Dva djeČaka....

[bibi33]

Predivno, stvarno život piše romane. Čestitam od srca!

[gugi32]

Prekrasno! Čestitam od

[andrejaaa]

ZO čestitam ti od srca!!!!

[taya]

[mačkulina]

nij eme bilo jako dugo, ali kako ja volim čitati ovakve priče
divno, divno i još jedamput divno

život je čudesan.. zar ne?

Uživaj sa svojom dječicom, a strah je normalan... malo po malo i on će nestati... vidjeti ćeš

Čestitam od sveg srca

[Vishnja]

divno, zo. čestitam na ptičicama od sveg srca!

[ZO]

update:
strah još uvijek prisutan
uživamo zajedno, još ne vjerujem tolikoj sreći, svaki dan je nova radost...
dečki su rođeni kao male mrvice, sad već imaju skoro 7 kila, 4,5 mjeseca, smiju se, guguću, papaju prste...
zaista smo sretni, svima želim ovoliko veselje...

[Zara1]

predivno

[rozalija]

predivno

Draga moja ZO
puno pusica šaljem tebi i tvojim malim dečkima i uživajte maksimalno skupa.
Tako volim ovakve priče, sa sretnim završetcima, koje daju nadu drugim curama na ovom forumu. samo treba biti uporan, svaku od nas čeka na kraju teškog i trnovitog puta mala mrvica.

[mare41]

Draga ZO

[vikki]

[tiki_a]

Draga ZO , bravo za tvoja dva dečka . Posebno mi je drago da si uspjela. Velika

[Beti3]

Predivna priča! Stvarno bajka. Volim kad mi od sreće dođu suze. Uživajte!

[Jelena]

[jele blond]

Ova priča zbilja čovjeku uljepša dan, tjedan, mjesec.....

[marti_sk]

Draga Zo, zbilja se radujem zbog vas. Javljaj nam se cesce

[ZO]

Draga Zo, zbilja se radujem zbog vas. Javljaj nam se cesce

ma hoću, čitam ja, ali ne pričam puno

[Pinky]

draga moja zo, tako mi je drago čitati o tvojoj radosti, fakat si je zaslužila često mislim na tebe

[a72]

ZO cestitam tebi i tm od srca, ma... predivno nakon svega i bas onako kako i treba biti nabaci nam koju slicicu da vidimo momcice

[uporna]

Dečki su već tako veliki. Pravi frajeri. Šaljemo im puse.

[ZO]

ZO cestitam tebi i tm od srca, ma... predivno nakon svega i bas onako kako i treba biti nabaci nam koju slicicu da vidimo momcice

evo potrudit ću se napraviti album samo mi treba malo vremena pošto se prvi put borim s tim....nadam se skorom uspjehu....

[ZO]

valjda radi:
http://public.fotki.com/lujamata/
lozinku šaljem pp-om

[mare41]

a koji pravi mini frajeri, a zgodni, ma medeni

[tiki_a]

ZO, hvala ti puno, tako sam uživala u slikicama, dečki su medeni , danas ću ih sigurno još par puta pogledati. Čovjek se baš raznježi. Tako su isti . Lijepi blizančeki i tako pravilno napreduju.

[orline]

ZO,
Hvala ti što si podelila sa nama ovu divnu priču.
Hvala ti što si ulila nadu onima što posustaju i vratila osmeh na lice onima kojima nije do smeha.
Ja sam prošle godine mnogo više bila na ovom forumu, i sećam te se iz tog perioda. Drago mi je što si bila manje forumski aktivna iz tako divnog razloga.
Uživaj sada, zaslužila si

I da...Hvala ti još jednom

[ZO]

hvala vam puno na ovim silnim pohvalama
dečki šalju puse
orline hvala tebi

[a72]

ZO divna je ova tvoja prica, a tek momci ...Uzivaj u toj sreci

[Charlie]

ZO ovo je jedna od najljepsih prica koje sam procitala! I ja sam se znala pitati gdje si...presretna sam da su razlozi tvog odmaka od foruma bili ovako lijepi, najljepsi. Uzivajte u roditeljstvu i svojim djecacima i kad stignes posalji pass

[ZO]

