Špiro jako malo plače, od rođenja imao je možda par epizoda gdje je plakao više od 2 minute. Jedna od njih bila je kad smo bili odvojeni od tate cijeli dan.
Jučer je mm pošao u Zagreb na 2 dana, i Špiro neutješno plače. Ja ga mazim, igram se, glumim klauna, davam sisu, sviram, pjevam, nunam, ništa ne pomaže. Na kraju plače po 40 minuta, umori se, napokon prihvati papat, i zaspe, kad se probudi opet isto! Jutros sam mu prislonila na uho telefon i tata mu je pričao, malecki se odmah počeo smijat i lupkat nogicama!!!
Mm i ja se jednako brinemo za njega jer on radi od doma, plus tijekom dana stalno čuje tatin glas jer je mm extra glasan, a svaki dan mu i tata svira po sat dva neke pjesme na gitari, kupa ga, rade vježbice, presvlači ga...i sad, sve to i ja radim s njim, ali izgleda da mu fali i tata.
Zanima me dali je moguče da plače radi nečeg drugog, da ga ne dao Bog nešto boli? Iako kad ga uzmem u sleepy wrap ili na ruke prestane, ali čim krenemo sa "našim" radnjama, dojenje, maženje, spavanje itd. nije zadovoljan. Stvarno kao da mu fali tata da mu upotpuni dan. Jel neka od vas imala sličnu situaciju sa tako malom bebom? (ima 3 mjeseca)

Malo sam zbrčkala post, nisam skoro ništa spavala...