-
Prvo dojenje u rodilištu – pomozite s vašim iskustvom u eduk
Prenosim vam zamolbu jedne primalje ("dječje sestre") iz rodilišta. Kako se uskoro organizira edukacija primalja, ona obrađuje temu PRVOG DOJENJA u rodilištu, kada vam sestra donese bebu. Cilj njenog predavanja će biti edukacija ostalih dječjih sestara kako bi se izbjegle neke greške koje sestre, možda i nesvjesno rade. Naravno, najbolje to znaju mlade mame pri prvom pokušaju dojenja. Predavanje bi trebalo pobrojati naizgled beznačajne i male stvari koje i te kako rodilji mogu olakšati kontakt s djetetom te joj pomoći da se bolje osjeća u bolnici. Zato vas u njeno ime molim da navedete svoja iskustva s prvim dojenjem:
- kako vam je sestra donijela dijete (samo ga je stavila kraj vas, ili ga je namjestila u odgovarajući položaj)
- je li vam sestra pomogla pri dojenju i kako (nije vam pomogla, pomogla je samo savjetom-usmeno, pomogla vam je namjestiti dijete i "ugurati" bradavicu u usta djeteta, ili drugo)
- je li se sestra zadržala kraj vas, koliko je vremena provela promatrajući kako vam ide prvo dojenje
- kako je sestra psihološki djelovala pri vašem prvom dojenju: je li vas ohrabrivala, tješila, ili ništa od toga – što vi smatrate da je dobro djelovalo na vas
- što je bilo u slučaju kad prvo dojenje "nije išlo": nemate mlijeka, dijete nije ispravno stavljeno na grudi, ne možete se namjestiti u pravi položaj zbog bolova – ako vam je sestra pomogla, kako je to bilo
- ako dijete u tom trenutku nije bilo raspoloženo za hranjene (spavalo je, npr) kako je postupila sestra (ostavila vas same, kasnije svratila …)
- imate li kakav praktičan savjet
Navesti ću vam samo jedan primjer koji mi je spomenuta primalja navela: često sestra pri donošenju djeteta odmakne rodiljine papuče. Naizgled beznačajno ali rodilje nakon carskog reza ili velikog ureza međice i te kako znaju kako im je kad poslije moraju tražiti papuče ispod kreveta.
Moje osobno iskustvo s prvim dojenjem je bilo super: mlijeka sam imala, sestra mi je pomogla staviti dijete na prsa i ugurati bradavicu djetetu u usta, dijete je odmah prihvatilo cicu i sve krenulo super! Sestra je ostala kraj mene nekoliko minuta, vidjela je da nam ide dobro i pohvalila nas i moram reći da mi je to s psihološkog stanovišta bilo super. Mislim, bila sam sva nesigurna kako ću dojiti, a kad mi je sestra rekla da sve ide divno, i ja sam se opustila i sve je bilo lakše.
Ako imate volje, molim vas napišite svoje iskustvo s prvim dojenjem (isključivo s prvim pokušajem dojenja, ne s kasnijim hranjenjima). Iz vaših iskustva se mogu vidjeti i dobri i loši postupci sestara, pa ako možemo na ovaj način djelovati barem na neke od sestara, biti će lakše budućim mamama.
Već se na jednom topicu raspravljalo o tome: Podrška dojenju u rodilištu, ali vas molim da ovdje iznesete iskustva isključivo prvog dojenja. Unaprijed hvala svima.
-
Ovako je izgledalo: sestra je donijela Mateja, dala mi ga u naručje, on je spavao, rekla je da ga ne treba buditi ni ako bude spavao 24 sata, da je to normalno i da su ga već nadohranili. Prvo dojenje sam izvela sama, kad je dijete zaplakalo, nikoga od sestara nije bilo kraj mene. POmagala mi je cura sa susjednog kreveta. Kako Matej nije hvatao bradavicu već je uglavnom spavao, jedna sestra je došla, uštipnula me za bradavicu ( u knjizi je stajalo da je to pogrešan postupak ), konstatirala da ima kolostruma, ali se nije potrudila da svladamo tehniku.
