kako motivirati 8-godišnjaka da zapamti što ne/raditi

[kavofob]

danas razmišljam kako je lako i jednostavno savjetovati druge, ali postaje teško kad se radi o samome sebi :/

voljela bih čuti vaše savjete i razmišljanja o situaciji koja me muči...

moj sin će uskoro napuniti 8 godina. od 6. godine ne živi sa mnom, nego sam s tatom. on je jedno predivno i drago dijete, empatičan i emotivan i iznenađujuće zreo u razmišljanjima. poslušan je i čak prepažljiv...što ne znam koliko njemu samom ide u prilog...iskreno, puno više bih voljela da se zauzima za sebe umjesto da razmišlja o drugima, ali takav je bio oduvijek.

iako je poslušan, problem je u tome što je poprilično ignorantan na mnoge stvari koje ga zamolim da ne/čini. većinom se radi o sitnicama poput; da ne lupa dok seka spava, opere ruke prije jela, ne zatvara vrata od kupaone i slično. dakle, ne radi se o tome da ne želi poslušati ako ga zamolim da nešto napravi u tom trenutku, nego općenito stvari koje želim da ne/radi trajno.

nije stvar u tome da on prkosi i ne želi nego jednostavno ne razmišlja bez obzira koliko puta mu rekla. već smo tisuću puta razgovarali o tome, ali pomaka nema :/

primijetila sam da jako pazi na stvari koje mu tata kaže i koje tati smetaju jer on zna dosta glasno reagirati na "neposluh" pa malac pomalo i strepi od toga da ga uzruja i onda puno više razmišlja o tome što tata želi ili ne želi. naravno, i činjenica što živi s njim i što on svakodnevno o njemu brine uvelike pridonosi boljoj povezanosti.

ja ga ne želim kažnjavati i vikati jer, osim što mislim da su prisila i kazna samo instant rješenja, a dugoročno ne vode gdje trebaju, smo ionako nedovoljno zajedno pa si ne mogu dozvoliti da i to malo vremena što provedemo skupa provedemo u napetosti i negativnosti...a ipak...ne želim se pomiriti s tim da rješenja nema i da se nadam da će stvari s vremenom biti bolje.

ne tražim instant rješenje jer sam svjesna da ga nema, ali možda smjernice na koji način ga motivirati i iskomunicirati da do njega dopre "nemoj lupati" bez da ja moram svako malo ponavljati...

[litala]

samo da prijavim jednog istog takvog koji, eto, i zivi samnom cijelo vrijeme pa nam to nis ne pomaze

ja sam ga pokusala pitat da mi sam objasni, nacrta, pokaze kako da ja njemu objasnim da mu bude lako i jednostavno zapamtit - nula bodova...

za neke stvari nam ponekad upali poruka na papiru (recimo u tvom primjeru poruka na vratima kupatila: ostaviti otvorena vrata, hvala lijepa :D ) al i to je, bar kod nas, privremena mjera...

za ovo lupanje ili stovec dok netko maleni spava (ili se uspavljuje) rjesenje je bilo: ok, ti si lupao (vikao, pjevao, nebitno), beba se probudila, odi sad lijepo kod nje u sobu i utjesi je i uspavaj kako znas i umijes. dogodilo se dva-tri puta i kad se svaki put nakon 10-15-20 minuta vratio sav uznojen i vidno iscrpljen s rijecima: pa ne mogu nikako! onda smo uvidjeli da je lakse stisat se za to vrijeme nego se ubit od uspavljivanja bez ikakvog rezultata

[litala]

za neke stvari nam ponekad upali poruka na papiru (recimo u tvom primjeru poruka na vratima kupatila: ostaviti otvorena vrata, hvala lijepa :D ) al i to je, bar kod nas, privremena mjera...

poruku izradjuje onaj kojemu je "potrebna" - znaci - on sam nek izradi i ukrasi i objesi tu poruku na vrata - veca je vjerojatnost da ce "sam sebe" poslusat

[kavofob]

poruku izradjuje onaj kojemu je "potrebna" - znaci - on sam nek izradi i ukrasi i objesi tu poruku na vrata - veca je vjerojatnost da ce "sam sebe" poslusat

ovo je fenomenalna ideja koja će mu se čak i svidjeti (obožava izrađivati sve i svašta od kartona, papira i slično...)

danas me pitao što ja radim kad surfam netom pa sam mu spomenula forum i rekla da ću pitati za ideje kako da on zapamti što mu se kaže...jer smo danas opet vodili razgovor, ustvari moj monolog o ne lupanju i ostalom, ali bez koristi...i poštujući njegovu privatnost pitala jel bi mu to smetalo...

rekao je da ne, samo nek ne spominjem njegovo ime

jesu li oni svi takvi u ovoj dobi? i kad ih prođe?

