Hvala Vam na podršci. Svima. Da nije degutantno - bilo bi žalosno (ovo sam sama smislila). Ali, napravila sam grešku u svojoj 35-oj i sada ju klinac i ja moramo plaćati. Za ideju zabrane pristupa meni i dijetetu , došla sam i ja prije tri - četri godine, kada mi je klinac imao nekih 7-8 godina. Naravno, da sam i prilikom razvoda braka razgovarala prvo sa klincom - da vidim kako će ga se to dojmiti. Nije ga baš "dotaklo". Međutim, u međuvremenu sam on BM doživjela svašta i ideja oko zabrane pristupa došla je kao normalni slijed okolnosti. Ali, uvijedla sam , kada sam zahtjev imala već pred sobom, da će ovog puta klinac imati poslijedice. Ja ću ispasti baba-roga koja ne dopušta njemu da vidi oca, njegovu priležnicu itd..itd.... Tada sam popustila - sve zbog klinca. Zbog njegovog smirenog načina života i želje da mu tako ostane i u budućnosti. I, vjerojatno sam tu pogriješila.... Bitnije mi je bilo da se klinac ne osijeti "drugačijim". u školi, među prijateljima.... Da zadrži savršene ocijene u školi, da ima i engleski u Engleskoj, da ima ljetovanje negdje u Europi (iako danas baš dobro i nekotira taj pojam), da ide na skijanje, da ima sve što želi.... I - usprkos cijene koju plaćam da mu to omogućim - dan - danas - ja sam ipak ostala ona koju netko tlači... To što sam prodala sve što imam da bi dijetetu omogućila lijepo dijetinjstvo, opet ne valja. Moj BM me tretira kao "drolju s ulice", koja mora biti sretna jer ga je upoznala. Klinac mu je samo sredstvo da mi se osveti osobno. A, kada si podvučem crtu, nakon svega, tog istog BM ja sam hranila 7 godina.. Vodila sam ga na Tenerife, u London, na skijanja i sve što ide uz to.... Rodbinu sam mu vodila na more, samo da čovjek bude sretan.... Eto Vam sreće...Dan - danas me tlači i na dnevnoj bazi rastura....I - da budem totalno iskrena. .. Kada bi mi netko dao papir i bojice, ja ga ne bih znala nacrtati.... Jednostavno mi je blokirao sjećanja.... Čak i na neke dobre stvari koje su se vjerojatno izdogađale....
-
-
Kad sve ovo čitam, pomislim si "Bože mili, koliko ima ovakvih idiota! "
Draga moja abosilj, mogu ti samo reći, drži se i ne predaj, nisi jedina u takvoj sitauciji, a kako sam i sama prošla svega i svačega, i neka me popljuju svi, misli na sebe, jer koliko god mi činili dobro svojoj djeci, želeći im najbolje, oni to često puta ne vide i ne žele vidjeti. Važno da u tom svem sranju oni super plivaju i iz svega izvlače samo ono što može njima koristiti. Netko će reći "ko vam kriv kako ste ih odgojili" ali tko bi im išta zamjerio? Mojih dvoje djece je već punoljetno, jedno je 11 godina i radi iste one stvari koje su mu radile i sestre. Jer on ne može shvatiti da mu mama želi dobro kad ga "tjera" da uči i izvršava obaveze. Kod tate toga ničeg nema, i naravno da je tata bolji. A koga briga kakve će to posljedice ostaviti na njega? Osim mamu.
I znam što to znači biti na rubu živaca ali opet se nadaš da će sutra biti bolji dan.
Ja mogu samo reći, da BM punih 5 godina nije platio niti kune, tek povremeno sinu kupi poneke tenisice ili nešto slično, ali svejedno sud to tetira kao brigu, i kako mi je jedna sutkinja rekla "i 10 kuna je briga za djete". Sad primam od centra privremeno uzdržavanje, postupak je na sudu, gdje su me ispitivali da li BM kupuje nam hranu na što sam ja ostala u šoku. Čovjek koji je nebrojeno puta zvao policiju i prijavljivao me za kojekakve gluposti da mi kupuje hranu?! To normalan može povjerovati u to?? Ako nam već hoće ta naš prebogata država plaćati za takve idiote koji imaju bjesne aute, gomile stanova i kuća, razne firme a ne mogu platiti alimentaciju SVOJOJ djeci, neka onda plaćaju.
