HELP

[Macak2]

Nakon puno priče, puno muke i puno razmišljanja podigla sam slušalicu i naručila se kod doktora opće medicine. Idem u ovaj četvrtak i ne znam kako joj sve ispričati! Zašto? Možda zato da me ne proglasi ludom. Mene muče napadi panike. Bez razloga, u banalnim situacijama: kod kozmetičara-onesvjestit ću se; u prometnoj gužvi-hitno moram na wc, a nemam gdje-panika; ptičija gripa-što ako se razbolimo? Što ako...
Kad smo s Anom bili na pregledu kukova sjedila sam u bolničkom wc-u i mislila da ću umrijeti. A imam potpuno zdravo dijete i uzv je bio obična kontrola. I ima toga u nedogled. Za par mjeseci se vraćam na posao zbog kojeg moram putovati, pa me je i toga strah, mislim vlaka jer mi je u njemu znalo pozlit. Zbog svega toga sam odlučila ispričati to doktorici. U obitelji imamo dugu povijest problema sa štitnjačom, pa me mama uvjerava da je to od toga. Uz stah sam prmršava: 169cm i 54kg i naveče kad legnem zna mi jako lupati srce, pa bi i to provjerila. Ali ti strahovi, to mi počinje ometati normalan život, nikad ne znaš kad će te pogoditi. A neugodno mi je o tome pričati jer živim u malom mjestu, pa imam osječaj da ako odem psihologu ili psihijatru da će svi znati i misliti da sam luda! Ima li još tko ovakve probleme? Recite mi da nisam luda!!!!

[Ancica]

Naravno da nisi luda ali je i super da si se odlucila konzultirati s tvojom lijecnicom jer takvi strahovi i napadi panike nisu zdravi.

Saljem vibre da zajedno sto prije nadete rjesenje.

[apricot]

Joj, moja draga...
Naravno da nisi luda!
Bilo je ovdje puno topica gdje su cure pisale koliko su im pomogli razgovori sa psiholozima i psihijatrima...
Samo ti lijepo traži uputnicu i pokušaj riješiti taj problem - i oni su doktori kao i svi drugi.
Neki liječe pluća, neki dušu

[ninet]

Luda? Takvi napadi su, izgleda, sve ucestalija pojava, samo sto ljudi malo hoce o tome da pricaju. U najgorem slucaju ces dobiti neke "bobe" da uzimas po potrebi i to je to. Ja bih se uvijek opredijelila za paniku koja dolazi iz "glave", a ne od stitnjace. A svakako provjeri tu stitnjacu.
Ne brini se i sretno!

[Macak2]

Hvala cure! I MM kaže da ih puno šuti o tome, ali kad si sam u pitanju nije lako. Pogotovo sad kad imam to malo blago!

[Zrina]

Stvarno nema potrebe to držati u sebi jer se bojiš da će te netko proglasiti ludom. I ja sam prošla jednu tešku fazu depresije koja je kulminirala kod posjeta docu zbog skroz neke desete stvari i nakon razgovora i terapije sam skužila da sam bila luda jer nisam prije reagirala nego što sam mjesecima mučila sebe i sve oko sebe sa svojim stanjem koje se riješilo bez problema.
Najteže se odlučit:evo danas idem i gotovo!

[anki]

joj, znam kak ti je....i ja sam to prošla...to je prestrašan osjećaj!!!!
meni se to prvi put desilo bez ikakavog upozorenja, na nekom predavanju...počela sam se preznojavati i mislila sam da ću se srušiti u nesvjest;
nakon toga me je pocela hvatati panika kad god bi trebala negdje ići jer me bilo strah da ću se srušiti u nesvjest, pa me bilo strah ostajati samu doma...i tako sam se zakopavala sve dublje i dublje u paniku. moji su me doma svi ismijavali i proglasili ludom. kulminacija je bila kad sam si sama pozvala hitnu jer mi je lupalo srce! čak sam si napisala brojeve telefona od svojih doma i taj papirić nosila u džepu, tak da ak me netko nađe na podu, da zna koga zvati!
na kraju sam išla na pregled i nisu mi našli ništa....bila sam i na razgovoru kod psihijatra, i on m je rekao da je to sve od stresa i dao mi normabele....nek si popijem prije spavanja....taj razgovor je bio zapravo jedno jako loše iskustvo jer me je psihić više od pola razgovora ispitivao o mom imovinskom stanju i da li si ja mogu priuštiti seanse kod njega ...na kraju je konstatirao da bi mogla dolaziti 2xtjedno, jedna seansa od 45min -200kn....
onda sam poludila i odlučila se sama boriti protiv toga...za sad mi ide relativno ok...normabel ne pijem, ali ih uvijek nosim sa sobom u torbi, za "zlu ne trebalo"....paničarim i dalje, ali ne tako intenzivno...

