ignoriranje

[Arijana]

I umjesto našeg cilja da oona iz toga nešto nauči ona to jednostavno ignorira, nakon određenog vremena, deračine i protesta ponaša se kao da se ništa nije dogodilo i kad ju pitam jel zna zašto smo se vratili ona se pravi "luda", ignorira pričanje o tome i jednostavno cijeli događaj potisne...ne želi uopće razgovarati o tome što ona ne smije..

Pužić, iz mog iskustva; nije da ona ne nauči, nauči svaki put nešto..... Nekad nauči da zbog ponašanja nije dobila što je htjela, a nekad nauči da još ima "lufta" za manipuliranjem roditelja.

Ono što sam JA naučila iz takvog iskustva je; da ne treba previše objašnjavati, ne treba uporno dijete zapitkivati je li shvatilo zašto se sad ide doma.. ili se ne može dobiti to i to..., jer onda ono vidi da nas je uznemirilo i što mi više "davimo", dijete više osijeća da je ono postiglo cilj, te da mu slijedeći put treba malo više upornosti i drame, jer mu je očigledno da mi na to reagiramo...

U takvim škakljivim situacijama treba nastupiti jasno, glasno i nepokolebljivo, dijete ne smije čuti ni trunčicu uzrujanosti ili nesigurnosti u našem glasu, kažeš što imaš, napraviš što trebaš... i idemo dalje... Ti se nastaviš ponašati kao da se ništa nije dogodilo.
Ako dijete i dalje plače i protestira... nemoj se uzrujavati..., čak ga i zagrli i poljubi... i daj mu vremena da izbaci ljutnju iz sebe, jer će na taj način prije shvatiti što je napravilo. Shvatit će da ga roditelji vole i da takva kazna nije iz zlobe i inata, te da roditelji neće popustiti što god ono radilo i što je najvažnije.. da nije uzrujalo roditelje takvim ponašanjem, pa neće imati "materijala" za drugi put.
Tek kad je dijete potpuno smireno i kad je takva situacija iza vas..., onda se može djetetu objasniti zašto ste napravili to što ste napravili, objasniti mu koje su opasnosti njegova ponašanja, te jasno..., smireno i na lijep način, dati mu do znanja da nećete popustiti i da ćete svaki put reagirati isto.