Nedostaje mi "dio filma"

[Mirta30]

Prije dva mjeseca i koji dan se rodio Vid carskim rezom. Sve je bilo prekrasno i sada je divno, ali me konstantno muči jedna stvar, a to je da mi nedostaje dio filma, sve mi se nekako prebrzo dogodilo. Ušla sam u oper. salu sa trbuhom, a za 4 sata sam vidila najmilije biće na svijetu.
Sad kada gledam unatrag, kao da nisam bila trudna, kao da Vid nije izašao iz mene, čini mi se nevjerovatnim da se u mom tijelu stvorilo nešto tako divno.
Moram priznati da nisam nesretna što me trudovi nisu rasturali, što nisam molila Boga da sve što prije bude gotovo i da izađem iz rađaone, ali tako prokleto mi fale prve sekunde njegovog života. Čak mi je teško reći "... ja sam rodila..." imam osjećaj da sam ga ja nosila, a doktor da ga je rodio.(http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=15433)
Vrijeme mi tako brzo prolazi, nastojim iskoristiti svaku sekundu u danu da se bavim s njime, da uživam u njemu, ali imam osjećaj da to tako brzo prolazi i da se neću uspjeti dovoljno nauživati. Kada bih barem mogla nekako spremiti sve naše zajedničke trenutke, emocije.. Bojim se da i zbog njih ne žalim za koji mjesec, godinu.
Kakva su vaša iskustva?

[Paulita]

i ja sam rodila na carski i pod općom anestezijom. kako je sve to bilo iznenada, imala sam užasan osjećaj praznine, a vidjela sam Lovru tek nakon dva dana. nisam mogla pogledati trbuh kojega više nije bilo

[Vodenjak]

Prije dva mjeseca i koji dan se rodio Vid carskim rezom. Sve je bilo prekrasno i sada je divno, ali me konstantno muči jedna stvar, a to je da mi nedostaje dio filma, sve mi se nekako prebrzo dogodilo. Ušla sam u oper. salu sa trbuhom, a za 4 sata sam vidila najmilije biće na svijetu.
Sad kada gledam unatrag, kao da nisam bila trudna, kao da Vid nije izašao iz mene, čini mi se nevjerovatnim da se u mom tijelu stvorilo nešto tako divno.

Ovoga je i mene najviše strah kod carskog, stalno mislim o tome hoću li se pitati "Je li to moje dijete?" Mislim da do toga neće doći, naravno da mi moje dijete neće biti strano, ali opet čisto se nadam vaginalnom porodu ili u krajnjem slučaju spinalnoj anesteziji

[Vlatka]

I ja sam rodila carskim ali iako sam bila pod potpunom anestezijom čula sam i osjetila kako ju izvlače, kako plače i "curica je". Čak i razgovor liječnika dok su me šivali. Stariji doc je govorio mlađem (valjda stažistu) gdje i kako zašiti.
Izgleda da me je jako pucao adrenalin pa me nije anestezija do kraja skomirala. Zbog toga i zbog 10 sati trudova imam dojam da sam rodila, ali sam Rianu vidjela tek 3. dan.
Trudnoća mi je sada daleka prošlost i totalno u magli. I meni sve leti i sada ne mogu vjerovati da je R bila bebica od 2 tjedna.

[Nitica]

Sad kada gledam unatrag, kao da nisam bila trudna, kao da Vid nije izašao iz mene, čini mi se nevjerovatnim da se u mom tijelu stvorilo nešto tako divno.

Vrijeme mi tako brzo prolazi, nastojim iskoristiti svaku sekundu u danu da se bavim s njime, da uživam u njemu, ali imam osjećaj da to tako brzo prolazi i da se neću uspjeti dovoljno nauživati. Kada bih barem mogla nekako spremiti sve naše zajedničke trenutke, emocije.. Bojim se da i zbog njih ne žalim za koji mjesec, godinu.
Kakva su vaša iskustva?

Ja sam imala sreću i rodila vaginalno, te imala lagan i brz porod i nemam traume od njega. Ali i meni nedostaje dio "filma" sa poroda.Sve je bilo ispunjeno adrenalinom, emocijama i uzbuđenjem tak da se nekih dijelova ne sjećam, pa ispitujem MM o nekim detaljima. Srećom on je bio priseban.
I mene plaši vrijeme koje prebrzo prolazi i imam osjećaj da se Matija mijenja preko noći. Jučer ujutro kad se probudio izgledao mi je ozbiljnije nego prethodnu večer. Pokušavam neke trenutke snimiti na kameru i slikati s fotićem, a toga se već nakupilo...Žao mi je kaj sve tak brzo prolazi, pa stvarno svaku sekundu dok je budan provodim sa njime, ali kaj će biti kad krenem na posao, bit ćemo zajedno samo navečer, a od toga mi suze idu na oči.

