 |
|||
Oralna faza?
Uskoro će 5 godina a više su mu ruke u ustima nego jednogodišnjaku. Grize nokte, nisam mu ih rezala sigurno preko godine dana jer nemam šta. Cucla prst, ne palac nego kažiprst i ne onako ko ovisnost nego ko zanimaciju, kopa nos staaalno... Izluđuje me više. Uzalud ja pričam, plašim ga s bakterijama, objašnjavam, molim, prijetim...
Kaže da neće više pa to radi dok ne gledam. Kako da ga odviknem?
Ne bih rekla da je to oralna faza ve neka unutarnja frustracija. Sto bi ga moglo muciti pa da se tjesi grizenjem noktiju? Grize li tko od vas? Mozda samo oponasa nekoga
Nećeš vjerovat, moj je identično ovome radio do prije dva mjeseca, s tim da je još i jeo to iz nosa (ali eto, nije grizao nokte). Isto sam tupila, objašnjavala, pričala, molila... a onda sam ga jednostavno pustila. Pretpostavila sam da to ima veze s mojom trudnoćom, porodom i odlaskom tate na brod.
Promijenila sam stav prema svakodnevici, prije sam bila na sat a sad sam ležerna i opuštena. Prestao je ići u vrtić, i puno problema se riješilo takoreći preko noći. Ne samo ovo rudarenje i stavljanje svega u usta nego i psovanje i udaranje.
Jučer mi je E. baš rekao "sjećaš li se kad sam jeo ono iz nosa?"
Ja potvrdim da se sjećam, i pitam ga zašto je to radio, a on će meni: "Bilo je slano. Baš sam blesav, mogao sam uzet malo soli"
Tko bi znao što je njima u glavi u svakom trenutku. Iz mog iskustva (a imam ga sa starijim poprilično) puno stvari prolazi kad malo promijenimo svoje ponašanje (koje ne mora nužno biti loše, može samo biti neprilagođeno nekoj djetetovoj fazi).
Navodno je dobro za zdravlje jesto to iz nosa
http://www.index.hr/mobile/clanak.as...esti&id=471878
Znam da sam davno citala, eno
LOl do neba!
"Dušo, jesi li kopao nos danas?"
Pa istina, griženje noktiju je počelo kad sam rodila, cuclanje prsta nešto kasnije, kopanje nosa kao da je oduvijek tu. I nisam dramila u početku jer mi je bilo jasno da je to nekakva reakcija na bracu ali malac sad ima godinu dana i bojim se da je ovo sad navika a ne neka vrsta utjehe. Dolazim u napast da mu nokte nalakiram s ovim lakom koji je užasno gorak ako se grizu nokti. Jer sad to više nisu samo nokti, to je i kožica okolo. Niko od nas to ne radi, ni u užoj ni u široj obitelji.
Moja najstarija je stavljala prste u usta (ponekad čak i šake), grizla je kosu, ma bila sam luda već, a onda mi je TNH iz Vž bolnice objasnila da to ima veze sa govorom i da tako sama stimulira govor ( mucala je -počela je nakon rođenja sestre). I ova manja je isto to radila. kad ju je netko nešto pitao nabila bi prste u usta
Ne znam, čini mi se da je u godinu dana trebao riješit to, nekako predugo traje.
Nama je, srećom, svaka takva faza relativno kratko trajala, najduža je bila lizanje rukava i ruku. I to se vratilo čim sam rodila, ali samo u vrtiću. Otkako su kući, ništa. Ali je situacija otišla u drugom smjeru - ponekad kao da imam tri bebe doma.
koksy, moj je napunio šest, a ista stvar. Oduvijek sve gura u usta, ta faza ga nikad nije prošla. Grize nokte (ali i MM i ja ih grizemo pa mu ne mogu prigovarati). Probala dvije vrste lakića, bez ikakvog uspjeha. Nastojim se ne uzrujavati zbog toga.
Moja J ima 3 god. isto stavlja prste i cijelu šaku u usta i to recimo kao na pr.
počne cendranje ili plače stavi ruku u usta ili kadjoj se neko njoj nepoznat obrati stavi ruku u usta kao da se srami, kad histerizira cijela šaka joj je u ustima
ili kad je boli nešto.....
i mene to izluđivalo ali sada više ne obračam pažnju.......izvat će ih!
Kako bi to moja prijateljica (doktorica) rekla još jedna faza
Moj to radi iz dosade, ne u nekim određenim situacijama. Izgleda kao bivši pušać koji ne zna kud bi s rukama.
Sad je već mjesec dana doma i mislila sam da će to pomoć jer je i meni palo na pamet da oponaša nekog u vrtiću. Al ništa, sve isto.
Jedini emocionalni razlog bi moglo biti što je tata u Norveškoj i ne vidi ga po 2,5 mj. Al opet, ovo je počelo prije nego je mm otišao.
I moj maleni od 3,5 cucla palac. Kao utjehu, kad je umoran, prije spavanja, kad mu je dosadno... Ja sam citala neko istrazivanje odraslih ljudi koji su kao djeca cuclali neki prst i zakljucak je bio da su najduze cuclali oni kojima su to roditelji na neki nacin htjeli zabraniti.
Tako ja sutim (osim kad bas ima prljave ruke, npr ko danas sjedne na stepenicu pred ulazom u ducan, ruke na pod gdje svi hodaju i onda kad smo usli u auto sam trazila da priceka sa cuclanjem dok mu ne obrisem vlaznom maramicom.), ali me brine sto mu se zubi vec sada krive.
Pa sam pitala zubarku. Koja je rekla da dok nije imala djece da se jako ljutila na roditelje sto dozvoljavaju djeci da cuclaju prst, dekicu, dudu itd a od kad ima svoje dvoje shvaca da ih jednostavno ne mozes zaustaviti i da ce kad budu stariji sami prestati a kad budu jos stariji onda ce nositi aparatic za ispravljanje zubi i gotovo.
