Nika će za dva tjedna imati dvije godine. Dojim ju navečer prije spavanja, po noći kad zatraži, kad dođe iz vrtića ili ako smo kod kuće prije popodnevnog spavanja. Sve više mi pada na pamet da prestanemo, al mi se čini nemoguće. Ona to obožava. Kad je na cici, očice izokreće od miline, mazi me, ljubi ih prije nego počne cicati. Čak je prestala maltretirati drugu djecu (malo je ratoborna) kad sam joj zaprijetila da joj neću dati cicu ako ne prestane s tim. Što je najgore, i ja uživam kad se nas dvije tako mazimo, i sva sam jadna kad pomislim da ju neću više dojiti, al kad tad ću morat prestati.