Zdrave, vesele i raspoložene mame

[SikaPika]

i plakanje dozivljavale kao atak na sebe, majcinske sposobnosti, itd.

E dok ovo nisam skužila, bilo mi je zaista teško..., a to je bilo tek prvih par mjeseci M. života.

Na sreću, plakala je uglavnom dok je imala grčeve, a sada, sa svojih 9 mj. plače jedino kada ju noću probudi podrig. Zna da sam uvijek tu za nju, ima potpuno povjerenje u mene jer zna da nikada ne treba plakati (čitaj vrištati, derati se...) da bih ja došla vidjeti što joj je.

To znači da bez problema može s dedom i bakom provesti 2-3 sata vani u šetnji, na ljuljama, spavajući u kolicima, u gostima kod drugih ljudi... gdje god jer zna da će ju dočekati nasmijana i vesela mama (i odmah joj dati siku).

Evo, ja spavam nekada 4,5 sati na dva puta (i to samo zato jer većinu noći provodim pred kompom jer danju nemam vremena pa mi to dođe kao ispušni ventil) i još uvijek sam normalna. Istina, stan je pomalo zapušten, kuham na dva puta jer nam se uvijek ispriječi nekakvo spavanje, peglam kad veš dođe do plafona ili ga uvalim svekrvi...

Još uvijek si ne mogu priuštiti i otići na kavu, šoping, kod prijateljice bez M. i to ne zato jer nemam za to uvjete nego zato jer me to niti ne zanima i nije mi predstavljalo nešto ni dok nisam bila trudna.

Ok, možda bi mi nekada dobro došao kakav (punk rock) koncert, no to ću si priuštiti za koju godinu kada M. više ne bude dojila i kada bude bez beda i svojevoljno htjela prespavati kod bake i dede.

Najveći mi je gušt kada M. nema navečer posla pa možemo pogledati film i naždrokat' se kokica (prije nekoliko mjeseci sam mislila da ću to moći tek sa M. 5 godina, ali eto, nije tako dugo trebalo... iako sam i tada bila sretna i vesela jer se nisam ničem više veselila nego trenutku kada ona zakmeči od gladi, a ja legnem pored nje, izvalim siku i onda zajedno zaspemo u transu

[SikaPika]

Najveći mi je gušt kada M. nema navečer posla

Htjela sam napisati MM

[kavofob]

ja kao i SikaPika koristim net kao ispušni ventil (btw SikaPika zašto ne koristiš opciju edit?)

pretežno jesam vesela, ali sam zapuštena i ja i kuća...well...nešto mora patiti, a s obzirom da sam na porodiljnom radi nje, odlučila sam da ona neće

dodatno nam je teško jer smo same većinu vremena...a i kad nismo nema vajde jer neće nikom drugom...pomirila sam se s tim, znam da neće trajati vječno...osim toga, što je veća otvara se sve više i više mogućnosti za izlaske u tandemu

već se vidim kako cmizdrim kad me otkanta za godinu-dvije

[Vishnja]

već se vidim kako cmizdrim kad me otkanta za godinu-dvije

da znaš da je ovo istina. da mi nije ovog malog, ne bih nikada ni imala dečije društvo za šetnju. kadgod mm i ja krenemo nekud i zovemo ove moje dve devojke da idu sa nama, one nas otkantaju zbog prijateljica, rolanja, igranja iza zgrade...
rastu toliko brzo da je stvarno greh ne uživati u svakom momentu sa njima...
i zato, kakvi izlasci, tulumi i koncerti? najsretnija sam kad me mališa noću bocka stopalima u leđa. još kad dođe jutro i uvale se i njih dve, gde ćeš veće sreće...

[moia]

i ja i mm, i ja i mm zajedno s maleckom si možemo priuštiti sve i zajedničke odlaske u shoping i kod prijatelja i stalno je netko kod nas, gotovo svaki vikend netko od prijatelja svrati. vec smo bili i u zološkom s pikicom našom, idemo na baby grupice svaki tjedan i tako uglavnom od njenog 7 dana života stalno smo u pokretu. malena je sada sa 3 mjeseca, skoro 3 i pol nevjerojatno znatiželjna, sve i svakoga hoće vidjeti, svima se osmjehuje, guguće i jedna je jako sretna i vesela beba, a bome i njeni roditelji. gledanje filmova nam baš i ne predstavlja neki gušt, ali zato socijalni kontakti strašno puno, a koliko primjećujemo malenoj isto, daleko je već budnija i svjesnija od svojih vršnjaka što doista svi primjećuju, čak i profići tipa naših prijatelja, odnosno nje koja se bavi sa djecom od 0-3 nekih 20tak godina i posebno zaostaloj djeci pomaže sa integracijom među svoje zdrave vršnjake itd...

uglavnom malena u nas, posebno u mene ima nevjerojatno povjerenje, a to je tako bilo od prvog trenutka kada smo se ugledale, umjesto da krene plakati na što se zdušno pripremila zastala je čim je čula moj glas i tako je posve mirna neposredno nakon poroda provela na mojim prsima sat vremena onako golisava na mojem tijelu, a odozgora su nas pokrili sa 2 termo deke. uglavnom nezaboravni doživljaj koji nas je izgleda povezao zauvijek nekon nevidljivom niti i nakon trudnoće gdje smo doista gotovo telepatski kominicirale. odvojena je od mene bila svega 10 min dok ju je doktorica nakon toga uzela da je pregleda, ali u istoj sobi gdje smo bili mm i ja i odmah sam je dobila nazad. obukli su je pred menom, a ostalo smo dalje radili ta 3 dana sve mm i ja oko nje i bila je nravno 24 h sa mnom.

i tako naša pikica je jedno zdravo, sretno i napredno stvorenje koje rijetko cendra, a još rijeđe plače i nije nezadovoljna ako je mama stalno ne nosa na navjericu svojih roditelja s obzriom na svakakve priče iz iskustva kojih smo se naslušali. mogu reći doista smo blagoslovljeni malim anđelom na zemlji.

