možda ćete misliti da sam skros prolupala ili da sam bezosječajna ali ovo sam morala podijeliti s vama! rodila sam hitnim carskim rezom u varaždinskom rodilištu prije više od godinu dana i još se uvijek imam noćne more! nakon što sam rodila smjestili su me u sobu koja je bila točno nasuprot ulaza u rađaonu. bila sam puna emocija, s jedne strane sreća što sam rodila zdravog dečkića nakon komplicirane trudnoće, s druge strane ljuta što nisam rodila prirodnim putem i osječala se zakinuto! bila sam u epiduralnoj j anesteziji tokom operacije i mogu reći da sam osječala svaki dodir i bol je bila izdržljiva ali sam bila toliko umorna i iscrpljena i u sobi utonula u dubok san iz kojeg me probudilo vrištanje i urlanje! u prvi tren nisam imala pojma gdje sam i što se događa i na moju sreču ili nesreču u sobu je ušla sestra i pitala sam je odmah što se događa! ona se samo nasmijala i rekla ah, žena rađa...Moje iduće pitanje je bilo pa kaj joj rade? na živo režu jer je stvarno urlala... a ona me gledala ko da sam pala s Marsa! i tako prošlo par dana, tu i tamo se čulo stenjanje ali tek jedva primjetno i onda noć prije mog izlaska iz rodilišta opet! konačno sam spavala, dečkić je sit spavao uz mene na krevetu jer je htio svako malo cicati a ja bila iscrpljena pa sam ja stavila s jastukom uz sebe i tako smo zaspali.. i onda opet jaukanje aaaaaaaaaa, jooooooooooooooooooooooj booooooooooooolllllllllllllllllllllllllllllllliiii iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! i to ko da su kolinje! toliko sam se uplašila da sam u prvi mah pomislila da mi je netko uzeo i odnio dijete jer iako je bilo kraj mene, od te silne uplašenosti i želje da pomognem osobi koja viće nisam vidjela dijete
koje je bilo kraj mene! tada sam počela vikati i ja iz sveg glasa: POmoč! sestre su dotrčale i pitale me što se dogodilo a ja sam vikala uzeli su mi bebu, čujete da netko viče! tada je sestra uzela moje dijete i dala mi ga u ruke i onda ko da mi se rasvjetlila cijela situacija
! počela sam plakati i rekla da su gadovi ti koji su u rađaoni i da će ubiti tu jadnu ženu koja se porađa! i još dan danas puno puta razmišljam o tom očajnom glasu i budim se noću!
Samo jedno znam: za mene ne postoji više prirodni porod, nikad se nebi htjela naći u koži onih jadnica i ako budem još jednom trudna platit ću si planirani carski rez pa nek ima posljedice kakve god hoće!