Krenula i ja! (stigao sin, stigla i kći!)

[amaria 23]

Draga Ivana!! ma nisam razmisljala,ja bubnm naivno,ali stvarno kad se kunem nisam imala namjeru ma niti iskricu namjere da uvrijedim,ali kad sam nakon toga razmisljala i sve ovo sto si napisala stvarno mi je proletjelo kroz glavu. Ispricavam se svima tko god je procitao a da ga je zecnulo u srcu,nisam imala namjeru,stvarno!!!Gledaj ja bez obzira ako ikad budem imala djece ja cu posvojiti jos koje djete ako prvi put uspijemo sa posvojenjem i od toga ne odustajem,a ja sam u svojoj molbi sam napisala da zelim manje dijete,do 2 godine,a ako bude djece koja imaju bracu ili sestre spremna sam posvojiti i vise i onda me nebi bilo briga za godine,samo da je barem jedno manje....pa ako drugo i ima 5 ili 6 godina nije mi bitno...I ja sam misljenja kao i ti kad budem posvajala drugo ili trece ili cetvrto dijete necu se zamarati sa godinama.kako sam vec i napisala uvijek pitam koji je problem kod djece,mislim koja je bolest u pitanju jer ako su 'sitnice' koje se mogu rijestii vjezbanjem ,trudom,to mi nije prepreka,niti mi je to problem.ali ako su teske bolesti,mislim da ja na to nisam spremna!! ne mogu!! Jer psiholog u nasem czss je rekao kako djeca koja su u domu i slabije razvijena na nacin da su poput cvijeta koji ne zalijevas on zivi ali ne raste kako treba ne buja,a kad se zalije ,nagnoji potice,ono buja,ono procvijeta,tako i dijete.jedva cekam da dobijemo dijete bez obzira na sve... Nadam se da nisam opet nesto dvosmisleno napisala,jer takve su moje ,i stvarno sam fleksibilna i sve me vise muci savjest za onu curicu od 12 godina,ne izlazi mi iz glave...(

[Vlvl]

i sve me vise muci savjest za onu curicu od 12 godina,ne izlazi mi iz glave...

Ne treba te mučiti savijest, ali jasno je da ti ne izlazi iz glave.
Ja još pamtim neku djecu o kojoj sam samo čula osnovno, dob i spol, jedva više, iz naših razgovora sa centrima prije prvog i drugog posvojenja. To je jedna od meni najtežih stvari posvojenja, to saznavanje za djecu koju ne možeš uzeti pod svoje.