Tek sestra u noćnoj smjeni mi je namjestila dijete, čekala kraj mene, hrabrila me i tješila. Tad je Matej prvi puta sisao ( ali već je bio mislim drugi dan po porodu ). Toj sam sestri zahvalna do groba.
-
zbilja me nitko nije ni hrabrio ni tjesio a ni kad su mi donijeli dijete na prvi podoj, nije mi nitko pokazao kako ga namjestiti...srecom, cura sa susjednog kreveta, rodila je dan ranije pa je vec imala nekakvog iskustva pa mi je pomogla......na slijedecmo posjetu sam je zamolila da pogleda kako nam ide, rekla je ok i otisla....
mislim da bi trebalo biti vise sestara po odjelu jer se zbilja cini da one nemaju vremena biti sa svakom rodiljom i pokazati kako se doji....steta ....mislim da su ti prvi dani jako bitni za dojenje i odluku majke da nastavi....
-
ja sam dva puta rodila carskim rezom. prvi put sam bebu dobila (i vidjela 
) tek treci dan. no ne za dojenje, jer su ga nahranili. kad su ga konacno donijeli na dojenje, samo su ga stavili kraj mene i otisli.
znala sam podosta o dojenju - no samo teoretski, of kors. kad mi je konacno uspjelo namjestiti sebe i njega kako treba, i sve lijepo krenulo, prvo dojenje, dosla je vjestica i iscupala ga sa cice!!!! doslovno.
drugo dijete, druga prica. bila sam spremna na sve, sve sam znala. no to me nitko nije pitao, niti nudio pomoc. osim dr Stanojevica, tamo negdje cetvrti dan.
Kao posebno negativan trenutak pamtim dan kad je Jakov spavao dugo i poceo jesti nekoliko minuta prije nego sto su sestre krenule skupljati djecu. Dode plavusa po njega, a ja kazem, taman je poceo jesti, nemojte jos. no ona kaze, moram, uzme ga i krene, on se rasplace, a i ja. NE BRINITE, kaze ona, DAT CU MU JA MALO CAJEKA!
eto
-
Meni su to tak brzinski "objasnili" da sam drugi dan dobila ragade jer je Eli cicala ko blesava a ja joj nisam dosta duboko gurnula ciku u usta.
Naročito mi je ostalo u sjećanju da me sestra tak krvnički uštipnula za bradavicu da "vidi" jel ima mlijeka...sve sam zvjezde vidjela
-
ja mislim da tuznu sliku dojenja u hrvatskoj mogu najvise promijeniti sestre u rodilistu.
kao prvo, trebale bi same znati sve prednosti dojenja, a ne mamama ustanoviti da "nemaju mlijeka" i GURATI bocicu, bez ijedne rijeci podrske da ce mlijeko doci sigurno i da se mama ne brine.
recenica "nemate dosta mlijeka, mogu ja bebu nadohraniti" toliko ubija mamino samopouzdanje, da moze biti jedan od glavnih uzroka zasto dojenje kasnije nije uspjelo.
meni nijedna sestra nije pokazala kako se hvata bradavica. nijedna nije sjela kraj mene i potrosila tri minute, a kamoli 10. a pravilan hvat bradavice je najvaznija stvar koju mama mora nauciti na pocetku u bolnici.
osim toga je vazno da nauci da ce mlijeka sigurno biti, da se treba pouzdati u svoje tijelo i da ce sve biti u redu.
isto treba nauciti da sve bebe nisu jednake i da ih se ne moze bas sve ukalupiti u raspored hranjenja svaka tri sata.
ima jos puno, puno stvari koje bi sestre mogle nauciti mamu u rodilistu. ali prvo one moraju sve to znati i postivati dojenje.
-
Ja moram dati kritiku na sestre koje su meni "pomagale" oko dojenja. Kao prvo, uopce mi nisu pokazale kako postaviti bebina usta i dojku. To sam sama napravila, moram reci da mi je trudnicko iskustvo sa Rode puno pomoglo.
