Mislim da se kod nas u RG ne događa maltretiranje djeteta da odradi neki element. Svaka curica je tamo jer joj se sviđa RG, jer obožava izazove, jer voli trenirati i boriti se da odradi neku atraktivnu težinu i sl. , ok..nekad neku više nekad neku manje...ali velika je ljubav i strast prema tom sportu. Znači nije to sad da treneri tjeraju curice, a da one nemaju izbora. Ma nee, treniraju one jer to žele i vole. .i nemaju one problem s autoritetom i driljanjem trenera i sl... ritmičarka se neće žaliti da je morala nešto..one vole raditi nešto s ciljem..jer to je i poanta tog sporta i nj ljubavi prema istom... i tu nastaje lom, njuhov trud i želja i loša klima..klima je ta koja ne valja, pedagoški, psihički stav ne valja... itd.. Ne govorim sad za isključivo svoje dijete pa da sam subjektivna...to stvarno tako je..
Previše gorčine je tu za tako male curice...teško je to objasniti bez konkretnih primjera i nekome tko nije u tome.
Npr..gledamo u osmjehe ..divne fotke..a u pozadini toga mnogo puta je toliko izdogađanog, rečenog da osjetiš gorčinu.
Znači..cure bi trenirale i pet sati dnevno nije im problem..vole i žele..i ima tu naravno i mnogo lijepih trenutaka..daleko od toga..ima i trenera koji možda ne rade na taj nacin,.
Generalno bi rekla da je 60 posto pozitive i 40 posto te gorčine u tom sportu. Mi ko roditelji stvaarno nismo bitni..govorim iskljucivo o natjecateljicama. Znaci iskljucivo psiha i emocija.. je ta koja se lomi po mom mišljenju..nepotrebno. Ne na taj način..ne na emociju udarati..to previše boli.