No, pitam se da li svi prestanu? (Jer ja imam poznanicu od 30 godina koja pred TV-om ako misli da je sama u sobi, ljepo stavi palac u usta.)
moja Anika grize nokte i kopa nos i jede bale. čak je i lutki u izlogu malo grizla nokte.
Mene je počela zabrinjavati ta oralna faza, nikako da E. izađe iz nje - kao da samo mijenja oblik. Jedino još nije grizao nokte
Sklona sam vjerovat da je i mucanje koje se od ovog ljeta pojavilo isto vezano za nju. On tako precizno i točno muca da mu lagano prelazi u naviku. Kad se zaboravi ili jako ljuti (ili jako veseli) onda naravno mucanja nema.
Oko sebe vidim puno osoba koje su zapele u oralnoj fazi (prva ja!) i nikako to riješiti, iliti ostaje im zauvijek.
Ima li itko konkretne savjete, kako to prebroditi?
I možda još važnije pitanje, znate li koga tko je kao odrasla osoba imao oralnu fiksaciju i uspješno je se riješio?
Mi imamo sličan problem sa mlađim sinom. Taj ne grize nokte, ali je cuclao prst do škole. Tada je prestao, ali je umjesto toga počeo glodati zglobove na ruci na dva mjesta. VIdim da to radi nesvjesno (kad gleda tv ili u školi kad piše nešto zahtjevno) i stvarno ne znam kako s tim na kraj... Napravio si je ružne natiske i to je već trajno oštećenje. Već sam mu namazala s ne znam čime, razgovarali smo 1000 puta i nisam uspjela naći razlog, ni način kako da to prekinemo. A njemu tata nije u Norveškoj niti ima neko takvo "opravdanje"... Čak sam mislila da je problem u školi (ima neke poteškoće čitanja i pisanja, ali s tim je uspješno izašao na kraj) ali radi to i za vrijeme ljetnih praznika, pa zapravo ne znam... Vodila sam ga i psihologu i ništa, baš ništa. Isto je bez obzira da li mi to ignoriramo, upozoravamo ili branimo. Čak sam probala i zaprijetiti ali ništa se nije promijenilo. Ne znam... Valjda mora sam shvatiti i naučiti prepoznati trenutak, pa da se suzdrži od toga. Nos ne kopa, ali se češe kojekud i to je baš ružno vidjeti...koksy prvotno napisa
Peterlin, je li ti psiholog dao ikakav mig što bi tome moglo biti uzrok?
Mi, tj. ja također posjećujemo vrtićkog psihologa ali još nismo došli do te teme (imamo puno posla
Kod E. je mislim glavni problem nesrazmjer emocionalne i intelektualne dobi, i sve manifestacije su uglavnom zalijepljene na to.
A ja nemam pojma odakle početi, osim pružati mu potpunu podršku i ljubav.
Stalno imam osjećaj da radim metodom pokušaja i pogrešaka, i to mi se ne čini dovoljno dobro - kao da se kockam s djetetom.
Moja isto gura sve živo u usta, ali to radi čini mi se oduvek. Pojačalo se kad je prestala da sisa (prošlog leta, sa 4.5).
I isto to radi samo kad joj je dosadno, tj. dok nešto pasivno gleda (tv ili kad joj čitam).
Ne grize nokte, ali su joj ruke stalno u ustima i neke sitnije igračke.
Za sad ignorišemo.
Dva psihologa su i meni rekla sličnu stvar (Suvag i jedan privatni). Već godinama ja čekam da se nešto od toga riješi, da taj gap između emocija i intelekta postane manji, ali sporo to ide... Istina, u petom razredu mi smo dobrim dijelom odahnuli jer se dijete riješilo dosade u školi, ali još grize. Valjda će uskoro prestati.Peterlin, je li ti psiholog dao ikakav mig što bi tome moglo biti uzrok?
Mi, tj. ja također posjećujemo vrtićkog psihologa ali još nismo došli do te teme (imamo puno posla
Kod E. je mislim glavni problem nesrazmjer emocionalne i intelektualne dobi, i sve manifestacije su uglavnom zalijepljene na to.
A ja nemam pojma odakle početi, osim pružati mu potpunu podršku i ljubav.
Stalno imam osjećaj da radim metodom pokušaja i pogrešaka, i to mi se ne čini dovoljno dobro - kao da se kockam s djetetom.
Ja sam isto isprobala sve metode i odavno više nemam živce to tolerirati pa samo okrenem očima kad ga vidim da opet grize, ali problem je u tome da on nije svjestan kad zagrize, nego tek kad si dođe do krvi... Znam ja gdje je njegova frustracija (elementi disleksije, mora se jako koncentrirati da čita jer obrće slova) ali stvarno nemam pojma kako da mu pomognem da to preraste. Samo si štetu radi...
Moj je prestao gristi nokte! Svečano objavljujem da sam mu ja osobno odrezala nokte prvi put nakon više od godinu dana!
Kako i zašto je prestao, ne znam. Sad još samo kopa nos i povremeno utrpa u usta neku igračku
Meni se čini da oni prestanu kad provare frustraciju koja im je bila okidač za tu radnju.
Idem sad sebe proanalizirat
A meni se pak čini da je prestao kad sam ja prestala primječivat i upozoravat.
Ima i to smisla, privlačenje pažnje. Kad pažnja izostane, izostane i ponašanje.
Pa da! Iako on to nije radio na način na privlači pažnju, čak se nerijetko skrivao da ga ne vidim pa me opet i to zbunjuje. No, sad nije ni bitno, prestao je i nadam se da neće opet počet.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom