Nakon sto usvojite dijete iz drugog dijela svijeta

[Mikica]

Pozdrav drage moje! Neki vec znaju da smo muz i ja odlucili posvojiti dijete iz Kambodze ( tu zivimo) .
Posto imam vremena na pretek da razmisljam o svemu i svacemu,meni se od prvog momenta po glavi,posebno, mota jedna mala briga.
Htjela bi pitati sve vas,a posebno one koji su uspjeli usvojiti dijete iz drugog dijela svijeta,tj drugacijeg izgleda od onog naseg,evropskog Izbjegavam izraze koji opisuju razlike po boji koze,jer smatram da smo svi vise nego jednaki i nadam se da cete razumjeti sta zelim da kazem.
Dijete koje cemo,nadam se jednog dana usvojiti, ce biti tamnoputo,crnokoso sa azijskim okicama. Moj muz i ja definitivno ne izgledamo ni slicno. Pitam ovo jer ce se jednog dana moja porodica i ja vratiti kuci,na nas lijepi Balkan,u nas mali gradic u srcu Bosne. Plasim se kako ce nasi sugradjani i generalno nasi ljudi nenavikli na takve razlike u izgledu,reagovati na nase dijete i da li bi se moglo desiti da dijete pati zbog toga sto izgleda potpuno drugacije? Nemam ni blage veze kako bi mi,kao roditelji,trebali reagovati,na kojekakva neumjesna pitanja i komentare? Sve sto znam da bi ga zivotom branila i zaratila sa pola planete ,ali ipak niko nije imun na neugodnosti. Molim vas,koji imate iskustva, da mi napisete vase misljenje,a i ostali bez obzira ,slobodno komentirajte.
Pitam ovo jer se plasim da bi ono,tako drugacije od nas i ljudi sa naseg podneblja,ko na celu nosilo natpis ''usvojen/a''.

Druga stvar koja me ''muci'' je pitanje koliko je moralno i posteno prema djetetu da ga se iscupa od njegovog naroda,tradicije,vjere i dovede (cak i kao bebu) negdje gdje bi bilo potpuno fizicki drugacije od drugih?

Nadam se da me necete pogresno shvatiti,svi mi imamo nedoumica o svakom planu,a ja ne bi htjela da ucinim takvu gresku,pa da dijete dovedem tamo gdje ce se osjecati kao da je palo s neba . Voljela bih da cujem kako su vasa djeca prihvacena u novoj sredini? Pusa svima i hvala za odg.

[valiant]

Draga Mikica, nemam iskustva još s posvajanjem (nadam se da ću uskoro imati), ali mislim da si svoj stav već dala rečenicom "Sve sto znam da bi ga zivotom branila i zaratila sa pola planete"..
pretpostavljam da svaka mama pa i mama posvojene djece reagira na isti način kada dijete ima neugodnosti, bilo to radi nošenja naočala, pretilosti, boje kože ili bilo koje druge različitosti, stoga ne sumnjam da ćeš svom djetetu biti sigurno uporište i utjeha u svakoj neprilici.
Tamnoputa djeca gdje god ih vidim ipak najčešće izazivaju oduševljenje (pitaj Kompas, sigurna sam da ona ne može proći pozitivno neprimijećena sa svojom ljepoticom) zato što su različita i ne sreću se tako često kod nas.. Uvjerena sam da ćete u momentu kada se vratite, kako ti kažeš "na naš lijepi Balkan" ipak imati uglavnom lijepa iskustva jer bez obzira što svugdje ima izuzetaka, naši su ljudi ipak topli i večina će ih srcem gledati na ono što ste učinili za to dijete..
A što se tiče izdvajanja djeteta od njegovog naroda, tradicije i vjere, uvjerena sam da će vašem djetetu primaran biti ipak topli dom i roditelji koji će ga voljeti više od svega. Osim toga, ono ne mora zaboraviti tko je i odakle je, vani je puno primjera multikulturalnosti i vjere i rase i time što će dijete živjeti s vama u BiH ne isključuje to da će uvijek znati svoje porijeklo i biti ponosno na njega.
Različitost je ono što nas čini posebnima, a ljubav je ono što nas povezuje.
Želim vam sreću na vašem putu..

[Zdenka2]

Draga Mikica, tvoje pitanje je ozbiljno i na mjestu - to što sebi postavljaš takva pitanja znači da si realna i zrela. Ja nemam takvo iskustvo, ali sam mnogo o tome čitala. O tom pitanju napisana su brda literature, jer se mnogi ljudi suočavaju s istim problemom, s obzirom na to da u zapadnim zemljama preteže posvojenje djece iz dalekih zemalja. Čak i ako djeca nisu različite boje kože, kultura iz koje dolaze je najčešće potpuno drugačije od one u koju idu. Iz svega toga proizlaze ozbiljni, ako ne problemi, onda zadaće za djecu i njihove roditelje. Ti problemi postoje i u zemljama u kojima ima mnogo takvih obitelji, a pogotovo u onima gdje se "probija led". Osim što imaju dva para roditelja, kao i sva posvojena djeca, ta djeca imaju i dva identiteta. Čak i ako su posvojeni kao male bebe i nisu još odgajani u svojoj kulturi, djeca imaju pravo na svoje ukupno nasljeđe. Ti postavljaš pitanje imaš li pravo odvojiti dijete od njegove kulture - s tim pitanjem se na tvome mjestu ne bih opterećivala, osim kao polaznom točkom u vlastitom odnosu prema djetetovoj kulturi. Naime, o tome brinu njihove zemlje - mnoge zemlje upravo zbog tog razloga ne dozvoljavaju inozemno posvojenje - žele da djeca rođena u njihovoj zemlji budu odgajana u tom jeziku, tradiciji, vjeri i kulturi uopće. Ako djetetova zemlja dozvoljava da se ono posvoji, znači da za takva posvojenja postoje bitni razlozi i da ste vi kao posvojitelji dobro došla pomoć u zbrinjavanju djece. Drugo je pitanje kako odgajati dijete. Moje je mišljenje, a to sam i čitala u literaturi, da dijete ima pravo na poznavanje svojih korijena. Zemlja iz koje dolazi i ljudi iz te zemlje dio su njega i to treba prihvatiti. Ako se od djeteta očekuje da prihvati kulturu u koju je "presađeno" onda isto tako treba poštivati i kulturu u kojoj je rođeno. Općenito mislim da se posvojitelji ne smiju praviti da su jedini roditelji i da je njihovo dijete niotkuda palo u njihovo krilo.

