pa ovo s razmaženošću je isto kao i kad dijete šaljete na psihološku obradu.
a obrada treba roditeljima

malo se šalim, ali ne previše.
roditelji bi stvarno trebali ići na neki tečaj, školu ili sl, kod mene "staromodne" bi prošao i razgovor s prijateljem, ili npr. s tobom mamica, da im neko sa strane otvori oči.
ali, sami. bez djeteta.
odvedite šestogodišnje dijete psihologu, i meni se čini da bi to njemu/njoj mogao biti znak za uzbunu da nešto s njim nije u redu.
a ovo sa autodestrukcijom, kažem ti da je toga bilo i kod nas, bilo i prošlo.
frustracije koje ne može kontrolirati, u toj dobi, je na taj način izbacivao iz sebe.
ovo je moj laički zaključak.