nemrem vjerovat al malo me iznerviralo ovo. al jos malo da crtam, mislim da ni sestra - vjestica ne ocekuje nista ni od koga nego u najgorem slucaju gleda na sat kad ce ic doma, a ne da trazi novcanike i zica kave.
 |
|||
|
|
|||
nemrem vjerovat al malo me iznerviralo ovo. al jos malo da crtam, mislim da ni sestra - vjestica ne ocekuje nista ni od koga nego u najgorem slucaju gleda na sat kad ce ic doma, a ne da trazi novcanike i zica kave.
joj sorryte bas sam se iznervirala. al kazes zicala novcanik i uvjerena si da je trazila lovu, aj da si u pravu to onda nije sestra pa reci koja crna plava di? nema imena. pa ja bez beda kazem da mi mala od 20 godina u Vinogradskoj izigravala seficu na odjelu i nije me htjela ni pozvat da dam bebi po noci cicu pa makar stojecki u sobi za bebe, a sr. zila bi mi ziher dala. moze se jedino ona prepoznat pa nek bude ponosna na sebe. a mene moze bilo ko ko me zna prepoznat jer nis ne skrivam cak i previse izlanem.
nije bas tema ali je blizuneki dan sam pricala sa sveki i kaze kak je dala dvjema njegovateljicama u starackom domu nesto zubarskog zlata kak bi se bolje brinule za baku.one uzele i zahvalile se.dom je inace privatni i dosta kosta.mislim da je definitivno stvar u nama, malim ljudima koji mislimo da se tako necemo osramotiti...
Ne generaliziram, samo u ovoj temi nemam nikakvih dilema. Pokušat ću pojasniti....Da je itko od srca poželio pokloniti nekome nešto (što je stvarno ok), onda ne bi imao potrebu otvoriti temu na forumu i pitati jel treba, za takve stvari ti samo srce kaže. A ako imaš potrebu pitati forumaše, onda to poprilično znači da nije od srca nego zbog toga što bi "možda trebalo" - praksa kojoj treba stati na kraj.dorotea24 prvotno napisa
Potpis pod Anchie.
I dodala bih da ako imaš potrebe pitati forumaše trebaš li dati onda vjerojatno ne trebaš. Ako se razumjemo.
Iako, nevezano uz dr - mene interesira jedna stvar. Zašto ne mogu dati novac od srca? Mislim na poklanjanje općenito, ne na dr i mito..
Meni osobno je daleko zgodnije pokloniti lovu nego razmišljati što da kupim, gdje da kupim, otići kupiti...
Netko je napisao da bi taj posao med. sestre trebale savjesno i odgovorno odrađivati i bez poklona, a zašto misliti da ga ne odrađuju tako? Moja majka je umrla 9 mjeseci nakon što joj je dijagnosticirana maligna bolest, nekoliko dana nakon postavljanja dijagnoze zalegla je krevet i doslovno nije mogla ni do WC-a, mjesec dana nakon toga oporavila se fantastično i narednih 8 mjeseci vodila koliko toliko normalan život. To vrijeme iskoristili smo s njom kako smo najbolje znali i proživjeli zajedno prekrasne trenutke. Nakon što je umrla odlučili smo njenom doktoru pokloniti sat kao simbol nečega što je nama puno značilo i njemu na taj način izraziti ogromnu zahvalnost što joj je on uz naravno veliku pomoć medicine omogućio tih devet mjeseci života. I znate što, zaista ne vidim ništa loše u tome, jer je i nama mnogo značilo da mu izrazimo zahvalnost. Dotični liječnik je zaista mnogo učinio za nas i nju, ma cijelo osoblje Jordanovca... I ne samo da su odrađivali svoj posao savjesno i odgovorno, nego su u cijeloj toj situaciji bili veliki prijatelji i ljudi... Tako da ne treba unaprijed osuđivatii poklon, jer je taj poklon često namijenjen ČOVJEKU, a ne zaposleniku neke (bilo koje) ustanove.
Ma jedno je iskren poklon od srca osobi za koju misliš da ga je zaslužila, prema kome osjećaš zahvalnost,... meni je to ok.
Ali osoba koja je otvorila temu piše o sestrama koje se ponašaju kao monstrumi bez imalo ljudskosti i samo čekaju novac od rodilja. Ja mislim da to nije istina i protivim se iznošenju takvih rekla kazala informacija.
