Hm..ispričavam se ako je tema bila, vjerojatno jest,ali nisam uspjela naći..
Dakle, moj 4,5-godišnjak više manje stalno priča...i dok je sam, u igri, kad gleda crtiće...prije spavanja u mraku sobe..Dovoljno mi je osluškivati iza njegovih vrata i čujem sve što se događalo taj dan.
Često je to "dijalog" dviju osoba:njega i još nekog...prijatelja, mene, tete u vtriću..razne osobe, dakle, nema "izmišljenog prijatelja".
Koga kod pitam,vele da njihovi klinci to ne rade. Pitala sam vrtićku psihologicu, kaže da se na taj način rješava napetosti i da je to bezazleno.
Traje od kad je progovorio...Koja su vaša iskustva? Trebam li se zabrinuti ili je to kod neke djece normalna prolazna faza?![]()