[litala]

ne znam za to jel su svi takvi

al vjerujem da je to stvar karaktera. jer - ono sto mene zbunjuje je da njegova starija sestra u toj dobi nije ni priblizno tako reagirala ni ponasala se (znaci otpada mi teza "svi osmogodisnjaci su taki-vaki-naki"), a jos k tome - on iz skole redovno donosi pohvale za ponasanje (sic!), prijateljstvo, slaganje s drugima, pomoc u radu - ma, you name it! e, to mene zbunjuje - kao da se u skoli totalno "istrosi" pa mu za doma ne ostane ni mrva manira

[marta]

Litala, imam ja jednog sedmogodisnjaka koji je u vrticu med i mlijeko, potrosi se tamo na tu silnu pristojnost i finocu, pa kad dodje doma podivlja.

Inace ja jednostavno ne pustam za stol ako ruke nisu oprane. I ne raspravljam se o tome, samo ponovim dok ne odu obaviti. Ako nece - ne dam klopu. Kod mojih uvijek pali.

[laumi]

Samo prijavljujem jednu ovakvu 8-godišnjakinju. Što na jedno uhe uđe, na drugo odmah izađe. Inače je divna, topla osoba, jako empatična, uvijek super u školi i vrtiću. Doma... hm, sve joj se mora sto puta ponavljati, nemarna, neuredna, tvrdoglava.
Litala, po običaju i opet imaš sjajne ideje, pokušat ću to s ovom svojom.

[kavofob]

potroše se

ok, malo mi je lakše kad vidim da ih ima još koji pamćenje ostave u vrtiću/školi

ono što me zbilja čini nesretnom je činjenica da mu se pamćenje regenerira nevjerojatnom brzinom ako sam ljuta/nervozna/tužna...a ja ne želim stalno nešto siliti, samo bih željela da zapamti bez da ja ponovim ama baš svaki put.

inače, zbilja nije problem da on nešto neće poslušati, on napravi sve što se traži u trenutku kad se traži...ali samoinicijativno nula bodova :/

eh, da...a kad sam vidno raspoložena i dobre volje onda zna i zezati

primjer;

D jesi oprao ruke prije jela?
- joj nisam, zaboravio sam
Pa dobro jel ja moram baš svaki put ponavljati?
- idem ih oprati, ali nisu mi prljave
Kako nisu pa mazio si i psa i mačku!?
nisam s ovom rukom s kojom jedem...

[Peterlin]

Moje iskustvo je slijedeće: bolje malo biranih riječi nego previše zvocanja

Kod jednog sina pali. Za drugog još nisam našla recept, he he he... Bit će da se to razveže samo od sebe kad djeca dorastu devetu godinu i poslože si sve u glavi.

[kavofob]

Peterlin, slažem se...ja se ulovim u mrežu objašnjavanja zašto to tražim od njega u nadi da kad shvati zašto nešto treba raditi ja neću morati ponavljati.

osim što me ljuti direktna šteta koja nastaje zbog ignorantnog ponašanja, užasava me pomisao da to nije samo faza nego da će takav biti uvijek :/

[Peterlin]

Shvate oni, ali ne zapamte.... Nadam se da će s vremenom ipak sve doći na svoje mjesto. Ima djece koja takva ostanu cijeli život, ali to su ipak rijetke ptice...

[ana.m]

Ajme, ja vidim da se ne mogu utješiti....
Moj doduše ima 6 uskoro ali sve što ja njemu kažem padne u vodu za pola sata.
A to su najbanalnije stvari, tipa pranje ruku nakon wc-a, dizanje daske kad se ide na wc, odlaganje skinute robe na svoje mjesto.
Ajme tipično je nedokazano muško tvrdoglavo stvorenje...
I baš me to jako ljuti i više ne znam što i kako da mu kažem i dokažem...Nekad budem ljuta, a nekad čak i tužna zbog toga.

Dok recimo Iva koja još nema 3, sve zapamti, posluša, napravi kak joj se kaže i ne zaboravlja. Još i ona mene neki put podsjeti kada ja neke stvari zaboravim.