Kao drugo, tek sam zadnju noc u bolnici dobila mlijeko i naravno, zastoj mlijeka posto su bebu odnjeli preko noci.
Kao trece, muku sam mucila s izdajanjem. Izdajalica nije bila od neke pomoci, a rucno nisam mogla, jer me jako boljelo i refleksno sam odustajala kad bih osjetila bol. Imala sam kokosove orahe u prsima.
Pozvala sam sestru da mi pomogne, dosla je i osorno mi je rekla "pa samo stiscite". Primila je dojku, a ja sam sve zvijezde vidjela. Nakon toga je otisla i ostavila me na sto muka. Pitala sam se "kako da to radim sama, boli me i necu moci".
Pozvala sam ju ponovo i zamolila ju da mi ona to napravi, jer da ja ne mogu sama, samo je rekla "joj, a kraj smjene mi je".
Konacno je pocela masirati dojke i stiskati ih ludjacki, tako da su suze same potekle. Nisam to mogla gledati, a cure iz sobe su plakale zajedno sa mnom, jer su vidjele sta mi radi. Na kraju svega mi je sestra rekla "pa tu ima samo par kapi, tu uopce nema mlijeka, samo su zlijezde otecene. stavljajte hladne obloge".
Stavljala sam hladne obloge tu noc i sutradan i nikako vise nisam imala mlijeka.
Mislim da je jako bitno u pocetku postaviti sve na dobre noge, jer se jako tesko vratiti poslije. Neprofesionalnost + moj stres su doveli do toga da je moje dijete od pocetka bilo nadohranjivano i potpuno sam izgubila mlijeko s njenih mjesec i pol.
Pothitno moraju nesto uciniti u zdravstu po tom pitanju, jer drugo dijete definitivno zelim dojiti.
Eh da, zaboravila sam reci, kad sam imala zastoj mlijeka, stavila sam Luciju na prsa da mi to izvuce kako bi kod kuce uspjesno dojili, dosla je sestra po bebe. Rekla sam joj da mi ju ostavi malo, jer da imam zastoj i da me jako bole, da neka to izvuce i rekla mi je "dobro, imate 5 minuta" :shock: :shock: :shock: :shock:
Sta da vam jos kazem?
-
MMarina
Bas mi je zao da ste bili tako lose srece 
-
kako vam je sestra donijela dijete (samo ga je stavila kraj vas, ili ga je namjestila u odgovarajući položaj)
:arrow: - donijela ju je i prvo pitala jel znam dojiti - ne znam to mi je prvo dijete (usput je nešto cinično i ironično pitala za moju sestru koja je nešto prije mene rodila i moja sestra joj je prilično "u facu" kresala stvari, no nažalost nije niti dojila) - ako mame iz Merkura znaju - to je ona plava med. sestra u svijetloplavoj kuti, kosa do ramena ..
- je li vam sestra pomogla pri dojenju i kako (nije vam pomogla, pomogla je samo savjetom-usmeno, pomogla vam je namjestiti dijete i "ugurati" bradavicu u usta djeteta, ili drugo)
:arrow: - stavila je dijete uz mene, rekla da legnem na bok i namjestila moju sisu u bebina usta; rekla da tako treba i odmah otišla
- je li se sestra zadržala kraj vas, koliko je vremena provela promatrajući kako vam ide prvo dojenje
:arrow: - ne, naprotiv, imala je facu kao da si misli - još jedna glupača ....
