Nema frke draga, zato sam i pitala jer je ovakva komunikacija kad se pise potpuno drug stvar nego kad se prica pa mozemo sve objasniti. I stvarno jedan zarez moze promjeniti znacenje rijeci. Ja sam inace jako osjetljiva kad su u pitanju romska djeca i predrasude prema njima jer su oni djeca kao i sva druga i fizički su mi prelijepi, onako tamnoputi i ja bi bila jako ponosna biti mama jednom od njih. A znam i da forum prate neke mame koje su posvojile rome i da su i one jos vise osjetljive na predrasude prema svojom djeci.

Što se tice starije djece i dobne razlike, po zakonu ona mora biti najmanje 18 godina, znaci ako ti imas 24, ne mozes nikako biti kandidat za dijete starije od 6 godina, i to i kazes u razgovoru jer ce tete naravno pricati i o starijoj djeci jer im žele naci roditelje i ne znaju po glasu koliko ti imas godina. Ja uvijek pitam da li su imali posvajanje starije djece i uvijek mi je posebno drago kad čujem da je dijete od 9, 10 godina posvojeno i uspjelo dobiti obitelj.

Zbog svojih godina je logično da si kandidat za najmlađu djecu, ja sam malo starija od tebe, 26, ali treba čovjek biti fleksibilan i otvoren, a djeca i od 3, 4, 5 godina su jos uvijek samo mala djeca kojima treba ljubav.

Za sebe mislim da bi bih mogla jednog dana kad budemo razmisljali o drugom ili trećem djetetu i kad steknem malo iskustva i znanja u odgoju posvojiti i starije dijete, i oni trebaju ljubav i brigu, ponekad u jos većoj mjeri nego mala djecica jer imaju puno toga za nadoknaditi.

Svatko treba posteno i iskreno odluciti o svojim zeljama, mogućnostima i s čim se moze nositi u životu, normalno je da svi žele zdravu djecu, a dobro je ostaviti otvoreno srce i um jer su najvrednije blago cesto malo izvana skriveno i zasticeno od onih koji nisu spremni za njega, znam puno prica kad su ljudi posvojili dijete z koje im nisu davali bas neke dobre sanse, pa bi na kraju dijete uz ljubav i brigu premasilo i najpozitivnije prognoze.