Mi smo s prvim djetetom napravili more grešaka. Isto smo hodali na vježbe i isto je MM pobornik hodalica i stavio je sina u hodalicu. Vježbe su bile iz predostrožnosti nije bilo nikakve teške dijagnoze. Dijete je prohodalo i sve pet.
Drugo dijete sam već jako rano stavljala na pod, sama se dizala uz namještaj, puzala, posjedala, prohodala bez držanja za ruke. Razlika je bila u tome, što je moja curka, čim je prohodala bila toliko stabilna, znala je padati, dok je sinu to išlo puno teže (bio je pomalo ko klada). S curkom sam se teškom mukom izborila protiv hodalice, ali uspjela sam i MM je vidio koliko nam je bilo lakše, bez vodanja za rukice i ostalih gluposti. Jednostavno su sve faze išle prirodno bez preskakanja.
Kad nemaš podršku jako je teško, ali ustraj na sve mile načine jer si u pravu.