- kako je sestra psihološki djelovala pri vašem prvom dojenju: je li vas ohrabrivala, tješila, ili ništa od toga – što vi smatrate da je dobro djelovalo na vas
:arrow: - tih dana se nisam dala, imala sam neko pozitivno razdoblje i nisam se dala iznervirati (tako sam se osjećala prva tri dana, ali da sam počela dojiti četvrti dan kada sam pukla onda mislim da bih odustala već na prvom pokušaju baš zbog tog lošeg odnosa sestre prema nama)
- što je bilo u slučaju kad prvo dojenje "nije išlo": nemate mlijeka, dijete nije ispravno stavljeno na grudi, ne možete se namjestiti u pravi položaj zbog bolova – ako vam je sestra pomogla, kako je to bilo
:arrow: - nikako, sama sam se namještala i pokušavala se prisjetiti svega onoga što sam pročitala o dojenju i svih onih savjeta koje sam pratila na Rodinom forumu; već u drugom dojenju ja se nisam mogla sama namjestiti u ležeći položaj, tako da sam sjedila na rubu kreveta i dojila u položaju "nogometna lopta", do toga sam došla naravno nakon 10 promašaja/pokušaja
- ako dijete u tom trenutku nije bilo raspoloženo za hranjene (spavalo je, npr) kako je postupila sestra (ostavila vas same, kasnije svratila …)
:arrow: - jednom su mi je donijeli (op. bile smo šest dana u bolnici) ja je nisam mogla probuditi (zasigurno je bila nahranjena) i nisam je podojila, sestra ju je uzela(grubo) i pogledala me kao da mi želi reći "ti si nesposobna mama"
:arrow: Nadalje: ja sam se ručno izdajala, masirala, stiskala (i sise i zube), no to sam radila jer sam se, kao što sam već rekla, educirala, no mlada žena u mojoj sobi nije ništa gotovo znala i sise su joj tako nabrekle, tražila je pomoć no one su nonšalantno govorile da masira i sl. Sutradan na viziti ona je pokazala doktorima i tada su vjerojatno dobile po nosu i došle su joj pomoći (donijele su elekt. izdajalicu, one su joj ručno istiskivale mlijeko itd. ); druga pak je zaradila ragade;
meni je dijete dva puta poplavilo, tražila sam ih savjet i pitala u čemu je problem, opet su mi uzele dijete i vratile tek nakon pet sati, bez riječi objašnjenja ili utjehe, dapače, nastupila je druga smjena (one ne prenose informacije jedna drugoj!! što me je najviše nerviralo)..no, ja sam se dala na razmišljanje i shvatila da kada dijete primi sisu mlijeko naglo navre i da je to mojoj bebici previše i počne se gušiti (treći put sam izdojila početno lijeko i onaj prvi val tako da je beba mogla normalno gutati ... no zar i one ne bi trebale to znati, zar mi je dijete dva puta trebalo poplaviti ... vjerujem da se mnoge mame uplaše i odustanu ....
Ja sam i dalje dojila sjedeći, sve do bebinog četvrtog mjeseca kada sam uspjela namjestiti nas u ležeći položaj ... razlog: nisam odmah naučila, sestre se nisu pretrgle da mi pokažu ... no, ja nisam pitala, priznajem ...
Ja znam da su i one ljudi (to je najčešća isprika za njihovo neljubazno ponašanje), da imaju dobre i loše dane, ali odista bi trebalo malo poraditi na njihovim osnovnim ljudskim, "bontonovskim" manirama ...
-
Prvo dojenje-30 sati nakon poroda (normalni porod, u terminu, sve prošlo OK), sestra je samo ostavila bebu pored mene. Kad je bila već na izlazu iz sobe stigla sam je pitati da provjeri da li sam bebu dobro namjestila, ona je samo dobacila da jesam (nisam, dobila sam ragade još u rodilištu). 
Drugi porod-bila sam već iskusna dojilja, pa nisam pitala za pomoć, bila sam u roomingu i sve je bilo OK.
Općenito su mi se te sestre na pedijatriji činile premlade, totalno, apsolutno nezainteresirane i poprilično needucirane.
-
Mislim da je najvazniji topli, ljudski pristup. Cak i ako je kratak, djeluje
opustajuce i pozitivno i onda je sve lakse.
Mislim da je jako bitno da se pokusa obratiti paznja na to da se
kombiniraju cimerice prvorotkinje i one sa vise djece
jer se tako i sestrama moze puno olaksati (kad sam rodila prvo,
najvise mi je pomogla cimerica kojoj je to bilo trece, a s drugo dvoje
sam ja nastojala biti pomoc prvorotkinjama).