šta sam zapravo htjela reći; nikada nisam mislila da mi se tako nešto može desiti, a eto, je...došlo je bez ikakvih uporenja, nisam bila niti pod nekakvim ljekovima, posebnim stresom, ne pijem, ne pušim, ne drogiram se.... dakle može se dogoditi svakome i u svakom trenutku. iako zvuči glupo i bezazleno, zapravo je strašan osjećaj jer si ne možeš nikako pomoći. grozno je kad znaš da nešto tako destruktivno dolazi iz tvoje psihe, a ti si totalno bespomoćan...zapravo je najgori osjećaj to što sam ja svjesna toga da više nikada neću imati onaj bezbrižni život koji sam imala prije...koliko god ću ja biti ok, ipak ću znati da je to tu negdje i da se svaki čas može vratiti...
odi kod doktora, nije to nikakva sramota. pregledaj si i štitnjaču jer sam i ja čula da to ima neke veze...moja preporuka ti je da se ne puniš s ljekovima koje će ti sigurno dati, nego da probaš to nekako sam sa sobm riješiti. sretno!

[ninet]

Anki :D ....super si to opisala. Kad dodjes u fazu da se sam sebi mozes ironicno nasmijati, napola si izlijecen.

[snorki]

Imala sam to iskustvo kada nisam znala kud bih sa svojim zivotom.
Sa 24 godine sam se nalazila na prekretnici zivota.
Bila sam pred kraj faksa sa nekoliko nepolozenih ispita, posao u koji se jos nisam bila potpuno ustelila, bez momka, ali srecom sa nekoliko dobrih prijatelja.
Na kraju me je najbolja prijateljica nagovorila da odemo na more. Mene je isto tako uhvatila panika, sta ako se ti svi simptomi dese dole?
I desilo se dok smo setale navecer rivom, probijajuci se kroz gomilu ljudi.
Pocela sam gubit zrak, a kada sam pomislila da se mogu onesvijestit, skoro da mi se bas to i desilo.
Srecom pa je moja najbolja prijateljica bila sa mnom, te smo sjele na nekakve stepenice, a ona me tjerala da duboko disem.
Ko na porodu
I sad shvacam da me je gusilo to sto su svi oko mene ocekivali "ono nesto", a ja bila pod strasnim pritiskom.

Kad smo vec poceli sa ovom temom, da vas pitam je li se ikada kome od vas forumasica desilo u vrijeme puberteta, dok spavate bude lose. Probudi vas osjecaj, kao da morate nesto uradit, a ne mozete...
ja sam to objasnjavala kao da moram pojesti cijelu zavjesu, a nisam to u stanju. Znam da su me svi u cudu gledali, a tada sam dobila i nadimak Jeremija.

[anki]

Anki :D ....super si to opisala. Kad dodjes u fazu da se sam sebi mozes ironicno nasmijati, napola si izlijecen.

o, ak je to tak onda sam ja na konju.... 8)

[Macak2]

Evo bila sam kod Dr-a. Napravila nalaze i štitna mi radi pretjerano. Sad trebam početi piti lijekove, prestati dojiti , pa više puta vaditi krv, provjeriti hormone... Izgleda da bi ti strahovi mogli biti od štitne. Kad bi bar... Za to ima lijeka. Anki, to je to. Čini se da je tebi još gore. Ja bih rekla da je to strah od straha. A tog bih psihologa... Neću sad. Umjesto da pomognu, oni još odmognu. Ita Hipokritova zakletva danas malo vrijedi!

[anki]

ma bit će sve ok!niš se ti ne brini, kad se štitnjača sredi, bit ćeš ko nova