Ne znam...Moje cure treniraju tenis.Starija ide na turnire i zna biti svega.Užasnih svađa (između djece,roditelja...),plača (od suza koje polako curkaju niz obraze,pa do jaukanja i urlikanja na terenu)...I moja je cura znala cmizdriti kad gubi,o i te kako.Polako to prerasta,a mi puno razgovaramo sa njom.Problem je što u toj kategoriji djeca nemaju sudija,nigdje i nikad.Sudija izlazi samo kad dođe do nesuglasica i rješava problem na licu mjesta.Nije problem kad se igra vani,pa se vide tragovi.Problem je kad se igra u dvorani,pa nema tragova.Onda se znaju umješati roditelji i tako...
Hoću da kažem,bilo koji sport može biti i lijepo i ružno iskustvo.





Odgovori s citatom