Evo nekako sam imala potrebu sažeti svoju priču još jednom, pa ako nekome nešto pomogne, ako na ikoji način pridonese ostvarenju Vašeg sna, ja ću biti sretna.
Moja priča počinje 2005. godine na sam dan vjenčanja kada sam bila trudna 12 tjedana. Neposredno prije rezanja torte odlazim na zahod i vidim ono što nijedna trudnica ne želi, krv. Tješim se kako je sve u redu, kako sam svjedočila mnogim takvim pričama, no crv sumnje me natjerao da ostatak svadbe prosjedim presvučena u običnu trenirku i majicu kako me ništa ne bi tiskalo. Odlazim odmah u subotu ujutro kod dr, mrva se još drži, dobivam Dabrostone no iscjedak se pojačava, prisutni bolovi i za 5 dana nakon kiretaže i sloma živaca sve je gotovo. Ovo mi je bio " najteži" spontani. Nakon toga opet ostajem trudna za par mjeseci i slijedi pobačaj u 6. tjednu trudnoće nakon cijelog jednog dana veselja. Za par mjeseci opet trudna, ali čim se trudnoća testom ustanovila počinje nesretni iscjedak, odlazim u bolnicu, nakon par dana ustanovili su kako nema ničeg pametnog u maternici nego nečeg malo što treba očistiti, kiretiraju me, šalju doma. Nakon 15 dana meni iscjedak traje, osjećam se čudno, odlazim doktoru koji ustanovljuje da mi je lijevi jajovod proširen i da se tu nalazi vanmaternična trudnoća. U roku sat vremana završila sam na operacijskom stolu i izvađen mi je lijevi jajovod. Sva sreća, pa sam živa da ovo danas pišem. Nakon vanmaternične ostajem opet trudna nakon inseminacije no brzo opet pobacujem uz krvarenje, nema kiretaže. Cijelo to vrijeme radila sam brdo pretraga tražeći razlog zašto se sve ovo dešava, malo po malo dolazim, uz to što sam prošla i hrpu doktora, do nalaza u kojem se vidi PAI mutacija koja je bila indikacija za uvođenje heparina. Cijelo vrijeme sam istraživala i tražila doktore za koje sam znala da će mi pogledati ovakvu vrstu nalaza i reagirati na njih. Neki su na ovaj nalaz odmahivali rukom i govorili kako to nema nikakve veze niti sa čim. Uskoro odlazim na svoj prvi stimulirani IVF uz dexametazon i još neke terapije, no bezuspješno. Beta je ostala na nuli. U prvom mjesecu 2009. sam imala spomenuti spontani nakon inseminacije, a u 5. mjesecu stimulirani IVF. Nakon toga više nemam želje za ničim. Umirem od tuge u srcu, raspadam se po šavovima, uništavam sebe, svoj život, svoj odnos sa svima, sa mužem, na poslu katastrofa, ne vidim izlaza.... Odlučujem te godine više ništa ne pokušavati jer nema smisla. U 9. mjesecu sam trebala ići na kraći put, menstruacija kasni par dana te bez ikakvog očekivanja radim test jednu večer jer mi nije jasno zašto ne dolazi. Ne znam kada smo napravili ovu djecu, zaista ne znam jer na prste jedne ruke mogu nabrojiti koliko puta smo imali odnose u zadnjih 6 mjeseci prije trudnoće. Čudo. Test ostavljam u kupaoni, u kuhinji sređujem stvari i zaboravljam da sam išta napravila. Nakon nekog vremena ulazim u kupaonu, i vidim svoj test pozitivan, crta ljubičasta, vidi se iz aviona. 21 sat je, ja sama doma, histeriziram, tresem se, strah me, što ću sad....zovem doktora i sljedeće jutro u 9 sati sam već na UZV. Dr vidi nešto i to u maternici. Nalaže strogo mirovanje i za tjedan dana sam u bolnici radi uvođenja heparina. Uspjela sam to dočekati, bila sam tjedan dana hospitalizirana, uvode mi pola Andola dnevno i 0,3 Fraksiparina dnevno. Od prije sam na terapiji Eutiroxa zbog antitijela štitnjače, Glucophage zbog loših jajnika, ludih hormona - izregulirao mi cikluse, pijem folnu naravno. Ne mičem se iz kreveta. U bolnici rade UZV i dr vidi 2 srčeka koja kuckaju . Ako tada nisam umrla od sreće, neću nikad. Vrištala sam, ali doslovno. Uz jedan jajovod, tko zna kakvu kvalitetu jajnih stanica, odnosa svake prestupne ja trudna i to blizanci. Čudo. Čudo. Čudo. Nema riječi kojima bi mogla opisati koliko sam se bojala. Cijelu trudnoću bila sam izolirana od vanjskog svijeta, bojala se bilo kakve zaraze ( tada je bila aktualna svinjska gripa ), dezinficirala se alkoholom, jela sve provjereno po strogim pravilima ( obavezno ovoliko voća, onoliko povrća...), ma.... U tijeku trudnoće susrela sam se sa bakterijom na cerviksu, klebsielom koju sam uspjela riješit ( na sam Badnjak sam trčala u bolnicu jer sam preko veze taj dan navečer dobila nalaze ), grozna anemija da nisam mogla na nogama stajati, hemoglobin 70, primila transfuziju eritrocita, hrpu željeza intravenozno, 2 puta hospitalizirana. Dečki su se fantastično razvijali, ujednačeno, po pravilima. Osluškujem svaki udarac, pokret, svaki štrecaj, ne kašljem, ne kišem, ne dižem se naglo, ne idem nikuda osim na WC, nema interneta, nema slatkog, slanog... imam samo kvrge od heparina. Živim samo na pregledu. Uživam. Plačem od nevjerice. Kako su dani prolazili dolazim do nevjerojatnog 32 tjedna kada sam hospitalizirana. Uspijevam izdržati do 35+2, ko slon sam, trbuh nisko do koljena, nema šanse više na noge, slaba sam, anemija do bola, ne mogu jesti. To jutro, petak, dolaze trudovi, ne česti, ali lagano bolni. Uskrsni je vikend, umirem od straha što ću ako mi svi doktori odu na GO. Tako razmišljaju i oni. Odlazim u rađaonu, nakon čitanja povijesti bolesti, trudova, odlučuju se na carski, bebe su dosta velike, a jedna je na zadak. Ne žele riskirati. A ni ja. Samo želim živu djecu. Ništa više nije važno. Sve se dogodilo takvom brzinom, završila sam za tren oka na stolu, uspavali me totalno i oko podneva su rođene moje dvije sreće. L sa 48 cm i 2180 g i J 48 cm i 2430 g. Vidjela sam ih tek navečer, nisam mogla vjerovati da su to moja djeca. Bili su i jesu predivni, crni i čupavi. Baš onako kako sam i zamišljala. Nije moglo bolje. Nikada nisam osjetila toliku ljubav, toliku sreću koje se i dan danas bojim. Napreduju, veseli su, svaki dan rastemo zajedno. Ja i moja obitelj. Ona koju smo stvorili ja i moj suprug. Nevjerojatno. Konačno istinito.
Trudnoću sam vodila na Svetom duhu gdje sam i rodila, kod dr. Bekavac i dr. Hafnera.
Priču sam sažela malo zbrda zdola. Koristim vrijeme dok dečki spavaju, a to nije baš puno vremena. Ajme kako sam sretna što ništa ne stignem

