Ovo je priča o nama...
Drage moje forumasice! Drage moje suborke!
Proslo je nesto vise od mjesec dana kako sam postala clanom ovoga foruma i sada, nakon vise od mjesec dana iscitavanja raznoraznih postova shvacam koliko sam malo znala o MPO prije nego sam se i sama suocila s time. Upoznala sam se sa zakonom, istim onim zakonom cija sam protivnikom bila i ranije, a koji me sada pogadja vise nego sto sam ikada mislila da hoce. Citam rijeci nasih doktora (cast izuzecima)...slusam rijeci nasegaministra...i pitam se kako tako olako govore o nama...bi li tako govorili i da je rijec o njihovim zenama, kcerima, unukama...vjerojatno ne bi...neki traze uzroke nasoj neplodnosti u godinama, odgadjanju trudnoce, promiskuitetnom ponasanju, mijenjanju partnera...
E pa moja prica nema uzroka u nicemu navedenome. Svojega sam supruga upoznala u 19-oj godini. Njemu je tada bilo 27 godina. Upoznali smo se, uskoro i zaljubili i zapoceli vezu, predivnu vezu koja je trajala 6 godina. On je vec radio, a ja sam studirala. Cekali smo da ja zavrsim fakultet da bi se vjencali. I smo smo cekali, to smo i docekali. Vjencali smo se 6 mjeseci nakon moje diplome. Sada su vec prosle tri godine kako smo u braku.Prvu smo godinu odlucili sacekati (ja sam,naime, tek dobila posao i trebalo se iskazati, poloziti strucni ispit...a stres nikada nije dobar). Vec sljedece smo poceli raditi na ostavrenju nasega sna. Nije nam islo. Malo smo se tjesili da to ne radimo matematicki precizno (u plodne dana) vec kada osjetimo potrebu...u isto vrijeme smo nebrojeno mnogo puta culi kako nam govore da ce sve biti u redu, cemu zurba, doci ce to samo od sebe...Vjerujem da je i vecina vas cula barem nesto odo od ovoga...U prosincu 2009. poslala sam supruga k doktorici da mu da uputnicu za spermiogram. Sumnjala sam na sve ...i na nista. Nalaz je stigao u sijecnju, dijagnoza zeska oligoasthenozoospermia. Meni dotada nepoznata rijec, jedva izgovorljiva...a danas tako bliska i znana. Odmah smo krenuli dalje...potreseni, poljuljanih snova i nada, ali sigurni u te iste snove i zelje, spremni na sve da ostvarimo nas najveci san...nasu mrvicu...Ne znam vise ni koliko sam puta bila kod svoje ginekologinje, hormoni, brisevi, ovo i ono...Na njenu sam preporuku krenula u VV...dosada sam bila jednom...mislim da vam ne trebam govoriti o nocima losih snova...o nocima bez sna...o nocima kada sam samu sebe zavaravala da sam ipak nesto malo odspavala...Noc uoci odlaska u Zagreb nisam ni oka sklopila...cijelim putem grc u trbuhu...doputovali smo busom, jer ne poznajemo grad...prosetali smo do bolnice...tijekom te setnjice sam se malo i smirila...prvi susret s bolnicom...djelovala mi je zastrasujuce, jer nisam znala sto me ceka tamo...ulazak na odjel humane reprodukcije...pogeld mi je proletio licima svim zena koje su tamo strpljivo cekale...toliko zena, zena nalik meni...sve te predivne, hrabre, uporne zene...necije supruge..necije kceri...necije necakinje...sve s jednim snom...snom koje sve mi dijelimo i cijem se ostvarenju nadamo svakoga dana...Doktor L je bio ljubazan, drag, pristupacan...i njegov mi je pristup vec dao snage za dalje, imam vjere u njega...
U ponedjeljak idem opet na VV...ovaj sam put malo sigurnija nego prvi...znam gdje idem, i ta mi bolnica vise nije zastrasujuca, jer znam da je ispunjena hrabroscu zena poput mene, snovima sviju nas, i upornoscu buducih majki koje se bore za svoju djecu...
Svim tim doktorima koji nam uzroke neplodnosti pronalaze u promiskuitetu i godina kazem da to nije tocno! Meni je 28! Suprug i ja nismo odgadjali trudnocu zbog zabavljanja! Ja nisam promiskuitetna! Naprotiv, moj je suprug jedini muskarac u mojem zivotu! Ne zalim zbog toga! Naprotiv-ponosim se time! Pa, gdje je onda uzrok nase neplodnosti?!
Svim hrabrim zenama, svim zenama koje se bore za ostavrenje svojega sna, svim vama koje samo zelite biti majke...svima vama, predivne moje suborke zelim srecu na tom putu, cim manje bolnih postupaka i razocaranja nakon neuspjeha...bit ce padova...ali, budite jake i ustanite...budite jake za sebe i svoje dijete...
Dok ovo pisem, preplavljuje me osjecaj ponosa kada vas se sjetim tako upornih, hrabrih, snaznih....
S tim ponosom kojega osjecam, zelim vam svaku srecu na vasem putu.
Zelim vam svima...ne, zelim NAMA svima...da budemo ono sto najvise zelimo - zelim nam da budemo mame
 |
|||
Odgovori s citatom
tikica_69 prvotno napisa