Ali ja se bojim da nema baš lijeka...
Pričakla sam s par mama koje imaju starije dečke, već preko 10 i akžu da je to kao da pričaš zidovima. A ja se s tim ne želim pomiriti!

[Peterlin]

Ponekad je dobro pribjeći triku - moji nisu htjeli prati wc za sobom nego su ostavljali smeđe pruge. Prestali su kad sam JA prestala čistiti za njima... Nije im se dopadalo ići na zmazani zahod pa su shvatili poruku (i sad se dogodi, ali uredno opominju jedan drugoga, he he he). Dresura oko pranja ruku pri ulasku u kuću isto je bila jednostavna (u dobi od 3 godine, čak i ranije): nije se išlo u kuću tj. iz predsoblja dalje dok nismo/nisu oprali ruke. Najprije smo im mi prali, onda smo ih samo slali, sad već duuuugo idu sami.

U čemu je trik - oni mogu zapamtiti TRI stvari, ne više (i mm danas, kad ide u trgovinu - ako treba donijeti do tri stvari, to pamti.... Ako je više, moram pisati popis, he he he).

Isto je i s mojim dečkima - odabrali smo TRI NAJBITNIJE stvari i to su zapamtili: pranje ruku, pranje zahoda i pranje zubi. Sve ostalo ipak još traži podsjećanje tj. ne mogu se osloniti da će to sami obaviti (cipele znaju ostaviti tamo gdje se izuju, torbe isto...) Sad sam starija i pametnija, pa radije preskačem preko torbi nego da ih odnesem na mjesto. Čak se dogodilo i da nagazim (nisam namjerno, ali opet...). Odnesu ih oni, sat kasnije, ali ipak... pogotovo ako je unutra neki dragocjeni cd s igricom, koji je u opasnosti od gaženja ako torba ostane gdje su je bacili...

[n.grace]

I meni se čini da nema lijeka.
Moja gotovo nikad nema šlapice na nogama. Ni dok stoji na parketu, ni na pločicama u kupaonici.
Svaki, ali baš svaki dan, molim i ponavljam do besvijesti da se ode obuti, taj tren to i učini, ali za pola sata je sve po starom.
Zapravo, lijek je čekati da prođe (ako će proći), a do tada i dalje moliti i ponavljati - od časa kad se ustanu do časa kad legnu u krevet.

[kavofob]

hmmm, nije da sam oduševljena, ali sve mi se čini da svakom "neposluhu" treba pribjeći nekim trikom

ovo s wc-om je dobra ideja...i moj ne čisti za sobom

a što se tiče šlapica tu smo doskočili ABS čarapama koje smo sami napravili (na dno debljih čarapa nanijeli akrilne boje). od kad ima čarape umjesto šlapa nemamo više problema...ustvari, obožava ih nositi.

sad samo imamo problem kad i u vrt s psom izleti u čarapama

i da, ovo s 3 stvari pali...ne znam zašto samo 3 :D

D-ove 3 stvari su nakon buđenja; oblačenje, pranje zubi i namještanje kreveta...i s tim nemam nikakvih problema

[Peterlin]

Moja svekrva (od koje sam čula za tri stvari) kaže da tak funkcionira svaki muški mozak. Treba dosta vremena da se tri stvari automatiziraju, pa se može prijeći na slijedeću (ili još bolje, slijedeće tri)...

[Zdenka2]

Ne znam baš, to bi značilo da i moja kći ima muški mozak. Mislim da je to dječje - dječji problem s prihvaćanjem odgovornosti. Sve dok mi podsjećamo, mi smo i odgovorni. Mislim da je rješenje u otpuštanju kontrole i na nekim drugim područjima na kojima oni traže samostalnost i samostalno odlučivanje, a onda možemo nešto i tražiti. Neke stvari ne tražim od djece, npr. nošenje papuča - njima je ugodnije bez papuča i žive u toplom stanu i u tome im prepuštam na izbor. Oko nekih drugih stvari možemo raspravljati i dogovarati se, a ima stvari o kojima nema diskusije, koje jednostavno tražim od njih. Ne mogu se pohvaliti da je jako puno toga kod njih automatizirano, ali čini mi se da nekako idemo prema preuzimanju odgovornosti.

[marta]

Mislim da im se jednostavno treba ponavljati dok sami to ne prihvate, tj. kao sto Zdenka kaze, dok ne pruzmu odgovornost. Meni je puno laske reci "operi ruke" nego se zivcirati jer on to jos uvijek ne radi sam.