Što se tiče mogućih neugodnosti, prvenstveno za dijete, a onda i za roditelje, na to treba računati. Razlike privlače pažnju, izazivaju znatiželju, traže objašnjenja, a ponekad izazivaju i neugodne i mučne reakcije drugih. Tu su opet posvojena djeca različite rase i kulture od svojih roditelja u (barem) dvostruko težoj poziciji: različiti su već po tome što su posvojeni, a onda i po izgledu, možda i po običajima (ako su odgajani u drugoj kulturi). Tu je potrebna educiranost i pripremljenost roditelja i određena širina u pristupu - treba ocijeniti koje su primjedbe samo posljedica znatiželje i nepoznavanja, a koje su maliciozne. Na ove prve reagirala bih stupnjevano, ovisno o prilici, a na ove druge, pogotovo ako bi bili sustavni intervenirala bih svim sredstvima - tu se već radi o stvarima koje podliježu i zakonskoj regulativi.

Moj savjet je da potražiš što više knjiga koje govore o iskustvu međurasnog posvojenja, a ima ih zaista mnogo. Tako ćeš već unaprijed upoznati iskustva drugih i pripremiti se za moguće probleme. To što si svjesna teškoća koje donosi tvoj životni izbor je dobar znak da ćeš se moći s time i nositi. Ne daj se obeshrabriti, odakle god dolazilo dijete koje će ti biti povjereno, ti ćeš mu biti majka i ono će biti tvoje dijete.

[*Ana]

Draga Mikica, ja imam iskustvo sa medžunarodnim usvojenjem i naše djete je drugačije od nas. Usvojili smo iz Rusije i naša curica jes Evrazijka, znači da ima malo azijskih poteza, kosu i boju kose te oči, koje su crne ko noč.

Ja imam isto tamniji ten kože a moj muz je svetao i vidi se da nije naše bio djete. I ja stvarno nikada nisam imala osječaja da bi se ljudi ponašali drugačije prema njoj. Ima samo razlika u tome imamo i sina koji je isto usvojen a liči na taticu, da je više zanjimivija za ljude nego sin. A u ponašanju tako, kako čes se ponašati ti tako če se i ljudi prema tebi, a ima svugde po svjetu ljude kojim smeta drugačija boja kože.

Možda če djete imati problema u pubertetu ali na to moraš biti spremna pre posvojenja , ali ja mislim da ako djete ima dosta ljubavi i podržke u porodici neče biti nekih večih negoda.

Nidam se da si ne shvatila jer nisam iz hrvatske i neznam čisto u pravo pisati na tom jeziku.

Ana

[Vlvl]

Nemam osobno iskustva, ali, kao i Zdenka, pročitala sam dosta o posvojenjima svih vrsta. U odnosu na djecu koja odrastaju u svojim biološkim obiteljima posvojena djeca imaju svojih dodatnih pitanja, problema i bolnih točki dok odrastaju i izgrađuju svoj identitet , a djeca posvojena iz drugih država i kultura imaju još neke dodatne probleme ili teme za proraditi, i dobro je toga biti svjesan.
Važno je djetetu omogućiti da može saznati što više o svojoj matičnoj kulturi, državi, mjestu rođenja. Vi ste u prednosti pred roditeljima koji rodnu zemlju svog djeteta upoznaju kratko, kroz sam postupak posvojenja, jer već živite u državi u kojoj želite posvojiti. Iskoristite to prikupljaući podatke, slike, knjige i stvari koje ćete jednog dana moći pokazati djetetu. A kad se već bude radilo o konkretnom djetetu, pokušajte doći do što detaljnije njegove osobne povijesti, i pokušajte ostaviti mogućnost da ono jednom stupi u kontakt s članovima svoje biološke obitelji, ako se zna koji su. Takvi podaci ako se ne prikupe na vrijeme kasnije jako nedostaju.

I ja vjerujem da će reakcije ljudi biti mahom pozitivne, kao što su i za svako posvojenje prvenstveno pozitivne. Međutim, tvoja spremnost da braniš dijete neće biti dovoljna, već moraš pomoći da se ono samo može nositi s neumjesnim pitanjima, predrasudama i maltretiranjem. Ne kažem da će toga biti mnogo, ali će sigurno biti, a roditelji ne mogu u svemu zaštititi dijete.
Zato također preporučujem da pročitaš literaturu, u kojoj se mogu naći vrlo konkretni savjeti, u vezi s pomoći djetetu da izgradi svoj identitet i samopoštovanje, kao i u vezi s načinima nošenja s raznim oblicima diskriminacije.

[Mikica]

Oprostite sto nisam prije odgovorila na vase postove,bili smo na mini odmoru

Hvala vam mnogo na odgovorima,savjetima i na ulozenom trudu,meni je pao kamen sa srca. Pokusacu naci nesto od litetature . Jos jednom mnogo hvala svima na odgovorima!