[SikaPika]

(btw SikaPika zašto ne koristiš opciju edit?)

Ne znam, zaboravila sam. O-pro-sti-te!

već se vidim kako cmizdrim kad me otkanta za godinu-dvije

Koliko god sam sretna što bez beda i osvrtanja odlazi ili ostaje s bakom i dedom, nekad me malo pritisne u grlu pa pomislim, sad je tako, a što će tek biti za koju godinu. Neće me fermati ni pet posto. Naravno, uvijek me razuvjeri njezin radostan osmijeh kada me ugleda pri povratku kući.

[lola3]

najvažnije je osluškivati djetetove želje i potrebe. "treniranje" bebe mi se nikako ne čini fer prema njemu jer će se ionako ono samo jednom prestati buditi po noći, plakati bez nama vidljivog razloga i sl. kad će to samo biti u stanju. ako na vrijeme odgovorimo na njihovu tugu ili usamljenost ili bilo koju drugu potrebu sigurna sam da postaju manje zahtjevni. malo mi je glupo kad mi ljudi stalno govore "lako tebi kad ti je dijete nezahtjevno". mislim da nije stvar u tome nego u tome da je stalno pokušavam shvatiti, a očito smo karakterno slične pa mi lakše ide

[Superman]

Nije uopće sporno odgovaranje na djetetove potrebe. Ovdje se radi o tome da kad odgovori na sve djetetove potrebe, majka teško može normalno funkcionirati (pri tome je najveći problem nedostatak kakvog-takvog noćnog odmora) i biti zdrava (o veselju i sreći iz naslova topica da ne govorim).

[Peterlin]

Nije uopće sporno odgovaranje na djetetove potrebe. Ovdje se radi o tome da kad odgovori na sve djetetove potrebe, majka teško može normalno funkcionirati (pri tome je najveći problem nedostatak kakvog-takvog noćnog odmora) i biti zdrava (o veselju i sreći iz naslova topica da ne govorim).

Čuj, moj ti je savjet antiforumski - moraš izbaciti noćno dojenje (ili bar smanjiti na minimum) inače uzalud vam trud svirači.... Meni je glavu spasila plišana žaba (moj stariji nije noću tražio jesti, ali je tražio pažnju u jednom periodu). Frknula bih mu žabu u ruku i bio je mir... Dijete mora imati tak neku igračku tješilicu da se zabavi noću ako ne spava. Dojenje noću je kod starije djece također bespotrebno mučenje mame i narušavanje ritma... To čovjek shvati u grdim situacijama - jedna forumašica rekla je da je ukinula noćno dojenje nakon što je zaspala za volanom. Ja slično - ukinula noćno ustajanje (svoje) nakon što sam se onesvijestila na vrtićkom igralištu, s dvoje male djece.... Neke stvari su važnije od važnih.

[kavofob]

Neke stvari su važnije od važnih.

ovdje se apsolutno slažem s Peterlin

iako postupam posve suprotno i na raspolaganju sam Gargamelu 24/7...ali samo zato jer mogu i jer sam apsolutno sve ostalo zanemarila da bih mogla njoj biti sto posto posvećena. to je naš luksuz kojeg koristimo, ali nikako standard kojeg treba nametnuti da sve ostalo pati jer je beba tu.

[Vishnja]

ovdje se apsolutno slažem s Peterlin

iako postupam posve suprotno i na raspolaganju sam Gargamelu 24/7...ali samo zato jer mogu i jer sam apsolutno sve ostalo zanemarila da bih mogla njoj biti sto posto posvećena. to je naš luksuz kojeg koristimo, ali nikako standard kojeg treba nametnuti da sve ostalo pati jer je beba tu.

potpisujem. naravno da sam na raspolaganju kadgod je to moguće, ali, desi se i da nije...rezultat- mali koji gunđa u krevetiću dok ja žurim da očešljam srednju devojčicu za školu ili pečem ribu za ručak. neke su stvari naprosto neodložne. zdušno se trudim da što manje stvari trpi, pa kuvam i spremam noću da bih njima bila na raspolaganju. pre neku noć sam čak i cveće sadila u gluvo doba-).
osim toga, da bih zaista mogla sve to da izdržim, ponekad svima kažem baj-baj i klisnem na frizuru ili dremnem. to je takođe bitni da budem poput mama iz naslova...-)

[SikaPika]

Nama noćno dojenje ne predstavlja nekakav bed jer ona doji i spava (i ja skupa s njom). E sad, ne znam kako bi to izgledalo kada bih morala ujutro i na posao.
Kad smo kod odrađivanja posla noću (Vishnja, nasmijala si me sa sadnjom cvijeća), takav sam posao zanemarila od kada visim na ovom forumu... A sveki nikako da primjeti da je hrpa sve veća i veća (neće namjerno)...

[Vishnja]

Kad smo kod odrađivanja posla noću (Vishnja, nasmijala si me sa sadnjom cvijeća), takav sam posao zanemarila od kada visim na ovom forumu... A sveki nikako da primjeti da je hrpa sve veća i veća (neće namjerno)...

hehe...i samoj sam se sebi smejala u brk sadeći petunije po mesečini...
kod mene nema (osim nas i žene što dođe da pospremi jednom nedeljno) ko da "primeti" nered...tako da sve moramo sami...