Novi posao nakon porodiljnog

[frogica]

Haj!

Evo , nakon drugog porodiljnog ( starije djete će sada 4 god. )ja počela raditi na novom mjestu, tj. volontirati-treba mi para-otišla. NAkon toga radila mjesec dana ujednoj firmi bez prijave i zaradila 2500 kuna- poslodavac rekao da me neće zadržati-da sam površna, izgledam neispavano, neizainteresirano i potpuno bez energije.
" tjedna nakon toga-drugo radno mjesto( meni osobno užas, ali od nečeg se mora živjeti)-radila, nisam se trudila biti nešto vesela i prpošna, vidjelo se na meni da sam u bedu i radim samo radi love, ( iscrpljena, zimski uvjeti, malu vozimu jedan vrtić, malog u drugi, muž ih sakuplja, ja se razbolila, klinci isto- ja naravno radila i bolesna, samo radi love). Nisam se tamo baš sa puno ljudi skompala, samo par njih, najbliže mom radnom mjestu.Razlog odlaska-nisam za taj posao-nisam se uklopila, snašla.
Treći posao sličan ovome prethodnome, ali puno bolji uvjeti, trudim se ,radim i - neće mi produljiti ugovor nakon 2 mjeseca-razlog jer se nisam snašla, informacije od drugih oko mene, i same voditeljice-ne uklapam se( da ne govorim da su svi u prosjeku 25 godina,a ja imam 36).
Sada opet tražiti novi posao sa dvoje male djece, biti nasmiješen, pokušat se opet "uklopiti".

prije prvog porodiljnog radila sam 3 godine na poslu di mi je bilo super, sličan ovim kasnijim poslovima, ali sam otišla na porodiljni, dala otkaz radi prelaska u struku, gdje se isto "nisam snašla", ( radila smjene do 22 navečer bila tek doma)-za mene previše i djetetu od 14 mjeseci tada.
SAda meni nije nešto jasno - možda mi netko zna odgovoriti-u čemu je fak...problem?
U meni ili u njima?Kakva sam jato?Plačem. Gubim samopouzdanje. Bojim se da ne padnem u neku depru, ili nešto,(možda već jesam), da nisam sposobna za raditi uopće više, od kada imam djecu.
Muž mi je na bolovanju jer čuva mlađe dijete do jeseni, nemamo više novaca za privatni vrtić.

Možda se meni ne da raditi ( a kome se da?)

Ali da su mi samo pustili da radim tako kako radim, volila bi to što radim.
Ima netko sa sličnim iskustvom?

[Peterlin]

čuj, većinu friških majki to prati dok god najmlađe dijete ne napuni tri godine... Bit će da je to priroda tako uredila, da mentalni sklop bude podešen i orijentiran djetetu dok ono ne dosegne određenu dob i dok mu mama više nije centar svijeta.

Daklem, nisi ni prva ni zadnja, samo jedna u nizu nas mnogih... Zato je jako jaaaako nezahvalno mijenjati posao nakon porodiljnog. Na svom starom poslu čovjek se snađe, ili ga barem poznaju, a ovo je dosta nezahvalan trenutak za traženje novog posla.

I mene je to snašlo, doduše ne mojom voljom (dobila "prekomandu") ali smo preživjeli. Sa voljom i srcem primila sam se posla tek kasnije, nakon neke 2 godine, kad sam otpilila sve što mi nije odgovaralo i našla si posao u struci i to blizu doma. Preporodila sam se (iako bi netko sa strane rekao da puno gubim jer sam otišla na dosta manju plaću) i odavno više ne razmišljam o tome.

Savjet? Paaa, teško je to, pogotovo danas kad je tako gadno tražiti posao. Ako možeš, nađi neki manje zahtjevan posao koji se može raditi "i s pola mozga" za period dok ti malo dijete ne poraste, jer je nekakva karijera teško spojiva s roditeljstvom sasvim malog djeteta. Mislim, može se... i ja sam to radila, ali to je gubitnička kombinacija za sve i jako iscrpljuje, pa na kraju trpi i posao i dijete. Držim fige da si uspiješ naći nešto baš po mjeri.

Sretno!

[Deaedi]

SAda meni nije nešto jasno - možda mi netko zna odgovoriti-u čemu je fak...problem?

Pa mislim da bi bilo dobro da si pročitaš i temu "Mjakama u Hrvatskoj....", između ostalog se komentiralo da se majke koje su dugo izvan sustava rada teško uklope.