[Isabel]

Draga Zo, nisam imala pojma da si postala majka malim divnim ptičicama!! Znam sve strahove koje opisuješ, i predoobro te razumijem! Č E S T I T A M vam od srca , ljubi i grli svoja dva anđela i uživaj u zasluženoj sreći do neba !

[nevena]

Draga ZO, cestitam od srca na malim smotuljcima i mnogima ce ova prica pomoci sigurno. a ti uzivaj u dvostrukoj sreci

PS ako moze i ja bi ih rado vidjela pa bi pasword na pp

[vikki]

Dečki su preslatki, draga ZO! Hvala što si nas podsjetila na svoju priču

[lola_34]

Tek sam sad pročitala tvoju priču.

Isuse, zbilja čudo ti se dogodilo.

Čestitam i uživaj u dječici!

[rozalija]

Draga ZO
tvoji mali dečki su preslatki, oduševljena sam.
Uživajte u svakom danu i puno pusica vam šaljem.

[crvenkapica77]

ajmeee predivna prica,
sva sam se najezila, CESTITAM ZO NA BEBICAMA
ovo je stvarno cudo....smijala sam se na tvoje rijeci " ni sama ne znam kada smo ih napravili"....Bog je tako htjeo ZO....uzivaj sa svojim pisonjama

[visibaba]

draga ZO, predivno, predivno , cestitam jos jednom od srca i zelim vam svu srecu svijeta!!!

[Charlie]

Boze koja prica za plakati i smijati se istovremeno jer se zna sretan zavrsetak. Decki su predivni, takve male dvije strucice su bili, i kako su vec porasli. Dva mala cuda.

[gričanka]

ZO čestitam od srca na bebicama

[andreja]

zo želim ti sve najbolje što se poželjeti može...

[Beti3]

Ovaj nastavak priče je još bolji. Još više sretnih suza. Sve najbolje cijeloj obitelji!

[bugaboo]

Draga ZO cestitam, tvoja prica je pravo nadahnuce

[Pcelica Mara]

Čestitam

Prelijepa priča sa savršenim krajem.
Uživaj sa svoja dva dječaka

[slavonka2]

Život voli iznenaditi i nemoguće pretvoriti u sreću bez kraja... Uživajte vas četvero...

[ZO]

hvala Vam puno od srca

[fjora]

zo, još jednom čestitam i molim te pasword

[ZO]

ajde da podignem iz pepela jer nam se bliži prvi rođendan

malo sam obnovila album - veliki dečki, ako netko želi šaljem pass na pp....

[TwistedQ]

Evo, zasuzila sam...
Uživaj draga!

Molim te pass..

[enya22]

ZO I ja molim pass da vidim tvoje slatkise!

[Pinky]

i meni i meni plizzzz

[sretna35]

Draga ZO čestitam od srca, netko mi je mislim, uporna, rekao da si trudna s blizancima i da si rodila, ovo je prvi glas baš od tebe, uživaj draga moja, zalužila si

puno, puno sreće vam želim svima, čitavoj obitelji i da molim pass