Isti ti koji sad žele da dijete "razmaziš kao princa" će ti potpuno suprotne savjete davati kad dijete napuni 2-3 godine.
Jesper Juul je lijepo opisao fenomen koji se javlja u južnoslavenskih naroda: postavljanje djeteta na pijedestal prve dvije godine i nakon toga brzo "slamanje" grubom fizičkom silom i zastrašivanjem kada nakon te dobi njegovo ponašanje prestane biti slatko.
Tako da, općenito, ne bih pretjerano obraćala na ono što kažu drugi, nego na ono što kaže tvoje srce.
Na drugu stranu, što se "razmazivanja" i odnošenja prema djetetu tiče- ja sam za svako slijedeće svoje imala sve izraženiji osjećaj da su to od rođenja male osobe koje zaslužuju da se poštuju njihove potrebe. Što uključuje i njihovu potrebu da budu u bliskom kontaktu sa mnom čak i kad nisu gladna, pokakana i pospana.
Što se tiče govorenja "gluposti" djetetu, slično sam i ja radila s prvim djetetom. Kasnije sam si posvjestila da je to zapravo bilo kanaliziranje ogromne anksioznosti koju sam osjećala u prvim mjesecima, i da koliko god djela bila važnija od riječi, i riječi imaju neku težinu

.
A za savjetodavce:
ako žele da Špiro dobije najbolji (kraljevski) tretman, predlažem da tebi prepuste da ga dojiš i nosiš dok oni spremaju, kuhaju, peglaju i peru suđe umjesto tebe.