Naravno da je edukacija bitna, ali za ovo gornje ne trebaju nikakvi
uvjeti vec se moze primijeniti uvijek, a ima efekta.
-
Rodila sam prije godinu i pol na Sv. Duhu.
Podrška dojenju - nikakva.
Prvi put kad su mi donijeli bebu, samo su ju ostavili na mom krevetu - ja sam pitala kako, a sestra je nevoljko dosla do mene, okrenula bebu na stranu i rekla, e tako sad sisu u usta i otisla.
Prijašnjom samoedukacijm (na forumu) sam znala, da se trebam stalno izdajati, što sam i činila non-stop kad nije bilo bebe i tako izbjegla upale i mastitise. Hrpa žena oko mene je imala grozne rane po bradavicama. Hoću reći nitko u bolnici mi nije rekao da se trebam izdajati.
Nekoliko puta je beba pocela dojiti tek pred kraj predviđenog vremena za dojenje (jer je do tad spavala). Sestra je dosla po nju i samo ju skinula sa sise, ja sam zamolila da ju ostavi još malo, a ona je rekla da nemože 
Jedna gospođe iz sobe (42 godine, četvrto dijete) me je u biti naucila kako dijete staviti u ispravan položaj, kako ugurati bradavicu do kraja i te osnovne stvari. Da nije bilo nje, vjerojatno bi i dalje dojila okrenuta na desnoj strani, a lijeva cica u ustima 
Nadalje, beba se nakon 8 dana u bolnici (ja - temp. zbog ostavljene posteljice )razboljela (sekret u nosu), pa su zakljucili da ju nece vise furati po hodnicima punim propuha, nego da ja dolazim kod nje u izolaciju da ju dojim na drvenoj stolici. A nisam npr. mogla uzeti jastuk da sjedim na njemu (jer me rana od epi rasturala) jer jastuk nije steriliziran
-
DRaga Dijana, slažem se potpuno da je u neku ruku dobra kombinacija prvorotka i višerotka - ali ima jedan problem: što ako je ta višerotka npr. imala neuspješno dojenje i ako je još uvijek uvjerena u istinitost mitova koji su je, a da ona to uopće nije znala, spriječili da dobro doji? I od mnogih iskusnih višerotki možeš čuti podatak: mlijeka imaš ili nemaš, i slične dezinformacije.
Ono što ja hoću reći jest da u današnjim uvjetima rađanja u bolnici nitko ne može i ne smije zamijeniti dječju sestru i njezinu odgovornost pri uspostavljanju prvog dojenja, dakle ciljani razmještaj po sobama nije rješenje, već upravo to o čemu ti govoriš: ljudski pristup, strpljenje i prije svega dobra educiranost, kao i spremnost na usvajanje novih činjenica, ako je potrebno ( a uvijek jest ).
Npr. je li OK da u noći dežurna sestra spava u sestrinskoj sobi, a mame muku muče sa zastojima mlijeka i plačući se izdajaju kako znaju i umiju ( uz obilata asistiranja drugih mama, jednako iscrpljenih kao što su i same - ovo opisujem situaciju iz zd. rodilišta)? Ili - kad je moja prijateljica sad nedavno rodila drugo, znala je da se mora noću izdajati, upozorila je i cimericu prvorotkinju. Obje su to i radile, a ujutro im se sestra skoro izderala da zašto nisu poslušale ono što im se reklo jer valjda su im cice i dalje bile tvrde ( a ništa im se nije reklo ni pokazalo :shock: )!
-
Naravno Klia da nista ne moze zamjeniti educiranu i angaziranu sestru.
Spomenula sam samo dva vrlo vazna uvjeta koja ne zahtjevaju
niti dodatan trud, niti vrijeme, niti novac, a da se ostvari neki pomak.