[Audrey]

Ako je tko našao kakvo čarobno rješenje, bilježim se sa štovanjem. Valjda otkako je prohodala, svaku večer joj govorim da kad ide u kupaonu odnese svoj prljavi veš u košaru za veš, SVAKU VEČER OTKAKO JE PROHODALA, dakle 7 i pol godina ja svaku večer tupim jedno te isto. Na prste jedne ruke valjda mogu pobrojati kad je to napravila bez da joj se trebalo reći. I ima toga još...
Ali, neke stvari su mi manje a neke više važne, to što samoinicijativno ne kupi veš za sobom me smeta, ali ne doživljavam kao tragediju, i ona osjeti da tu može biti nemarnija, dok joj recimo ne bi palo na pamet da bez posebnog upozoravanja ne opere ruke kad uđe u kuću, jer zna da bih na to poludjela.

[Vlvl]

I mi ponavljamo i ponavljamo.
Najviše pomaže, iako samo kratkoročno, uporno slanje da obavi to što treba. Dignemo ga od stola da ode oprati ruke. Vrati se na pol opran, pošaljemo ga u kupaonu ponovo. Vrati se mokrih ruku - pošaljemo ga na brisanje. Vrati se a ostalo je svjetlo - pošaljemo ga da ugasi. Traje i dosadno je, ali ima donekle nekog djelovanja. Recimo, za sljedeći obrok dolazi čistih ruku sam ili uz jedno podsjećanje. A sutradan... eh, kako bude.
Za starijeg smo imali popis na ulaznim vratima: zaključaj, skini cipele, spremi torbu, spremi jaknu, operi ruke. Stajao je tamo godinama.

[litala]

I mi ponavljamo i ponavljamo.
Najviše pomaže, iako samo kratkoročno, uporno slanje da obavi to što treba. Dignemo ga od stola da ode oprati ruke. Vrati se na pol opran, pošaljemo ga u kupaonu ponovo. Vrati se mokrih ruku - pošaljemo ga na brisanje. Vrati se a ostalo je svjetlo - pošaljemo ga da ugasi. Traje i dosadno je, ali ima donekle nekog djelovanja. Recimo, za sljedeći obrok dolazi čistih ruku sam ili uz jedno podsjećanje. A sutradan... eh, kako bude.

evo, ovako bi to izgledalo kad bi se meni dalo pisat

[ana.m]

O bormeč i kod mene bi to tako zigledalo...Odnosnop izgleda...

[kavofob]

I mi ponavljamo i ponavljamo.
Najviše pomaže, iako samo kratkoročno, uporno slanje da obavi to što treba. Dignemo ga od stola da ode oprati ruke. Vrati se na pol opran, pošaljemo ga u kupaonu ponovo. Vrati se mokrih ruku - pošaljemo ga na brisanje. Vrati se a ostalo je svjetlo - pošaljemo ga da ugasi. Traje i dosadno je, ali ima donekle nekog djelovanja. Recimo, za sljedeći obrok dolazi čistih ruku sam ili uz jedno podsjećanje. A sutradan... eh, kako bude.

omg, ovako je identično i s mojim D

znam ga po 3 puta slati da se umije, jer se svaki put vrati polumusav, a onda još 3 put da ugasi svjetlo, vrati ručnik i ostavi vrata od kupaone otvorena

i ajde...mirim se i ja s takvim stvarima da jednostavno moram ponavljati, ali ponekad izluđuje. u biti, najviše me smeta što svaki put probudi seku koja je onda nervozna i ne mogu ju uspavati satima.

valjda će s vremenom biti bolje

[Zdenka2]

Svake veceri se iznova snebivam kako moji klinci nose prljavu robu u kosaru: prvo npr. jedne napol izokrenute hlace, onda vracanje po majicu, onda jedna carapa, ponekad zajedno s drugom, ponekad posebno, a kad to obave, sjete se da su na podu gore u sobi ostale gace, cesto s jednom carapom, pa se deru nekom tko je na gornjem katu da im to dobaci, pa onda odbauljaju u kupaonicu, ostave nesto u kosari, nesto pored nje, a drugog jutra se opet nesto od smrdecina nadje odgurnuto ispod kreveta .... i tako svaki dan.

