dudu nikad nije prihvatio. tek tu i tamo malo posiše, ali sad je otkrio palac i koristi svaku priliku da ga strpa u usta. inače isključivo je dojen i nikad nisam radila neki red u hranjenju pa ni sad. jede kad hoće, ali njemu je palac čak i veća utjeha od dojke. kad je sit, samo palac pali. e sad mene je sztah onih babskih priča o krivim zubima i čeljusti jer je palac jako tražena roba i ljuti se kad mu ga pokušam zamjeniti bilo čim. koliko da se bojim palca?