[DanijelaHorvat]

Nitica, skroz mi je i samoj tako. Stalno ispitujem MMa o porodu, uopće se ne mogu sjetiti niti malo bolova, kao da me uopće ništa nije boljelo! Samo osjećaja kad je Maksić izašao na svijet i kad su mi ga dali- tu počinje ponovo moj život! Od tada do danas dani mi lete lete lete. Tako bih da malo uspore i da mogu upiti svaki njegov osmjeh i pogled.

Mirta, carski rez na sreću nisam proživjela, ali kad bih morala, posložila bih si u glavi to tako da mi sve započne one sekunde kad bi prvi puta ugledala bebicu, pa makar to bilo nakon par sati ili dana- ali to je naša prva minuta zajedništva! Nemoj žaliti, uživaj sada svake sekunde!!

[Mamita]

Vrijeme mi tako brzo prolazi, nastojim iskoristiti svaku sekundu u danu da se bavim s njime, da uživam u njemu, ali imam osjećaj da to tako brzo prolazi i da se neću uspjeti dovoljno nauživati. Kada bih barem mogla nekako spremiti sve naše zajedničke trenutke, emocije.. Bojim se da i zbog njih ne žalim za koji mjesec, godinu.

vrijeme prolazi brzo. to nije samo tebi tako. ta bića su tako divna, tako mala, tako slatka...a rastu ni ne trepneš već sjede, pužu, hodaju, padaju, trče, brbljaju, jedu žlicom, daju nam puse, voze bicikl, idu u vrtić, školu, sve nas manje i manje trebaju...ali još nas trebaju.

mene je uvjek mučilo to pitanje kako spremiti u ladicu ovaj osjećaj koji imam sad baš ove sekunde sad dok se on smije, dok spava, dok doji, dok jede jabuku, dok se kupa, dok maše ručicama...

neki osjećaji će ti ostati pa ćeš se kasnije sjećati, neke ćeš zaboraviti ali sa sigurnošću ti mogu reći da je vremenom sve ljepše i ljepše i da mi je u stvari svaki trenutak s mojim djetetom onaj jedini - nezaboravan i bolji od prethodnog i jučerašnjeg.

ne žali ni za čim propuštenim. uživaj sekunde.

[ninet]

Mamita, lijepo si me rasplakala.

[lali]

kod mene je ista situacija,rodila na carski,pod anestezijom,i tako mi fali sam čin poroda,nemam osjećaj da sam rodila.Prije carskog trudovi su trajali 12 sati(u rađaoni)pa još barem 8 prije rađaone, a bolova se uopće nemogu sjetiti.Sada mi je jasno kako se žene odluče za drugi porod!

[Nitica]

Mamita, lijepo si me rasplakala.

I meneee....šmrc...

[Mamita]

:pljusk pljusk: (jednu pa drugu)

[Nitica]

:pljusk pljusk: (jednu pa drugu)

Fala, fala!

[Mirta30]

Mamita

[plavi aneo]

Ha!!! 8)
KOnačno da nemam samo ja taj filing.
Ja sam naročito taj filing prošla s Tomijem, sad mu je 8. a je kao da pola života i nisam tu, kojiput se mučim kak je ono tepo za ovo ili za ono, najgori mi je dio kada mi je umro otac, bila sam u totalnom autu, stalno u jurnjavi za lovom, a u poso ili u san sam se zakopavala pred tugom, taj period kao da i ne znam za ikakve doživljaje sve me umaralo i danas sam svjesna koliko sam u to malo vremena propustila, trebalo mi je skoro godina da se priberem, a sad mi je to kao čitavih deset.
Ipak nemožemo sve popamtiti, ni sve "spremiti za uspomenu", ja bi to prva voljela, možemo jednostavno truditi se da živimo svaki dan ful.
Naravno prvoj mi to ne uspjeva, a da ne govorim ako još i uređujete životni prostor, kojiput mislim da je to izmišljeno da gubimo vrijeme i živce(ha i lovu).
NO curke stari su rekli CARPE DIEM- iskoristi dan, pa go for it.
E sad baš ne idem peglat!!!!