-
Ja sam u Petrovoj rodila carskim u nedjelju u 17.05. Saru su mi na podoj donijeli tek u ponedjeljk u 18.00, dakle nakon 24 sata. Bila sam dugo u intenzivnoj jer u sobi nije bilo mjesta. Tamo su mi ju donijeli samo pokazati.
Koliko se sjećam sestra mi je stavila malu na cicu i pričekala da vidi da li će sisati. Ova je odmah navalila, tako da u početku nismo imale problema. Stalno sam se masirala i izdajala poslije dojenja.
Prije par godina imala sam neki zeleni iscjedak iz lijeve dojke i to mi se tada ponovilo, valjda su se začepili neki kanalići. Uglavnom, rekla sam to sestri i ona mi je rekla neka kažem pedijatrici na viziti i pitam što da radim. Pedijatrica mi je samo rekla : Da sam na vašem mjestu, ja ne bih dojila :shock: :shock: :shock: .
Možete misliti kako sam se osjećala.
Onda mi je druga sestra rekla neka zamolim na viziti da me pošalju na UZV dojke i sva sreća sve je bilo OK.
Lijeva strana mi se malo upalila i navečer kad su sve cure spavala, ja sam sjedila na krevetu i stiskala te kvrge, a suze su mi curile od boli. Onda je došla sestra i rekla ako hoću da će me ona izmasirati. Uglavnom, žena me je gnječila do pol jedan u noći i odjednom je mlijeko šibnulo, k'o ludo, valjda je razbila taj čep. Poslije toga nikakvih problema.
Bila je i jedna divna starija sestra koja mi je jako puno pomogla i kada sam ju pitala da li sed Sara dovoljno najela, jer je sisala jako kratko, drugi put mi ju je vagnula prije i poslije podoja i rekla da je super papala.
Uglavnom, ja sam sa sestrama imala prilično dobra iskustva.
-
Ja sam isto rodila u Petrovoj carskim, dva puta.
Tamo su sestre zbilja super, i dječje i za mame, naročito one u intenzivnoj (dignu te odmah slijedeće jutro, pokažu kako izmasirati grudi, daju injekcije protiv bolova kad god treba - i uvijek dobre volje :D ). Ali ja sam dobivala dijete u intenzivnoj na dojenje oba puta, kao i sve druge mame. Marcy, vjerojatno si bila u onoj intenzivnoj odmah uz operacionu salu, u kojoj je predviđeno ostati samo za buđenje.
Jedino su i ovdje sestre sklone štipanju bradavica za procjenu mlijeka. Ja ga baš i nisam imala dosta, oba dečka su bila preko 4500, ali prvog na moj zahtjev nisu nadohranjivali dok nije pao preko 10%, onda su rekli da moraju. Za drugog se nisam usudila tražiti jer je bio u intenzivnoj 2-3 dana poslije poroda, pa da još i tu nešto ne zbrljam - a vjerojatno je već tamo dobio bočicu.
Što se tiče konkretnih pitanja:
- namjestila dijete
- ugurala bradavicu, savjetovala kako održati dijete budnim
- nije se baš zadržala, ali je pogledala nakon nekog vremena
- ohrabrujuće
- nikako nisam uspijevala dojiti u ležećem položaju i po nekoliko puta sam znala zvoniti sestri da mi namjesti dijete (starije sestre - ljubazno i bez prigovaranja, mladje su gunđale...) Nakon par dana počela sam dojiti u turskom sijedu i više mi nije trebala pomoć. Možda to baš i nije najpametnije, ali većina nas stavljala je i vadila djecu iz onih kadica - jako naporno za trbušnjake kad se jedva sama dižeš. Tek sam drugi put skužila da bebu mogu ostaviti na krevetu, dignuti se i onda ga premjestiti.