Ma ni ja ne vjerujem da je to istina, daleko od toga da u svakom žitu ima kukolja, ali ne vjerujem da je to praksa bilo gdje.
Nikakve novce nisam davala nikome u bolnici, ni sestrama,no doktorima.Žalosno je što danas moraš potkupljivat sestru/doktora da bi dobio neku lijepu riječ,podršku ili ljubaznost.Fuj,gadi mi se naše zdravstvo.Čast izuzecima,ima sestri koje vole svoj posao i trude se oko pacijenata. Kad sam rodila, muž je doktoru koji me porodio donio kavu i bombonjeru,čisto da mu se zahvali, mada po meni nije zaslužio niš jer nije uopće bio ljubazan (sve dok nije tu vrećicu primio u ruke,uffff). Da sam ja znala da moj muž sprema tu vrećicu, rekla bih mu nek ju slobodno ostavi doma,no međutim ja sam bila još u rađaoni na šivanju kad je on došao.
Moja sestra je rođena prije 15 godina u jednoj bolnici u Austriji i mama je po izlasku iz bolnice, u skladu s našim hrvatskim običajima, pripremila za sestre neku bonbonijeru. One su joj se lijepo zahvalile i odbile poklon uz riječi da je njima strogo zabranjeno uzimati bilo kakve poklone od pacijenata. Dakle, nema tamo ni kave ni čokolade, a novac da ni ne spominjem.
Ljudi su posebno slabi na zdravlje, a i balkanski mentalitet tesko izlazi iz nas..
A moja dobra prijateljica da tamo najnormalnije prime tako neki mali znak pažnje. Braća joj žive i rade u Austriji. Ma tko će ga znati. I rtg je dobro napisala da su ljudi posebno slabi na zdravlje, pa možda pojedinci to bezobrazno iskorištavaju, a to je jaaako tužno i nisko.
Ja sam sestri na izlazu iz rodilišta zahvalila, rekla da mi je bilo drago što sam rodila baš tu i objasnila zašto. Pitala sam o dužini bolničkih šihti, iskreno rekla da mislim da je to težak posao i da se divim što ga obavlja dobre volje i tako savjesno.
Pokloni mi nisu bili ni na kraj pameti, ni MM-u koji je u panici čekao pred vratima odjela, ni mojoj mami koja je te sat vremena ranije doputovala u Zg.
Tko god da se drži tih običaja-nema se pravo buniti na bahatost i nekulturu osoblja..tražili ste-gledajte!
Slažem se potpuno.
linolina, ne mislim sad na ovu priču o sestri koja dobiva novce (u to ionako ne vjerujem), ali kada netko za tebe učini nešto posebno lijepo, znači nešto što njegova profesija nužno ne podrazumijeva i timu pokloniš neki mali znak pažnje ovisno o mogućnostima, tada to nema veze s bahatošću i nekulturom, upravo suprotno...
koliko je meni poznato, iz razgovora s meni bliskom osobom, sestre se svaki dan izmjenjuju na otpustu djece i dobivaju/dobivale su izmedju ostalog i novce. ja sam 3 puta rodila i niti jednom nisam dala nista sestri na otpustu jer mi je to neprihvatljivo, a doticne sestre nicim nisu pokazale da nesto ocekuju i sve je bilo OK.
a meni se gade ovakva razmisljanja, trudim se uvijek da nekog ne uvrijedim, al ovo je previse i zbilja bezobrazno. nema sanse da se osmijeh kupi ni bilo sto od navedenog, a ak i dobijemo cokoladu to je onda zbog toga sto je ovo tvoje gore navedeno bilo poklonjeno prije darova. digo mi se zivac stvarno. kad ova razmisljanja citam mislim da ce mi se dic zeludac kad se vratim na posao i nesto dobijemo, jer ko zna mozda ima jos bisera koji misle da se osmjesi mogu kupit - ne draga ne mogu pa ni za ogromnu lovu. ne necu se ispricavat, idem protiv sebe, al bez teksta sam ostala.