Savjet: pa u čak 4 posla nisi se snašla ili su procijenili da te ne bi zadržali. To je dosta, ne znam šta da ti kažem. Najvažnije ti je dok si na probnom roku da se maksimalno trudiš i da se uklpoiš među ljude. Čak bi rekla da je to važnije i od same stručnosti, jer prvih par mjeseci ionako nitko ne očekuje da sve znaš i radiš sama, ali da im je ugodno popit s tobom kavu, to da.

[frogica]

Da, samo ja nikasd nisam marila za neku "kozmetiku" i vanjštinu i kakav ću dojam ostaviti, truditi se pokazati i osjećati nešto što ne osječaš. To mi je mana.
E sad, imam dilemu- da li ostati na poslu u dobroj firmi, među 3 najbolje u Hrvatskoj, ali na određeno i za plaču od 2500kn, i vikend i praznici radni( ali za to radno dobiš slobodno preko tjedna ) ili otići u manju firmu, ugodna atmosfera, ali za stalni radni odnos, svaka druga subota radna. Isto se radi 6 sati i ista plaća.

Bojim se da opet ne fulam nešto, jer za ovu manju firmu je mjesec dana probno, da ne po..?
Kaj bi vi napravile??

[Peterlin]

Da, samo ja nikasd nisam marila za neku "kozmetiku" i vanjštinu i kakav ću dojam ostaviti, truditi se pokazati i osjećati nešto što ne osječaš. To mi je mana.
E sad, imam dilemu- da li ostati na poslu u dobroj firmi, među 3 najbolje u Hrvatskoj, ali na određeno i za plaču od 2500kn, i vikend i praznici radni( ali za to radno dobiš slobodno preko tjedna ) ili otići u manju firmu, ugodna atmosfera, ali za stalni radni odnos, svaka druga subota radna. Isto se radi 6 sati i ista plaća.

Bojim se da opet ne fulam nešto, jer za ovu manju firmu je mjesec dana probno, da ne po..?
Kaj bi vi napravile??

Meni ovdje nema nikakve dileme - stalni radni odnos u firmi s ugodnom atmosferom. A plaća u ovoj drugoj firmi (na određeno) i nije bogznakaj.

Daklem, ja glasam za manju firmu. Ono što bi mi bilo važno osim ugovora na neodređeno je ugodna atmosfera, jer samo tada čovjek može dati sve od sebe. Mislim da ti je dosadašnje iskustvo bilo dovoljno da to shvatiš, a ti vidi....

[Peterlin]

Zaboravih dodati - davno su prošla vremena kad smo mogli računati na isto zaposlenje od prvog radnog dana do penzije. Računaj da će ovo "držati vodu" za nekoliko godina, pa ćeš vidjeti što i kako dalje.

[frogica]

DA, nekoliko godina...ali ja ću sada navršiti 37 u 6 mjesecu. Nekako stalno mislim da mi je ovo zadnje, da se trebam negdje "ustaliti", pa tko je još počeo prvi puta raditi u struci iza 40? Ne znam takvoga, a ne bi htjela da mi faks propadne, šta sam onda studirala...i td., itd., i tako ne prestaje moja potraga za poslovima, upravo zato jer sam završila taj he..faks, i dam otkaz da bi išla u struku, tamo se ne snađem, nisu dobri uvjeti( to na kraju tek skužiš) i pop...obadva poslai na kraju sam na početku. To mi se već desilo.A izvan struke su mizerne plače, a ja naravno hoću nešto više u životu postić, da othranim djecu kako spada, muž mi je stalno po bolovanjima( duga priča) , oslonit se samo na sebe, o tebi ovisi sve najviše, i da djeci pružim najbolje što mogu kada krenu u školu, a kako ću to sa plačom od 2500-3000kn, zato nikada ne stajem, a bojim se da mi vrijeme ide i da nemogu više čakati. Jedino me to muči.

[boa]

Ja bi radije u veliku firmu.
Nekako se izgubiš masi, nađeš se s nekim tko ti paše, biti će onih koji ti neće pasati, lakše te netko zamijeni u slučaju bolovanja.
A budući da je velika firma, možda će postojati mogućnost za produljenje ugovora.
Ja volim velike firme. Baš zbog te mase ljudi koja tamo radi pa s nekim jesi s nekim nisi. A u malima si osuđen na one ljude koji su unutra duže i koji su se već i skompali.

[Cathy]

Bojim se da opet ne fulam nešto, jer za ovu manju firmu je mjesec dana probno, da ne po..?
Kaj bi vi napravile??

A kaj u velikoj nema probnog roka?I koliko je to određeno, zar ne postoji šansa za stalno?

[frogica]

Ne, u velikoj mi neće produljiti ugovor, ostaje mi samo mala, ako me bude htjela. Eto..

[Anemona]

Da, samo ja nikasd nisam marila za neku "kozmetiku" i vanjštinu i kakav ću dojam ostaviti, truditi se pokazati i osjećati nešto što ne osječaš. To mi je mana.

