Citiraj RozaGroza prvotno napisa Vidi poruku
Naš nekako nema pravila, stvarno ovisi kakav mu je dan, nekad odspava i po 5-6 sati dnevno, a nekad samo 2-3...ovisi...a noću sigurno odspava 10-11.

Nego sad da odem OT da ne otvaram novu temu, da li postoji prezadovoljno dijete? Da obrazložim, Špiro se naučio smijati jako rano, gledali smo na tabelama i ostali šokirani koliko prije prosjeka je on več pucao od smijeha dok se tata igra sa njim. Ima sigurno mjesec dana da se smije jako puno i po danu, a kad ga stavimo u kinderbet navečer (ima rutinu da ide spavati u 20 sati) on se smije sam sa sobom, i nekad doslovce puca od smijeha, gleda po sobi i sav sretan se smije, pa dođemo do njega on gleda u nas i smije se....možda sam paranoična, al stalno negdje čitam da neke jako dobre stvari mogu biti znakom nečeg lošeg, pa se mislim jel to smijanje jedno od tih pokazatelja? Don't get me wrong, on i plače preko dana ko vol kad je gladan il pokakan, nekad i iz dosade kad se hoče nosat...ali ima više veselih perioda u danu nego tih plačnih.
I moja se stalno smije baš kao što se stalno smijao i stariji sin. I to imam dojam od dolaska iz rodilišta. Smješak na licu stalno, grleno se smije od uha do uha kao da ju škakljaš... Baš je neki dan jedna teta u parku komentirala kako je mala sretna beba i kako se stalno smije...Kao da ih škakljaš...U snu i dok su budni...Ustvari, ne sjećam se kad su moji plakali. Stvarno, imali smo sreće...Luka je prvi put zaplakao kad je s 6 tj. dobio grčiće, a malena ih uopće niti nije imala. Večeras je prvi put plakala onako glasno nekih 15--tak minuta da sam se i ja prestrašila...Bila je preumorna i nije mogla zaspati.
Dakle, postoje tako vesele bebe. I Špiro je vesela i sretna beba...