Isto, mrzila sam vrtic samo zbog tog prisilnog spavanja. Morala sam mirno lezati i sutiti ali u 6 godina vrtica nisam niti jednom zaspala i da su me ostavili 10 sati da lezim, ne bih zaspala. Nisam imala potrebu za popodnevnim snom.
A sto se obroka tice to je posebna tema. Sporo sam jela pa bih dobivala redovito glavno jelo u juhu i ostajala zadnja sjediti za stolom jer to nisam htjela pojesti uz podrugljive i ponizavajuce komentare teta.
Ne moram vam ni reci kako sam se osjecala.
Bilo koji oblik prisile mi je uzas. Neka djeca nemaju potrebu za popodnevnim snom i ne treba ih prisiljavati.