Mislim da nije toliko bitna "kozmetika" i vanjština, ali ne znam što pod time smatraš. Za svaki posao, a pogotovo za novi ipak moraš biti "oku ugodna" - ne mislim tu na ne znam kakve frizure, šminke i skupu garderobu, ali osnovna urednost i odjeća primjerena poslu i sredini u kojoj radiš, mora biti.
Ipak je prvi dojam puno puta presudan.
Kažeš nije ti bitan dojam koji ostavljaš, ali poslodavcu je jako bitan, usudila bih se reči najbitniji od svega u početku. Tako da ti tu ne preostaje drugo, nego da se pobrineš da ostavljaš dobar dojam.
A što je to? Staložena, smirena osoba, sklona suradnji, radišna, voljna naučiti, zainteresirana za nove projekte, novosti u poslu, spremna na kompromise, sposobna izvuči najbolje iz konfliktih situacija s kolegama, nesklona upadati u konflikte, pa onda simpatična ljudima, spremna pomoči, priskočiti, zamijeniti,...
Puno je tu "osobina" koje nam se ne sviđaju, ali tako je na svakom poslu, a pogotovo na novom. Puno puta je potrebno i malo glume, a večina radnih dana (u težoj sredini) se sastoji od balansiranja na tankoj liniji između "osmjeha" i "naradije bih ti opalila šamarčinu".
Znam da to sigurno sve znaš i da ti je kao majci dvoje djece teško paziti na nekakav prvi dojam, ali nema druge, pogotovo zato što si več 4 puta dobila dijagnozu "neprilagođena" znači da ima nešto u tome. Ne mislim da si nužno neprilagođena, nego da ostavljaš loš dojam, a kažeš da tebi dojam nije bitan, ali poslodavcu je - presudan.

[amalia]

i mene to čeka: nakon porodiljnog novi posao, samo ga treba naći, mislim da ti imaš sreću što si opet tako brzo našla posao i to više njih, ja sam dobila otkaz na porodiljnom, bila sam na određeno, nisu mi produžili ugovor, pa se pitam oću li uopće uspjeti naći neki posao ((

[frogica]

Meni isto nisu na drugom porodiljnom produljili ugovor, pa sam bila prisiljena tražiti novi posao. Sada sam opet bez posla, jer mi je tu istekao ugovor sa 31.5, sutra idem na razgovor za jedan posao u struci pa ću vidjeti.

[amalia]

užas šta ti poslodavci rade

[Maslačkica]

Frogica, ja nemam djece, ali sam bila u baš jako teškoj situaciji što se tiče posla. I sutra bi opet mogla biti, ali s ovim privremenim poslom koji sada trenutno radim su mi se otvorila vrata i NAPOKON me zovu na razgovore - prije nisam skoro niti dolazila u obzir.
Razlika iz onog vremena i ovog vremena je definitivno moj izgled - odjeća, mrvica šminke i stav. Meni su jako veliki ključ cipele. Svako jutro se natjeram obući ljepše i dotjeranije, jer se bolje osjećam - to je mali trik, i iako možda zvuči površan i za površne ljude, mislim da nije. Mislim da to svima pomaže i da će ti se stav i ponašanje malo "prilagoditi odjeći".

Isto tako, ja znam firme koje zapošljavaju i namjerno mijenjaju radnike uz različite izgovore. Uzmimo da je barem 1 tako tebi napravila.
Ono što je sigurno tebi sada problem jeste i samopouzdanje i pristup poslu s obzirom na negativne riječi koje su ti upućene sa drugih radnih mjesta.
Priberi se i saberi se - stupi na posao poprilično samouvjereno, veselo i s prijateljskim stavom sa željom za rad. Nažalost, iako možda i nemaš takav stav sada - pretvaraj se... nemaš druge i sigurno će sjesti to na svoje mjesto.

Ono što je jakoooo dobro kod tebe jeste da te zovu na razgovore i da te zapošljavaju, što znači da imaš u sebi dosta toga pozitivno - iskoristi to.

Ja sam se pravo raspričala, ali ti želim da se malo trgneš i pomogneš sebi, a što je najteže (najlakše je ovo što ja radim, a to je dijelim neki savjet, a u isto vrijeme znam kako je kada si u problemu). Što se tiče tvog pitanja - ja bi odabrala malu firmu, ali bi se prije probala raspitati za uvjete u velikoj, ali ako nema nikakve šanse da me zadrže u velikoj tamo ne bi išla. Jer ćeš i za tih mjesec dana probnog rada u maloj firmi nešto zaraditi.

Sretno i javi nam kako ide...