roditelji u akciji

[mujica]

RODA = roditelji u akciji

Pa me zanima što mislite o ovim svjedočanstvima (nečije djece) kojih je internet pun zadnjih dana.....

Bližio se kraj prvog poluvremena. Prijatelj i ja pripremali smo se otići na WC. Jedan je navijač nekoliko redova ispod mog mjesta na istočnoj tribini upalio baklju. Rekoh: ajde, neka čovjek uživa...
Prošla je možda minuta, jedva smo se uspjeli do kraja spustiti stepeništem koje od izlaza s istočne tribine vodi prema njenom podnožju gdje se nalazi WC...

...a dotični gospodin ponovo je bio u našem vidnom polju! Dva su ga policajca držala za ovratnik i vukla po betonskom podu prostora ispod tribine! Bacili su ga uza zid, dečko je glavom udario u nj, a onda je za nagradu što se pritom drznuo još ostati pri svijesti, dobio 10-12 nagradnih udaraca pendrekom. Zabava je, međutim, tek počinjala!

U tom trenutku, pristiglo je još nekoliko specijalnih policajaca koji su nogama životinjski u glavu stali udarati nesretnika. Što je učinio da je tako razbjesnio policiju? Upalio je baklju! Nismo mogli vjerovati što gledamo, neljudsko iživljavanje, međutim, vidjelo je još nekoliko desetaka navijača s istočne tribine. Ubrzo se pronio glas i među onima koji su ostali na samoj tribini i nastao je kaos!

Ljudi su pohitali spasiti život mladića u nemilosti policijskih palica i čizama, ali kordon specijalaca nije im to dao za pravo.

Na kraju utakmice dogovor je bio da svi zajedno krenemo kroz rotor prema izlazu. Tako je i bilo. U jednom trenutku vidjela sam kako se minimalno četrdesetak policajaca zatrčalo prema nama, s pendrekom u položaju za udaranje.

Svi smo počeli trčati, tražiti izlaz da pobjegnemo od policijskog nasilja, ali ja sam bila u grupi koja to nije uspjela. Stisnuli su nas uza zid i staklo na rotoru, toliko su nas tiskali, a istovremeno i udarali, da sam ostala bez zraka. Čuli su se jauci djece, curica, dječaka pa i mene. Čekala sam trenutak kada ću se onesvijestiti jer sam hvatala zadnje atome zraka. U tom trenutku puca staklo, svi padamo. Jedina pozitivna stvar u tome je što sam barem došla do zraka.

Ali njima to nije bilo dovoljno! Svi oni koji su pali kroz to staklo, ostali bez obuće, e oni su još dobili čašćenje s pendrekom, toliko žalosno i jadno, suze su mi počele teći, ali od jada i bespomoći, a ne od bolova!

Počela sam trčati prema dolje, a kad tamo se skuplja policija i samo udara pendrekom kako smo izlazili iz rotora. Nisu gledali koga udaraju, niti kako jako, samo su nas mlatili kao stoku! Došla sam do izlaza, vidjela sam da je nekolicina njih krenula prema meni, počela sam vrištati i trčati samo da me ne udare, ali nažalost našli su oni druge žrtve. U trku sam prelazila cestu, kad čujem iza sebe:

Zatrčala sam se u "Jurju", po putu ljudi na podu, isprebijani, krvavi u plaču i strahu... ušla sam unutra, stala kraj šanka, kad evo njih i u Jurji. Ulazi policajac urlajući sa šakama u zraku, pazite ovo, njegov kolega je stajao iza njega i smirivao ga, nemoj nemoj, u njegovim očima sam vidjela taj bijes i mržnju...

Digla sam ruke u zrak i govorila:

"Molim vas nemojte!", a on je urlao iz petinih žila i sve nas izbacio van. Ovo je ništa što sam sve doživjela i osjetila tu subotu. Jad i nemoć ljudi u odnosu na brutalnu policiju!"

"Da budem iskren, nisam točno vidio kako se on sukobio s policijom, vidio sam ga samo kako pada kada ga je netko od policajaca udario. Nastao je košmar, a on je nepomično ležao u nesvjestici na tramvajskoj pruzi", objašnjava i dodaje:

"Ali, iako je već bio u nesvijesti, policajci su ga udarali pendrecima. Vidio sam nekoliko njih kako se vraćaju da bi ga dodatno iscipelarili. Lupali su ga nemilosrdno, a nas nekoliko mu je pohitalo u pomoć. No, policija je krenula i na nas uz povike: ****** vam materina."