zanimaju me iskustva da li vaši klinci ignoriraju kada im branite nešto, kad im ne dopuštate ono što bi oni htjeli jel vam se događa da se prave da ne čuju, da mijenjaju temu, skreću vam pozornost na nešto drugo, zapričavaju vas i jednostavno brišu te podatke iz sjećanja?
Da malo pojasnim...
N. često pravi scene osobito vani kad joj ne dopuštamo nešto (baca se na koljena, vrišti, kašnje do iznemoglosti na silu kako bi privukla pozornost, pokušava povraćati..), kako bi ju naučili da se neka stvati jednostavno ne smiju i da tu nema rješavanja stvari dogovorom (npr. trčanje po sred ceste, pred tramvaj istrčavanje..) kad krene divljanje mi ju stavljamo u auto i idemo kući isti tren-a sve u nadi da će ona shvatiti da ako ne bude poslušala i ponašala se tako kako smo se dogovorili ćemo ići kući i ništa od zadanog cilja kojemu se veselila. naravno da to svaki put i na licu mjesta razgovorom pojasnimo (zašto se vraćamo kući a ne idemo dalje na zadano mjesto..)I umjesto našeg cilja da oona iz toga nešto nauči ona to jednostavno ignorira, nakon određenog vremena, deračine i protesta ponaša se kao da se ništa nije dogodilo i kad ju pitam jel zna zašto smo se vratili ona se pravi "luda", ignorira pričanje o tome i jednostavno cijeli događaj potisne...ne želi uopće razgovarati o tome što ona ne smije..
Ja više ne znam što misliti o svemu...znam da je sad u takvoj nekoj fazi kad bi sve a ni sama ne zna što bi, al imam osjećaj da se vrtimo u krug, 100 puta ponavljamo iste stvari koje se ne smiju i ona opet po svome...već sam se zapitala jesmo li mi uopće dobri roditelji ili što se događa??