- svim mamama, osim ako su tražile da se dijete odnese, ostavljali su dijete za sve vrijeme dojenja (ja sam drugi put ograničila vrijeme djeteta u sobi samo na dojenje, jer smo i cimerica i ja bile prehladjene). Petrova ima parcijalni rooming in, dijete je po nekoliko sati s mamom, odnose ga noću, za vrijeme obroka i kad su vizite. Tako to ispadne: jedno dojenje ujutro 5.30-7.00, slijedeće obično tek oko 11 jer su ginekološka i pedijatrijska vizita, pa odnesu oko 12 (ručak), vrate oko 14, odnesu oko 16 (vizita, posjete, večera) i onda vrate poslije večere (19) i ostave do 22 (spavanje). U ta 2 sata dijete se obično probudi i stigne dojiti, a mame mogu planirati kad će se otuširati i sl. Meni je taj raspored odgovarao, možda bi bilo dobro da mame koje se po noći izdajaju umjesto toga dobiju dijete na podoj ili odu dojiti u dječju sobu (ima predprostor). Ja sam na žalost imala premalo mlijeka pa je u mojoj čašici za izdojeno mlijeko bilo po par kapi koje su se osušile prije nego bi sestra došla to skupiti.
-
prisjećam se svog iskustva i samo što ne zaplačem. rodila sam u vinogradskoj prije 6 tjedana. beba je bila u inkubatoru 3 dana, a ja sam stalno pitala kada ću je dobiti na dojenje. liječnica mi je odgovorila da ne moram briinuti jer ću mlijeko dobiti za 4-5 dana. meni je mlijeko krenuli 3. dan ujutro i do popodne dok je beba došla cice su bile čisti kamen, a ja sam mislila kako će ona to fino pocicati. međutim, beba je bila mala (2340g) i nije imala snage boriti se sa mnom. sestre kad su vidjele moje već upaljene cice počele su mi objašnjavati da to moram izdajati. na moj upit kako dobivala sam kratke upute u hodu. nakon teških muka i nakon što su me onako u hodu 4 sestre krvnički stiskale (plakala sam, vrištala, a rana od carskog me bolila za poludit). moram napomenuti da sam se teoretski odlično pripremila za dojenje (o bočici nisam htjela niti razmišljati), ali u praksi to nisam znala sama primjeniti. kada je upala konačno prošla sestra mi je vrlo kratko (bez zadržavanja) pokazala kako dojiti, otvorila bebi usta i otišla. sva sreća moje malo srce je znalo bolje od mene što i kako treba. da nije bilo rodinog sos telefona i da sama nisma ranije saznala dosta o dojenju vjerojatno bih odustala. puno su mi pomogle i prijateljice koje su dojile, a koje sam svakodnevno nazivala. osoblje u bolnici je možda i htjelo ppomoći ali nije znalo kako i nije imalo vremena. mislim da ih pod hitno sve treba educirati i kao što postoje sestre za mame i za bebe tako bi trebala biti i jedna za dojenje.
-
-
mali offtopic:ali kad čitam vaša iskustva bojim se uopće ići u bolnicu... :?
-
brrrrrrrrr kad se sjetim svog prvog dojenja..u 4h ujutro (primila epiduralnu pa su je donijeli tek nakon 12h)sestra s odjela ju je donijela,mene prodrmala iz sna,"montirala" je na cicu i otišla.. :shock: bez riječi..sjećam se krvavih bradavica koje smo jedva zaliječili, plačne bebe jer se apsolutno nije najela u slijedećih 12h i sebe kako molim za pomoć a nikog nigdje....koju god sam slijedeću sestru pitala sve su bile tako neljubazne(čast izuzecima!!) i svaka sa svojom verzijom dojenja..u najvećoj mjeri sam ja bila kriva jer sam bila totalno nepripremljena(još nisam poznavala rode)..moram pohvaliti sestre s prematurnog(beba primala dvojni antibiotik pa sam ja odlazila dojiti svaka 4h) jer su se stvarno potrudile da to naše dojenje profunkcionira..svojim savjetima i najviše svojom podrškom u tim kriznim trenucima
-
Dva puta sam bila u Petrovoj. S Lukom sam "naletjela" na sestru koja je inače super (i sada se pokazala takvom). Ona mi je prvi puta namjestila i mene i jastuk i bebu i cicu ugurala .. ma sve. :D
Kad sam rodila Josipa na prvom cicanju nikak da mu uguram cicu u usta. Dođe sestra i s vrata vikne: gospođo R. to vam je drugo dijete snađite se :shock: :shock: :shock:
To joj je bio prvi i zadnji put. Nama je dalje super išlo, ali sve ostale sestre čule su kak mi je odgovorila. Naravno, mojom zaslugom su čule
Poslije je bila super fina. Sve ostale su ok. Jedna je malo gruba, ali barem ti pošteno pokaže kak se doji.
