uh, razumem te...ja ih imam troje, devojčice su već velike, ali dešava se i kod nas "kuršlus". mali isto puno sisa, stalno mi je na rukama, a i one traže svoje...
najstresnije je ujutro, kad obe kreću u školu, a on sisa (ili urla ako nije na grudima) - nosam ga svud unaokolo na sebi, dok spremam doručak, pravim pletenice...
starija je sasvim svesna svega, ali vidim da maloj ponekad fali pažnje i tada menja ponašanje ka nemirnom, zahtevnom, neposlušnom...
najčešće uspevam da smireno sve ishendlam uz smešak, ali ima i onih drugih dana (danas je jedan od njih), kada bih se i ja derala na sav glas...
nemam pametan savet, osim da grabiš svaki slobodan trenutak da ga posvetiš starijem. ja, na primer, po lepom vremenu dolazim po malenu u školu i tih sat vremena dok on spava u kolicima posvetim razgovoru i šetnji sa njom. takođe i uveče, pred spavanje, ima svu moju pažnju.
sećam se i perioda kada se ona rodila. srećom, puno je spavala po danu, pa sam mogla da se posvetim starijoj...
drži se, sve će proći (odoh sad, eno mali opet dreči..-)