ako sam ovo ubacila na krvi podforum molim vas da prebacite ali nekako mi je bilo najblizhe temi da ovo napishem ovdje.
naime prije nekoliko mjeseci zavrshila sam na hitnoj u dubrovniku (zhivjeli smo tamo neko vrijeme pa nisam prebacivala karton). Nakon pregleda i dijagnoze doktor, inache mladji (cca 30 - 35 godina) i zapravo simpatichan tokom razgovora i pregleda, htio mi je prepisat lijek na shto sam ga ja upozorila da dojim. pitao me "koliko je beba stara" a kad sam ja rekla 13 mjeseci iskopao je polu-zgrožhenu facu i rekao "shta ne mislite da je vrijeme da zavrnete pipu?!" Taman kad sam ga htijela pitat dal je to njegovo struchno mishljenje ubacila se sestra i praktichki ga napala da sta mu je i da kako ne zna da je bolje shto dulje i tako to pa se meni malo ugasila para koja mi je krenula na ushi - zapravo ga je dobro oprala pa mi je bash bilo drago![]()
i eto tako desilo se da sam prije dva tjedna zavrshila u drashkovichevoj zbog pada i nude oni meni da mi daju neshto protiv bolova i ja odbijem pa objasnim da ne bi a i da dojim i pita me doktor (cca 40 godina) da koliko je djete staro i kazhem ja 16 mjeseci a on zastane pogleda me i kazhe "a vi josh dojite???" sa prijekorom u glasu.
pishem ovo jer mislim daje ako nishta drugo krajnje neumjesno komentirat tako neshto na takav nachin (pogotovo u prvom sluchaju) a i zbog toga jer ako te stavove iznashaju neupuchenim majkama iz njih se definitivno mozhe zakljuchit da "doktori misle da je to krivo". takodjer me izbaci iz takta takav stav jer sam proshla relaktaciju i namuchila se da bi dojila a sve zbog nestruchnosti, neupuchenosti i loshih savjeta pediajtrice i patronazhne sestre. i smeta me kad me neko tako kritizira i na tako bezobrazan nachin - zar nema za njih nekakv kodeks tipa shta se smije (i na kakav nachin) a shta ne rech pacijentu - pogotovo zbog toga shto dojenje nije bilo predmet mog dolaska.


Odgovori s citatom
ili
i sa prizvukom gađenja u glasu ona me pita ''Pa zar ona još sisa?'' (mačka je inače tada imala 12m i 1ned). Ja joj mrtva hladna odgovorim ''Da.'', a ona ne odustaje, pita ''Pa, dokle mislite vi TO?''. U tom trenutku, sa detetom koje mi se gušilo u naručju, stvarno nisam imala ni volje ni snage da joj objašnjavam šta na tu temu kaže WHO i UNICEF. Samo sam joj odgovorila ''Nemamo neki fiksiran termin.'', a u sebi se mislim, nisam poludela da odvikavam dete dok je bolesno. Pa, kome bi normalnom to uopšte palo na pamet? Inače u čekaonici je bio i dečko, čini mi se otprilike uzrast kao i moja D, koji je pio neki čaj na cuclu. Treba li da kažem da joj je to bilo potpuno ok i uopšte cuclu nije komentarisala? (ne želim da kažem da nije uredu da dete te starosti pije na cuclu, nego mi je neshvatljiva njena reakcija na dojenje)
, a sikićemo i dalje! 