Pa dobro, gdje vi idete doktoru, odnosno koje ustanove polazite? Ne mogu tvrditi da nisam nikada naletila na nekog nervoznog, možda čak i ušla u sukob s nekim od medicinskog osoblja, ali to mi ne daje za pravo da generaliziram kako nam je zdrastvo u smislu ljudi koji ga čine koma. Dapače, mislim da ima mnogo predanih ljudi koji vrhunski rade svoj posao.
I još samo da dodam kako sam sigurna da njihova predanost ovisi o količini ili veličini poklona.
hahah. bas, nema veze ak je covjek zbilja lose, nismo nis dobile i ko ga briga za njega, posvetit cemo cijelu paznju gospođi koja ce jos malo doma jer cemo danas dobit sigurno nekakve kolace, a mozda i 100 eura
Joj, ovo je fakat smiješno ispalo - NE OVISI O POKLONIMA!!! To sam mislila. Sorry!
uzas, ja ne vjerujem. UZAS.
hej, pa skuzila sam ja tebe, zato sam i napisala ovo moje, kuzis?
Pokloni nemaju veze s podmićivanjem ili obvezom - drugi porod sam platila (PR), pa sam svejedno nosila sestrama čokoladu jer su bile predivne.
Poklanjam iz zahvalnosti, ne zato što moram. Ne radim to iz običaja niti zato da nabijem "krivnju" onima koji ne donesu čokoladu - naprosto mi je to sitnica kojom pokazujem zahvalnost.
X
Ja isto prvi put čujem ovo s plaćanjem. Užas!!!!
Ja nisam dala ništa kad sam izlazila, iako im je možda moja mama donijela kavu, ona obično svima nosi, baš ću je morati pitati.
Ja sam,odnosno moj mm na izlasku donijeli samo košaru s voćem i slatkišima što je meni sasvim u redu jer sam osoblju željela pokazati da sam im zahvalna na pažnji i razumijevanju prema meni i mojem djetetu tijekom 7 dana koje smo provele u rodilištu.
A kako sam i sama sestra znam da NIKAD,ALI BAŠ NIKAD ne bih uzela novce od nekoga.Poklone ne tražim i ne žicam ali ukoliko mi netko nešto donese od srca rado ih prihvatim,ne smatram da me tim znakom zahvalnosti netko želio potkupiti,mada se sada pitam nije li tako kad vidim kako neki ljudi ovdje razmišljaju.Ako ne dajete nekome nešto od srca radije nemojte niti dati pa kasnije pričati okolo,sigurna sam da vas niti jedna sestra nije tražila da joj nešto donesete
bodo - slažem se. Mito se daje unaprijed da bi se nešto dobilo (bolje, brže, više, bilo kako...). Ako po završetku bilo koje usluge/ posla daješ osobi koja je to nešto napravila poklon pa čak i novac - onda je to oblik zahvalnosti i mora biti od strane davatelja od srca, a od strane primatelja bilo bi lijepo da to nije zahtijevao ili čak očekivao (dakle isto da pokaže zahvalnost za taj dar - ne MITO). Obično se i ne zahvaljuje onima koji očekuju poklon/novac jer takvi obično i ne zaslužuju zahvalnost i to se vidi/osjeti....
Ja volim darivati - pogotovo one koji to ne očekuju i često naletim na takve u životu. Naletim i na neljubazne, ti dobe jedno "Doviđenja" i hladno "Hvala"!
Ne vidim ništa loše u zahvalnosti i poklanjanju po završetku usluge - to nije mito.
Nikad me nitko nije ništa tražio da donesem što se tiče doktora/ sestara a ni drugih zanimanja.
Moj muž je išao prije par godina na jako zahtjevnu operaciju koja se izvodi jako rijetko i izvodi je kirurg do kojeg je teško doći na red. Na kraju je mm došao čak i brzo na red (bez ikakve veze) i čak su mu govorili da bi trebalo nešto platiti. On se nije obazirao, imao je mišljenje da je to upravo MITO i zašto bi plaćao ako ta operacija možda i ne uspije??? Na kraju je operacija bila uspješna, on se odlično osjećao - i na kraju zahvalio kirurgu. To nije mito i ništa nije promijenilo između kirurga i mm. Sve bi bilo isto i da mu je samo rekao "Hvala" ili ništa.... mogo je i ništa reći jer mu je posao da operira jel?! Al eto - neki iskažu zahvalnost neki ne - kako ko može i želi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom