Ne znam što je veća tragedija, dobiti malo ili ništa stanica za oplodnju ili dobiti ih puno pa gledati kako se bacaju (zamrzavaju).
Ja svaki put pomislim na to koliko se ženi skratila fertilna dob i približila menopauza i je li neka od tih stanica mogla biti dobitna.

I zaista nitko drugi neće plakati nad našim bačenim stanicama, nad izgubljenim trojkama i rizičnim trudnoćama. Nitko osim nas. A ako mi nećemo predstavljati sebe na Plitvicama, znači da se ne volimo dovoljno i da nas nije briga što nam loš i diskriminatorni zakon "siluje" tijelo i dušu.