Nisam mogla a da ne podjelim svoje (slično) iskustvo. Moja A. ima 2 godine i 4 mjeseca i odnedavno joj je brat (5.g.) nešto u šali govorio umjesto riječ auto, anto. I sad ona nema šanse da ponovno kad vidi auto na cesti, na slici kaže auto. I na sve mile načine smo probali ispraviti anto u auto; lijepo, oštro, pjevajući pjesmice o autu, pa i ne osvrćući se na to anto ne bi li sama od sebe ponovno progovorila auto. Ništa. I dalje je po starom. Upravo sam joj stavila različite slikice i svaku točno imenuje no, kad dođemo do auta, mudro šuti. I ne budi meni teško, lijepo joj ponavljam, govorim, reci auto, govorim joj da me to jako ljuti, da ću je kazniti... ona me gleda i mudro šuti. I mogla bi tako do besvjesti, čuje me i totalno ignorira. Čini mi se da joj je sve svejedno zauzela je stav kao istrenirani specijalac koji neće izdati vojnu tajnu pa što god mu radili. Nevjerojatno.