[kavofob]

njihova percepcija svijeta je drugačija od naše, ali mi svejedno nije jasno...ja bih neki bolji recept od stalnog ponavljanja

Zdenka2 baš je zabavno čitati kako se i drugi pate

[n.grace]

Slažem se da su trikovi učinkoviti, samo mi najčešće nedostaje ideja i nadahnuća za njih. Zato ponavljam, i ponavljam...
Ima (nekog) rezultata, kako je Vlvl napisala.
A da je dosadno - jest.

[marta]

Andrija ima vec 10 godina, pa mu svejedno treba govoriti.
Ja sam nedavno skupila 3 para njegovih smrdljivih carapa s poda i stavila mu ih u krevet. Shame on me.
Nakon 3 dana me pitao kad sam ja to stavila...
Tu sam odustala - pobijedio je. Sad ponavljam i vjerojatno cu ponavljati dok se ne odseli...

[seni]

da prijavim jednu desetogodisnjakinju, jedno divno i sjajno dijete

[marta]

Znaci to je ipak skroz normalno. Jel bi ih mozda prosvijetlilo da krenem ja ostavljat svoje gace po hodniku prije nego sto ce im drustvo doci....

[kavofob]

Andrija ima vec 10 godina, pa mu svejedno treba govoriti.
Ja sam nedavno skupila 3 para njegovih smrdljivih carapa s poda i stavila mu ih u krevet. Shame on me.
Nakon 3 dana me pitao kad sam ja to stavila...
Tu sam odustala - pobijedio je. Sad ponavljam i vjerojatno cu ponavljati dok se ne odseli...

ajmeeee

tako bi i moj reagirao definitivno!

cure, mislite li da je to do karaktera ili čega?

mene uvijek mori misao da nemam odgojnog utjecaja jer ne živi sa mnom i kad sam postavljala ovaj topik nisam ni slutila da ćete se javiti s identičnim "problemom".

moram priznati da ja baš i nisam primjećivala ni pridavala previše pažnje što sto put ponavljam sve dok nije seka došla...a sad mi zna zbilja smetati, posebno kad ju probudi :/

[n.grace]

Ne znam je li do karaktera, iako prepoznajem identične crte koje posjeduje njen otac.
Nadam se da ipak nije, jer sam se i ja slično ponašala kao mala - danas sam sušta suprotnost...

marta, ovo s gaćama je super - ali možda ni tada ne bi reagirali... :D

[vertex]

marta, skroz si naivna. Moj Andrija je sam sebi stavio tog dana nošene čarape u jastučnicu! Raspale su se od nošenja pa sam mu rekla da ih odnese u smeće (umjesto u šporku robu). Bio je spreman životom ih braniti. Jer gdje će jadne same u svijet nakon tolikih mjeseci vjernog služenja. Danima su tamo ostale, šta ću od njega...

Inače, on je na dane i na faze, a takav je u puno stvari. Kad se odluči truditi, u stanju je na sve misliti. Onda mu prisjedne pa ga opet treba puno puta opomenuti. Onda gunđa i grinta i smrknuto reži: do-sa-dno, grrrrr!!!

[litala]

a sta ja znam, moja mama se zaklinje da sam ja ista takva bila u toj dobi - ko da bi joj povjerovala!

[Vlvl]

Ah, ja se sjećam da je moja majka govorila kako joj nije jasno da nam je lakše preko bačenih stvari preskakivati nego ih spremiti. A meni je bilo jasno, na polusvjesnoj razini. Nešto kao: ne učini sad što možeš poslije, ako dovoljno dugo odgađaš možda bude dovoljan samo jedan odlazak do košare s rubljem, a možda i netko to skloni prije. A stvari na vratima sobe nisu smetale meni, ako nisam imala namjeru izlaziti, nego se još unutra igrati.
Moram reći da je stariji sin dosta uredan i njegova soba nikad nije bila leglo svega kao soba mlađeg. Ali da mu školski ruksak može ostati u dnu stepenica satima - to da.

[marta]

vertex, tvoj Andrija je jaci od mog Andrije.

[Zdenka2]

marta, skroz si naivna. Moj Andrija je sam sebi stavio tog dana nošene čarape u jastučnicu! Raspale su se od nošenja pa sam mu rekla da ih odnese u smeće (umjesto u šporku robu). Bio je spreman životom ih braniti. Jer gdje će jadne same u svijet nakon tolikih mjeseci vjernog služenja. Danima su tamo ostale, šta ću od njega...

Inače, on je na dane i na faze, a takav je u puno stvari. Kad se odluči truditi, u stanju je na sve misliti. Onda mu prisjedne pa ga opet treba puno puta opomenuti. Onda gunđa i grinta i smrknuto reži: do-sa-dno, grrrrr!!!

