Pozdrav, nova sam na forumu.
Curicu sam rodila carskim 17.12. u 39. tjednu, rođena je s 2.800 gr. Izgubila je 180 gr, a iz rodilišta smo izašli s 2.700. Od početka isključivo dojim, uz iznimku par bočica koje je dobila u rodilištu jer je odbijala dojku zbog krvi iz ragada. Na lijevu dojku normalno dojim a desnu sam morala prvo izvlačiti izdajalicom jer je bradavica ostala uvučena nakon operacije fibroadenoma, ali nakon 10-ak dana ju je cura počela sama uspješno izvlačiti.
Nakon prvih par dana kreću "problemi": bradavice me užasno bole, bez obzira na njen položaj, a bole i žare i sat-dva nakon podoja. Beba nema naznake soora. Koristim Rojazol i bol nestaje nakon 3 tjedna, dal zbog gela ili sama od sebe, ne znam. U međuvremenu sam dojila dok sam mogla izdržat, a ostatak izdajala. Izdojeno je dobivala na bočicu, do pred 4 dana, od tada forsiram samo cicu.
Dobitak na težini je:
-prvi pregled 22.1. imala je 3.700 gr, dakle dobitak od 1 kg od porođajne,
-drugi pregled 5.3. imala je 5.000 gr.
S mjesec dana počela je spavati cijelu noć, od cca 10-11 do 6-7, a zadnjih tjedan dana mi se malo ranije budi, oko 4, i odmah joj nudim cicu.
Problem je slijedeći: ona cicu prihvaća uglavnom kad ju stavim dok se razbuđuje. Jutros oko 6 je najnormalnije jela. Već nakon 2-3 sata smijanja i brbljanja krene nervoza i plač, a cicu neće, grči se čim joj glavu približim bradavici, eventualno uhvati jednom-dvaput i krene histerija. Nije ljutnja, više kao grčenje, ali u principu kad god skuži da ide na cicu. Izdojeno iz bočice prihvaća. Dal to ima veze s cicom ili joj je jednostavno lakše na bočici, ne znam.
U ovih par dana što forsiram samo cicu, čini mi se nervoznija, i odlučila sam zvati patronažnu da ju izvaže. Vaga kaže 5.280 gr, dakle dobitak od 280 gr u 20 dana. "Neeeemaš mlijeka, daj ti njoj lijepo odmah bočicu, imaš uska prsa pa nećeš moći dugo dojiti., to se ona ljuti jer nemaš dovoljno mlijeka ili je preslabo..." i još par takvih odličnih savjeta dobivam od patronažne, i pitam se kako netko s takvim stavom i neznanjem može uopće primati plaću i dijeliti savjete. Užas, pokajala sam se što sam ju uopće zvala.
Što sad da radim? Ako forsiram cicu, dio dana ju odbija, rasplače se, unervozi i ništa s tim ne napravim. Vjerojatno je zbog toga i ovaj mali dobitak na težini.
Ako nastavim s izdajanjem, neću još dugo s ovim pranjem i steriliziranjem izdajalice, a i ne uspjevam više toliko puno ni izdojiti, nervozna sam i umorna, jer nakon njenog prvog hranjenja ne uspjevam više zaspati...
Je li to uopće toliko mali dobitak na težini da je ona, s oproštenjem, glupača, morala predložiti ad već za slijedeći obrok? Znam za skokove u razvoju, ali me brine ovo odbijanje cice. Da je problem u cici, da ju boli il ne znam što, nebi dio dana normalno jela.
Ne znam ni sama, već sam naporna sama sebi, i razmišljam kako je super onima koje bez grižnje savjesti daju ad i spase živce.
Bitno mi je samo da je mala zdrava i da dobro napreduje i prihvaćam svaki prijedlog jer sam već napol luda![]()