-
Evo i mene da ispričam svoje iskustvo
Rodila sam u Puli prije godinu dana i to carskim rezom u 0940 a bebu sam dojila već u 1530 i bila je čitavo vrijeme ležanja u bolnici zajeno samnom u sobi.Na prvo dojenje donijela mi ju je sestra i pomogla meni da se namjestim te mi namjestila bebu i stavila je na cicu , malo je ostala pa je otišla kada je vidjela da je sve u redu.Svaki slijedeći put ja bi zvala dežurnu sestru , koje su bile sve jako ljubazne , da mi pomognu namjestiti bebu pošo mi je kretanje bio otežano radi carskog.kada sam prvi put sama namještala bebu bila sam sva u jednoj vodi koliko sam se namučila sa namještanjem.sestra mi je čak pomogla i oko izdajanja.
Zaključak je da su sestre u Puli ok i da ti pomognu , ja nisam imala ružno iskustvo čak naprotiv.
-
-
Kad ovo sve čitam, vidim kakvu sam ja, zapravo, sreću imala. U bolnici mi nitko nije ništa posebno pokazivao, na trudničkom tečaju su nam pokazali kako namjestiti bebu, iako nije to isto kao i kad imaš pravu bebu kraj sebe. Ostalu teoriju sam naučila iz časopisa i interneta, najviše s Rodinog portala, ali na sreću nama je i bez pomoći sve krenulo super i tako ostalo do danas. Bez ragada, mastitisa i slično. A kako je moglo biti....mislim da bih se totalno izbedirala da sam tražila pomoć i da je nisam niotkud dobivala
-
Hvala svima na odgovorima - proslijedila sam ih primalji koja je i pokrenula ovo pitanje. Nadam se da će iz ovog izvući nešto korisno i prezentirati to drugim primaljama na edukaciji koju imaju u 6. mjesecu.
-
Jako kasnim, a htjela sam ovdje istaci primjer pulskog rodilista i toga da je prvo dojenje na stolu u radjaoni, a rodiljama sve pokaze babica.
Evo odgovora na pitanja iz originalnog posta:
- prvo dojenje je bilo na stolu u radjaoni odmah nakon vaganja bebe, Apgara, itd. – u roku od nekih 10-ak minuta nakon poroda (kad sam rodila, bebu su mi stavili na trbuh, pitala sam da li ju mogu odmah podojiti ali rekli su da moraju mjeriti Apgar i ostalo). Babica nas je obadvije namjestila u odgovarajuci polozaj.
- babica mi je pomogla i usmeno i namjestiti bebu i jos je bila velika psiholoska pomoc;
- babica se zadrzala kraj nas oko 10-tak minuta i ostavila nas kad je vidjela da sve funkcionira, te je svako toliko dolazila (ostavili su nas (i MM-a) u radjaoni 2h) da vidi da li je sve u redu;
- psiholoski je na nas jako dobro djelovala – pozitivno i ohrabrujuce
(a sestre iz djecje sobe su bile svaka drukcija – neke jako pazljive i pune ohrabrenja, koje su dolazile nekoliko puta i po noci vidjeti da li je sve ok; neke bi samo bacile oko i otisle; neke su jako stipale za bradavicu i uzimale bebu dok bi jos dojila jer je «bilo vrijeme za pedijatrijsku vizitu» (koja se radi u djecjoj sobi).
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma
Odgovori s citatom
