Iako znam da ima dosta tema o nejedenju klinaca, htjela bih čuti iskustva mama baš s ovog podforuma o tome koliko su vaša dugodojena djeca prebirljiva u prehrani?
Moj sin sad ima 2,5 godine, težak je 17 kila koje je natukao uglavnom od dojenja, s godinu dana težio je 15 kila, 6 mjeseci isključivo dojen, nakon toga dohranjivan prema tablicama da sad ne duljim, dohranu dobro prihvatio, no nikad baš nismo dogurali do više od 2 obroka krute hrane dnevno u toj dobi i to uglavnom u komadićima, pasirala nisam gotovo ništa.
Kad je krenuo u jaslice s godinom dana tad počinje brljaviti s prehranom.
Do navršene godine nije probao slatkiša, u jaslicama su im počeli davati napolitanke pa ih je od mojih ukućana na moje opće zgražanje dobivao i tamo, ne previše jer sam ja ko kobac.
Tu je skužio kako je baš fino papati slatko i prestao je polako, ali sigurno jesti meso bilo koje vrste, bez obzira kako pripremljeno i onda gotovo sve redom izbjegava znači i povrće, jedino što hoće je mrkva i cikla.
Sad kad je veći i više zna, glavni mu je argument da mu nešto nije fino i neće niti probati.
Meni mu se sveo na par namirnica među kojima doslovno moram žonglirati kako bi unio dovoljno vlaknastog da ne bi imao problema sa pražnjenjem crijeva i kako bi unio dovoljno vitamina.
Inače je veoma bistro, izrazito brbljivo dijete, zaigran, sve 5+ osim ovog nejedenja zbog kojeg sam na rubu pameti jer više ne znam šta da mu kuham,a s druge strane gledajući njemu kilograma ne nedostaje, a kakva mu je krvna slika saznat ću sutra.
U biti, najviše me sve ovo nervira jer ne znam ima li to ikakve veze s tim što on još uvijek doji (u biti on doji jako puno, čak i sve više i ne vidim tome kraja) jer malo, malo pa čujem od drugih kako to vjerojatno ima veze jedno s drugim.
Sad mi je čak i moja turbo prodojeća pedijatrica rekla da će početi jesti kad prestane dojit i da nek mu ukinem jer je bilo dosta.
I drugo radi čega me nervira je to što od isto tako nekih mama koje su dojile čujem komentare kako njihova djeca jedu jer su one stroge oko jela.
Svaki, ali svaki dan kuham ručak tuto kompleto baš zbog toga da ima svježe i ovo me ubija.
Da kuham toliko grozno onda bi barem kod nekog drugog htio jesti, ili u vrtiću, ali nigdje neće.
Moje dijete ima takav karakter da nikakva prisila bilo koje vrste kod njega nije moguća. Kod njega pali jedino rasprava,a kad o ovome raspravljamo on mi kaže da je još mali i da neće jesti jer je još mali![]()
.
Da mu na silu utrpavam hranu mislim da nema smisla, a nema smisla ni ovo moje nerviranje.
Da čujem kako jedu ti dugodojeni klinci.