Podižem malo temu jer mi se čini dosta korisna za buduće mame koje planiraju dojiti.
Od rođenja Pike želim podijeliti svoje iskustvo, jer, iako sam to jednom već prošla, navlačenje mlijeka druge bebe me nemalo iznenadilo.

Dakle, sa prvim sam rodila, dobila bebu na kontakt koža na kožu, pokušala ga nagovoriti na cicanje, međutim on je spavao i spavao, totalno izmučen 30-satnim trudovima i porodom. Drugi je odmah voljno cicao kolostrum.
Prvi su dan obojica manje-više prespavali, a onda je drugu noć nastupila GLAD!
Pišem štampanim slovima jer je to bila the glad.
Znači samo cicanje i izmjenjivanje cica sa prvim 6-7 sati, a sa drugim totalno ludih 12 sati!
Čim nisu na cici, plač koji probija uši i para srce.
Kad jedna cica postane neposlušna i ne pušta toliko željeni nektar, opet plač do promjene.

Ja sam oba puta zauzela maksimalno udoban položaj na krevetu i smjenjivala cice satima, dok nisu postali zadovoljni.
Ne znam kako je u drugim rodilištima, ovo je malo i oba je puta u sobi do nas bila po jedna mama/beba dan starija i urlanje mog djeteta nije dolazilo u obzir.
Sa Pikom sam počela nacicavanje (navlačenje mlijeka) u 18 h, a zaspao je malo prije 6 ujutro.
Na sreću, noćna je bila divna mlada sestra koja mi je rekla da je i ona rodila bebu od preko 4 kile i da je prošla isto maratonsko cicanje i da su velike bebe gladnije.
Puno mi je značila njena toplina i diskretno obilaženje u tim dugim satima.
Oko 5 ujutro nisam više mogla držati oči otvorene unatoč sjedećem položaju, upaljenim svim svjetlima i upaljenom radiju.
Otišla sam po sestru da mu da malo glukoze (rodilište prijatelj djece gdje ne daju AD osim u slučaju prijeke potrebe), jer ja više ne mogu.
Ušpricala mu je par kapi na što je on gromoglasno podrignuo, ispljunuo glukozu, umirio se i zaspao.

Sljedeći dan je mlijeka bivalo sve više i više, meni su bradavice bridile od tolike upotrebe ali, zahvaljujući čudesnom kompresama koje sam stalno na njih stavljala, bez ijedne ranice i bolova pri dojenju.

Ostatak vremena u rodilištu, beban/i su cickali i spavali, prvi bilo gdje, a drugi noću isključivo kraj mene sa bradavicom blizu nosa. Sestra je pokušala prebaciti ga u krevetić nekoliko puta, ali nije bilo šanse da tamo spava.

I onda smo došli kući