Hm.. može pojašnjenje koja je točno svrha ove teme?
Mislim da, u idealnom svijetu djeca trebaju zdrave, vesele i dobro raspoložene mame. No svi znamo da idealnog svijeta nema, tako da cijelo vrijeme moramo raditi kompromise i vagati između sebe i njih. Prve godine je nužna ta "žrtva", to gaženje naših granica jer nas bebe iznimno puno trebaju.. s vremenom nas trebaju sve manje i mi možemo dobiti sve više sebe natrag. No taj proces se ne dešava preko noći.
I u konačnici koja je poanta imati zdravu, veselu i dobro raspoloženu mamu ako je rezultat toga nesretno i nesigurno dijete? Stvari nikad nisu crno bijele, i nije uvijek najbitnije imati veselu i raspoloženu mamu - treba često hodati po rubu i balansirati između svoje sreće i djetetove