Isti moj M. Iz čarapa vire krumpirići na sve strane, ali ne, ne idu u smece, ne moze on Garfielda baciti. Zato to ja sama radim, a njima prepuštam šporkece. I da prijavim, jučer su se na vrijeme spremili spavati, bez podsjećanja (osim za robu, naravno!)

[Peterlin]

Jučer je moj L sam spremio harmoniku nakon vježbanja. Prvi put! Bit će nešto...

[seni]

da prijavim jednu desetogodisnjakinju, jedno divno i sjajno dijete

pobjegao mi nedovrseni tekst, a poslije nisam vise stigla na web.
kavafob, kao sto vidis to je jedna uobicajna pojava.

dakle moje vec gore opisano sjajno i milo dijete (skromne li majcice ) koje zivi s nama obadvoje i slicno je kao kod ovih postova od drugih forumasica.
s jedne strane ja dio kvake u tome da im vjerojatno ne prepustamo odgovornost.
s druge strane ima nesto i u djecjem percipiranju onog asto je bitno ili nebitno.
s trece strane ima nesto i u osobnosti.
kao i kod svakog od nas. mm kad pospremi stol poslije jela, obicnmo ili ostanu mrvice na stolu, ili pokoji tanjur vani a ne u masini za sude, ili ako opere lonce onda jedan ostane...kao to ce poslije.. i slicno
kod mene pak na stolu, knjige, novine, racuni, interesanti clanci, i slicno...i kao ja cu to srediti odmah...pa tako po koji tjedan

e pa tako i nasa kcer ima rutinu prije odlaska u skolu ....koju bolje da ne opisujem...te nas dvoje koji 10 puta pitamo, jesi li ovo, jesi li ono...itd

s druge strane mi u skoli uvijek kazu kaoko je super organizirana, strukturirana, itd...pa ti vidi.

[marta]

Uopce nema veze sto ti je pobjegao tekst. Ova jedna recenica je bila dovoljna.

[seni]

[alanovamama]

Ovo s 3 stvari je super ideja.

[kavofob]

pobjegao mi nedovrseni tekst, a poslije nisam vise stigla na web.

uopće nisam skužila da nešto fali...izgledalo je da je sve rečeno

zbilja zvuči ohrabrujuće kad vidim da je to normalno ponašanje, a ne rezultat razdvojenog života

[zumbulmama]

A možda je stvar u tome da ne žele ramišljati da nešto treba učiniti kad znaju da ćemo ih mi ionako podsjetiti/opomenuti da to učine

[Peterlin]

A možda je stvar u tome da ne žele ramišljati da nešto treba učiniti kad znaju da ćemo ih mi ionako podsjetiti/opomenuti da to učine

Upravo je to mm meni rekao - da pretjerujem sa svojim skakanjem oko njih, da MISLIM za njih i da im time ne činim dobro. To je bilo prije nekoliko godina. Trudim se imati to na umu. Stvari su se dosta promijenile na bolje.

[stellita]

ja si samo tako razmišljam ..kako sam ja npr. kada sam imala 7-8 god bila puno samostalnija od svog djeteta. Beremo mi recimo višnje u vrtu, kažem ja "ajde se popni gore" a meni moje dijete "a kaj ako padnem?"..."pa ako padneš dignut ćeš se. Koliko sam ja puta pala dok sam se igrala. To je sasvim normalno." a ona meni "joj mama pa vi ste drugačije padali. Vas nije ništa boljelo." ???!!!
"Kako ? Pa imala sam istu stražnjicu kao i ti i isto me boljelo?" "A ne mama...nije to isto"...
Možda je to generacija malih "gotovana". Većinu stvari mi izvedemo za njih. Ja mogu govoriti ajde pospremi tu sobu..ali nakon nekog vremena što ne sluša ja odustanem i pospremim joj sobu. Znam ne bih trebala ali ne mogu gledati taj nered...
Voljela bi npr. da je samostalnija (egoistično ću reći KAO JA) ali nadam se da će s vremenom biti. Ono što mora ostat moja dužnost je konstatno pričati i pričati s djecom. Tupiti i tupiti dok ne otupim i ja. S druge strane drugo mlađe dijete je ful samostalno i snalažljivo. Roditeljima nije posao lagan ali...ja ću dakle nastaviti naravno tupiti i tupiti...i nastojat ne posustat pa opet počistiti sobu umjesto svog djeteta...