Ja sam jaaaaaako rijetko kod dokotora.
MM je u ovih 10 godina koliko smo zajedno bio 2 puta kod dokotra.
A ja sam kod dokotra ako idem po dotznake za djecu i onda kada sam trudna...
Inače, ovo ostalo slabo...Rijetko mi je nešto. Imala sam prošle godine u 10. mejsecu nakon dugo vremena problema s disanjem i sinusima pa me dok. slala na pretrage pluća i svašta nešto i majko mila ja sam to jeeeedva preživjela. I rekla sam kad mi je dala upute za dalje kad popijem terapiju, da nema šanse da idem. Sva sreća pa sam ostala trudna, pa ionako nigdje ne smijem (rtg i sl.).
Ma i s djecom sam jako rijetko kod dokotra na svu sreću. Kod zubara jednom u 2 godine...

[kate]

kate, a čega se bojiš, imaš li zaista problema sa zdravljem ili je strah iracionalan?

Valjda nemam problema. Znat ću kad se jednom "skeniram".
Jesam, kukavica sam, mislim da bi to nekako normalnije trebala prihvaćati za svoje godine (s godinama nije bolje, valjda sam stala u razvoju).
Npr. kad ja trebam nazvati za nalaze, mislim da bi mi žile mogle iskočiti. Mislim da je veliki problem što čujem toliko teških priča na sve strane, a ne znam se s tim nositi.
Pogađaju me jako. Prije bi nekako to sve odradila, a sad sam počela izbjegavati/ignorirati. Čak sam mislim došla do filozofskog zaključka, da je bolje ne znati.

Hvala svima u svakom slučaju za komentar na ovu temu.

[Maxime]

Ne volim doktora ali imam moralnu obvezu prema sebi i svojem djetetu da se brinem o svojem i njezinom zdravlju.
Nasla sam ljecnike u koje imam neograniceno povjerenje i na taj nacin su nam odlasci k njima netraumaticni.

Nojeva politika (ili te zabijanje glavom u pjesak) jos nikome nije pomogla, pogotove ne kada se radi o nasem zdravlju.
Osobnog misljenje sam da ne treba ici k doktoru zbog svake gluposti ali kada se radi o godisnjim pregledima ili kod ozbiljnije boljke/bolesti onda nema odgadjanja!

[Peterlin]

Puno veze ima stav... Evo, ja jutros dijete vodila na Merkur (orl) i znam da se dosta čeka, em se preuređuje ambulanta pa su ih nagurali na odjel, em je dosta ljudi.... Ali znamo što nas čeka, pa smo uzeli vodu, kekse, knjigu za čitati i naoružali se strpljenjem. Kad smo bili gotovi (a slijede nam još najmanje 2 pregleda i kasnije eventualno uklanjanje 3. mandule) rekli smo "Bogu fala, za danas je gotovo" i prešli doma. Ali bilo je dana kad mi je teže padalo...kad su djeca bila manja itd. Sad - pripremimo se doma da to moramo odguliti, i gotovo. Da je ugodno - nije, da ponekad odgodimo poneki pregled - i to je istina, ali na kraju sve obavimo. Da nije bilo upornog hodanja po doktorima i terapijama, ja ne znam kako bi moj stariji danas vidio i čuo, a bome i govorio, pa prema tome - nema bježanja od doktora.

[Stijena]

i ja sam od onih - da nije bilo trudnoća i poroda ne bih vjerojatno niti vidjela bolnicu, a ni doktore. to što ove redovne preglede odradim jedanput godišnje i to privatno da si skratim muke - ne smatram nečim strašnim.

no, nisam bila niti svjesna kako je lijepo biti što dalje od doktora dok nisam dobila djecu. s prvim još kako tako - između godine i pol i dvije i pol je odradio neke redovne dječje bolesti i u bolnicu smo ga vodili samo dermatologu i to je zapravo bilo jako bezbolno i super završilo.

a onda pak nisam bila niti svjesna koliko smo zapravo malo bili po doktorima sa starijim dok nije od samog početka zaredalo s mlađim - prijevremeni porod pa 16 dana u rodilištu na neonatologiji, pa uzv mozga nekoliko puta zbog moždanog krvarenja, pa iz istog razloga i usporene motorike nekoliko puta fizijatru....pa kad smo cijelu prvu godinu hodali doktorima - sva sreća bez ikakvog velikog razloga jer je na kraju sve bilo OK,i kad smo već mislili da ćemo konačno prestati hodati po bolnicama, krenuo je u jaslice i opet sve ispočetka - alergijski bronhitisi, upale i curenje uha, pa u međuvremenu odrađene kakve kozice ili rozeola ...uglavnom, s pedijatricom sam skoro na ti koliko se često vidimo

ja isto tako koliko mi god bude teško uopće razmišljati o odlasku doktoru pogotovo po bolnicama, toliko me još više strah nekakvog lošeg nalaza, ali pokušavam to shvatiti samo kao nešto što moram odraditi za zdravlje svoje djece i koliko je god naporno to čekanje, iščekivanje i odrađivanje terapija uvijek kažem - "ne dao bog većeg zla"!
btw. mi sutra odrađujemo orl na merkuru i evo već pakiram ruksake za kampiranje

[MobyD]

Vidim dosta vas odgovara da nije bilo kod liječnika godinama. Niti na normalnom ginekološkom pregledu niti na pregledu dojki?
Meni je to jako neodgovorno, prvenstveno prema sebi. Upravo je takav normalni, preventivni pregled spasio život mojoj mami.
ja idem na redovne preglede, ginekologu najmanje jednom godišnje, pregled grudi i češće.

[bijelko]

Da nije trudnoća, ne znam kad bi me doktori vidjeli. Ne bojim se, ne ustručavam se, nemam otpor...ništa od toga nego sam lijena i neda mi se

eto baš tako

[pomikaki]

Valjda nemam problema. Znat ću kad se jednom "skeniram".
Jesam, kukavica sam, mislim da bi to nekako normalnije trebala prihvaćati za svoje godine (s godinama nije bolje, valjda sam stala u razvoju).
Npr. kad ja trebam nazvati za nalaze, mislim da bi mi žile mogle iskočiti. Mislim da je veliki problem što čujem toliko teških priča na sve strane, a ne znam se s tim nositi.
Pogađaju me jako. Prije bi nekako to sve odradila, a sad sam počela izbjegavati/ignorirati. Čak sam mislim došla do filozofskog zaključka, da je bolje ne znati.

Hvala svima u svakom slučaju za komentar na ovu temu.

U tom slučaju moraš se uhvatiti u koštac sa strahom, na taj način da razmisliš odakle dolazi.
Pretpostavljam da ima veze s načinom na koji su tvoji roditelji doživljavali bolesti i doktore, pa su to prenijeli na tebe (obično je takav slučaj koliko vidim kod poznatih sa sličnim strahovima) - malo jeftine psihologije, ali kad osvjestiš izvor straha lakše ti se s njime suočavati jer si svjesna da nije realan.

[nana]

Godišnje obavim ginekološki pregled, pregled dojki, zubaru odem po potrebi, kontoliram također i štitnjaču jednom godišnje i to bi bilo to. Preko firme imamo plaćen sistematski pregled pa i to obavim, sada nisam već bila dvije godine pa mi je vrijeme. ne volim bolnice niti preglede, ali bez obzira na to ove gore navedene preglede obavezno obavim...jednostavno takva sam osoba, jer znam da sam nekako mirnija kada dobijem nalaze i vidim da je sve ok.